Legislator Case Law & Legislation
Revr-1/2002-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal on termination of employment due to incorrect application of Labor Law regarding notice periods.

Case Number Revr-1/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal against the lower courts' dismissal of the claim to prove the termination of her employment contract was improper. The prosecutor argued that the 15-day notice period for termination should run from when the employer's authorized decision-maker learned of the employee's breach, not when the internal auditor reported the issue to the director. The court found the lower courts erred by failing to identify who within the company was legally obligated to inform the decision-maker, thereby incorrectly calculating the start of the statutory notice period.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o radu čl. 107. st. 2.; Zakon o parničnom postupku čl. 386., 395. st. 2.; The 15-day period for terminating an employment contract due to serious breach begins when the person authorized to make the decision learns of the breach, and the court must determine who is legally obligated to inform that person.

Keywords

AI generated
termination of employment serious breach of duty notice period calculation Labor Law Croatia procedural error appeal authorized decision maker internal control report

Cited Legislation

AI generated
Zakon o radu čl. 107. st. 2.
Zakon o parničnom postupku čl. 386.
Zakon o parničnom postupku čl. 390.
Zakon o parničnom postupku čl. 395. st. 2.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-1/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz K., koju zastupa punomoćnik B. K., pravni zastupnih SSSH, Povjereništvo sisačko-moslavačke županije, Sisak, protiv tuženika K d.d., K., zastupanog po punomoćniku Đ. D.-G., odvjetnici iz K., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku od 13. rujna 2001. godine broj Gž-295/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 12. listopada 2000. godine broj P-361/2000, u sjednici održanoj 9. svibnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, pa se ukidaju presuda Županijskog suda u Sisku od 13. rujna 2001. godine broj Gž-295/01 i presuda Općinskog suda u Kutini od 12. listopada 2000. godine broj P-361/00 i predmet vraća na ponovno suđenje Općinskom sudu u Kutini.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kutini od 12. listopada 2000. godine broj P-361/00 odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice da se utvrdi nedopuštenim otkaz ugovora o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 28. veljače 2000. godine, što ga je dao tuženik dana 3. ožujka 2000. godine, te da radni odnos zaposlenice N.P. nije prestao, te da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad u roku od 8 dana. Tužiteljici je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 732,00 kn, u roku od 8 dana. Presudom Županijskog suda u Sisku od 13. rujna 2001. godine broj Gž-295/01 odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba čl. 107. st. 2. Zakona o radu kad je ocijenjeno da je odluka o otkazu ugovora o radu donesena u roku od 15 dana od saznanja osobe nadležne za donošenje odluke o otkazu. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a nadležni državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 - dalje ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok ostale bitne povrede odredaba ZPP nisu niti bile razlog za izjavljivanje revizije.

Ostvaren je, međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza, smatrajući da su ispunjene sve formalne i materijalne pretpostavke za donošenje takve odluke. Tako je iz utvrđenja, da je interni kontrolor tuženika izvršio kontrolu rada poslovne jedinice br. 3, u kojoj je tužiteljica radila, dana 16. veljače 2000. godine, te da je o uočenoj nepravilnosti u radu tužiteljice izvijestio direktoricu tuženika dana 21. veljače 2000. godine, koja je potom 3. ožujka 2000. godine donijela odluku o izvanrednom otkazu tužiteljici zbog teže povrede radne obveze, zaključio da je poštovan rok od 15 dana predviđen odredbom čl. 107. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 38/95 i dalje; u daljnjem tekstu: ZR). Sud naime smatra, da navedeni propis, koji predviđa da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, treba tumačiti na način da rok počinje teći od dana kada osoba nadležna za donošenje odluke o otkazu, dakle direktor tuženika, sazna za tu činjenicu. Budući da je direktorica od strane internog kontrolora izviještena tek pet dana nakon što je utvrđeno, da tužiteljica nije izdavala račune za pružene usluge, što predstavlja težu povredu radne obveze prema pravilniku tuženika, smatra da od tada teče i rok iz čl. 107. st. 2. ZR.

Osnovano, međutim, tužiteljica ističe da saznanje odgovorne osobe o činjenicama na kojima se otkaz temelji ne mora biti neposredno, već se može izvesti i iz saznanja druge osobe. Pri tom zakon ne propisuje koja je to osoba, već u svakom konkretnom slučaju treba utvrditi tko je kod poslodavca dužan obavijestiti osobu nadležnu za donošenje odluke o otkazu o činjenici da je počinjena povreda radne obveze koja može biti razlog za prestanak radnog odnosa.

Smatrajući neosnovano da je za ocjenu o pravovremenosti odluke o prestanku radnog odnosa presudan trenutak kad je o težoj povredi radne obveze obaviješten direktor, sud je propustio utvrditi tko je kod tuženika dužan direktora, odnosno osobu ovlaštenu za donošenje odluke o prestanku radnog odnosa, izvijestiti o činjenicama koje su razlog za otkaz. Tek po utvrđenju te činjenice, te dana kad je ta osoba saznala za povredu radne obveze koju je tužiteljica počinila, moći će se utvrditi i da li je odluka o prestanku radnog odnosa donesena u roku iz čl. 107. st. 2. ZR.

U skladu s navedenim, odlučeno je, temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, kao u izreci.

Zagrebu, 9. svibnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.