Rev-3783/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3783/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. lipnja 1999. godine broj Gž-5875/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. veljače 1998. godine broj Pn-4003/96, u sjednici održanoj dana 11. ožujka 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 57.520,00 kn, na ime materijalne štete iznos od 106,80 kn sve sa pripadajućom kamatom pobliže označenom u st. 1. izreke i uz naknadu troška postupka u iznosu od 8.284,00 kn, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za nematerijalnu štetu preko dosuđenog iznosa do 74.520,00 kn tj. za 17.000,00 kn (pogrešno 74.520,00 kn).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kome je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 38.000,00 kn sa pripadajućom kamatom, a odbijena je i žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena navedena presuda u odbijajućem dijelu za 17.000,00 kn (pogrešno 73.000,00 kn) sa pripadajućom kamatom.

Tužiteljica je izjavila reviziju protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu zbog svih razloga predviđenih čl. 385. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) s prijedlogom da revizijski sud preinači napadnute presude sukladno revizijskim navodima.

Tuženik nije odgovorio, a niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 386. ZPP. O svim ostalim procesnim povredama revizijski sud vodi računa samo ako se podnositelj revizije na njih izričito poziva, pa kako se tužiteljica u reviziji nije izričito pozvala ni na jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka to se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica naknadi štetu koju je pretrpjela u štetnom događaju 1. lipnja 1996. godine te je u revizijskoj fazi postupka sporna visina naknade za nematerijalnu štetu te pravilnost odluke o trošku postupka.

Donoseći odluku o visini nematerijalne štete nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO) pri čemu su imali u vidu kako karakter povreda (nategnuće mišića vrata i ligamenata vratne kralježnice, trzajna povreda vratne kralježnice te potres mozga) tako i trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih bolova, straha te stupanj smanjenja životne aktivnosti od 20-25%. Nižestupanjski sudovi su cijenili dob tužiteljice i posljedice koje se očituju u njezinom svakodnevnom životu, no također su imali u vidu cilj kome služi naknada nematerijalne štete te je iznos od 8.000,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, iznos od 3.000,00 kn za pretrpljeni strah, te iznos od 45.000,00 kn, i po ocjeni ovog suda pravična novčana naknada za ove oblike nematerijalne štete.

Odluka o trošku postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP u svezi odredbe čl. 155. ZPP jer su tužiteljici dosuđeni samo troškovi potrebni radi vođenja spora, pa je revizija neosnovana i glede odluke o trošku postupka.

Iz iznesenih razloga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je presuđeno kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 11. ožujka 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.