I Kž-316/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-316/1996-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. M., zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 4. ožujka 1996. broj K-35/94, u sjednici održanoj 2. svibnja 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. V.M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Županijskog suda u Bjelovaru oglašen je krivim opt. V., zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po svojoj braniteljici K. -V.V., odvjetnici iz B., iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u svom pismenom prijedlogu, na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba optuženika nije osnovana.

U svojoj žalbi optuženik naznačuje relativno bitnu povredu odredaba ZKP koju pravno ne označava, a radi se o povredi iz čl. 354. st. 2. ZKP koja se obrazlaže okolnošću da je dozvoljeno suđenje u odsutnosti, a da za to nisu postojali zakonski uvjeti, što je po stajalištu žalitelja, bilo od utjecaja na donošenje zakonite presude.

Suprotno tim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, odrednica čl. 290. st. 3. ZKP u cijelosti je pravilno primjenjena, jer su za dopušteno suđenje u odsutnosti postojali svi zakonski uvjeti, kada je sukladno primljenim obavještenjima PU V. -p., …Policijske postaje S. (list br. 40 i list br. 42 spisa) u dva navrata tijekom 1995. i 1996. sud prvog stupnja dobio obavijest da se optuženik nalazi izvan teritorija Republike Hrvatske (u Republici Srbiji, ili na tada privremeno okupiranom području Republike Hrvatske) na temelju čega je onda taj sud pravilno i zakonito zaključio

da

optuženik

u

trenutku

suđenje

nije

dostižan

sudu, a postojali su i važni razlozi da se dozvoli suđenje u odsutnosti, kako se to i obrazlaže u prvostupnjevanoj odluci te presudi na str. 2 alinea 3. pobijane presude.

Slijedom naprijed izloženog po stajalištu ovog drugostupanjskog suda odrednica čl. 390. st. 3. ZKP u cijelosti je pravilno i zakonito primjenjena, zbog čega u postupanju suda prvog stupnja nije, na ovaj način, ostvarena relativno bitna povreda odredaba ZKP iz čl. 354. st. 2. ZKP.

Uz naprijed izloženo treba još i naglasiti da žalitelj može u svakom trenutku, ukoliko za to postoje zakonski uvjeti, zatražiti ponavljanje kaznenog postupka u svojoj prisutnosti, sukladno čl. 398. st. 1. ZKP. Kako u žalbi optuženika nema naprijed izložene relativno bitne povrede odredaba ZKP a niti druge apsolutno bitne povrede na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP, trebalo je žalbu optuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu.

Isto tako, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U okviru ove žalbene osnove žalitelj u stvari osporava istinitost iskaza oštećenice čiju je ocijenu vjerodostojnosti, sud prvog stupnja, u cijelosti pravilno i potpuno ocijenio. Naime, okolnost da je oštećenica iskreno opisala postojanje ranije izvanbračne veze s optuženikom, čak u dva navrata, kao i činjenicu da se iz te veze rodilo dijete koje okolnosti, same po sebi, ne umanjuju uvjerljivost njenog iskaza, poglavito ako se imaju u vidu i ostale utvrđene važne činjenice, a prije svega sam način ulaženja optuženika u stan, skidanjem stakla s ulaznih vratiju, kao i daljnji podatak da mu je raspored prostorija u stanu oštećenice bio dobro poznat, to je on naravno i koristio, kao i činjenicu da se te noći zajedničko dijete stranaka nalazilo izvan kuće, zbog čega je on i mogao nesmetano primjenjivati fizičku silu i prijetnju prema oštećenici koja je i inače po svom fizičkom izgledu slabije i nježnije fizičke konstitucije (teška je svega 49 kg).

Da se radi o vjerodostojnom iskazu oštećenice proizlazi i iz priložene bolničke prijave Hitne medicinske pomoći u P. S. (list br. 6 spisa) prema kojoj je oštećenica u inkriminiranom događaju zadobila lake tjelesne povrede u vidu ogrebotina na vratu lijevo.

Slijedom svega naprijed izloženog, sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje su bile od važnosti za donošenje zakonite odluke o učinu kaznenog djela silovanja, kazneno- pravnoj odgovornosti optuženika, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravno je primjenio kazneni zakon oglasviši optuženika krivim zbog kaznenog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, pa je stoga neosnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj samo uvodno naznačuje da se žali zbog odluke o kazni, koju žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže.

Po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve okolnosti koje su bile od utjecaja za odmjeravanje kazne, a poglavito težinu djela, kao i podatak sadržan u kaznenoj i prekršajnoj evidenciji, prema kojoj je optuženik ranije osuđivan zbog kaznenog djela iz čl. 185. st. 1. KZRH ali i prekršajno kažnjavan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, koje su okolnosti, u nedostatku olakotnih bile od utjecaja da se optuženiku izrekne kazna zatvora na samoj donjoj zakonskoj granici kazne propisanoj za to kazneno djelo, a koja je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u svemu podobna da se istom ostvare svrhe kažnjavanja iz čl. 4. st. 2. OKZRH, te čl. 31. OKZRH.

Iz svega naprijed izloženog, a kako u pobijanoj presudi nema ni povrede kaznenog zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 366. st. 1. toč. 2. ZKP temeljem čl. 374. ZKP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. svibnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Jelić Katica, v.r.