Rev-373/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-373/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. S. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici R. P.-I., P. J. i M. J., odvjetnici iz S., protiv tuženice S. b. d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 6. srpnja 1995. godine broj Gž-948/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 19. siječnja 1995. godine broj P-2482/94, u sjednici održanoj dana 1. prosinca 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 36.902,92 DEM sa kamatom po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju izražene u DEM, te je tužitelj obvezan naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 225,00 kn. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačenje nižestupanjskih presuda i prihvaćanje tužbenog zahtjeva, ili ukidanje presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbi čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Neosnovan je prigovor tužitelja da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa deviza deponiranog kod tuženice sa pripadajućom kamatom.

Sporno je pravno pitanje da li se na devizni depozit tužitelja, a radi se o deviznom depozitu zatečenom kod tuženice na dan 27. travnja 1991. godine, primjenjuje Zakon o pretvaranju deviznog depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 106/93).

Naime, tužitelj u tijeku postupka (a to ponavlja i u reviziji) tvrdi da se ovaj propis ne odnosi na njega jer je trajno nastanjen u SR Njemačkoj.

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da ta okolnost nije odlučna. Zakon o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske koristi pojam "devizni depoziti građana" ne razlikujući građane s prebivalištem (trajnim nastanjenjem) u inozemstvu ili u Republici Hrvatskoj, pa je za njegovu primjenu irelevantno da li je tužitelj kao državljanin Republike Hrvatske trajno nastanjen u inozemstvu.

Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev. U svezi s navodima revizije kojima se uspoređuje korištenje određenih pojmova u drugim propisima, valja uputiti na odredbu čl. 111. st. 2. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata ("Narodne novine", broj 91A/93) prema kojoj se na devizne depozite uređene Uredbom o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske (koju je zamijenio zakon istog naziva) odredbe tog zakona primjenjuju u dijelu koji nije suprotan ograničenjima propisanim tom Uredbom.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tužitelja odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 1. prosinca 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.