Rev-x-921/2015-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 921/2015-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik L. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. F. iz Z., i tuženika Z. B. iz Z., koje zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., radi poništenja ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1943/14-2 od 31. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 7392/12-27 od 3. siječnja 2014., u sjednici održanoj 10. prosinca 2019.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1943/14- 2 od 31. ožujka 2015. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7392/12-27 od 3. siječnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje kupoprodajnog ugovora od 23. kolovoza 1999. pobliže opisanog u izreci presude te je odbijen i zahtjev da se naloži tuženiku S. F. da s tužiteljicom sklopi ugovor o kupoprodaji stana pobliže opisanog u izreci presude. Ujedno je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.500,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 148/11-proč. tekst - dalje: ZPP) uz prijedlog da se nižestupanjske presude preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica naznačuje pitanja

„1. Od kojeg trenutka nastupaju pravne posljedice odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ukidanju odredaba zakona?

2. Djeluju li odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o ukidanju odredaba zakona ex tunc ili ex nunc?

3. Od kojeg trenutka su prestale važiti odredbe članka 29. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, koje se odnose na pravo prvokupa prijašnjeg vlasnika nekretnine?“.

Obrazlažući važnost naznačenih pitanja tužiteljica ukazuje na odluke ovog suda broj Rev-529/1999-2, GZZ-13/1999, Rev-1223/93-2, Rev-341/08-2 i Revr-466/08-2 u kojima da je u bitnom izraženo shvaćanje da ukidanje zakona ili pojedinih zakonskih odredbi nema retroaktivno djelovanje, već djeluje samo ubuduće.

Po ocjeni ovog suda naznačena pitanja koja se u bitnom svode na pitanje domašaja i važenja odredbe čl. 29. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96 - dalje: Zakon o naknadi) važna su za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za poništenje kupoprodajnog ugovora zbog povrede prava prvokupa koje pravo je bilo propisano odredbom čl. 29. Zakona o naknadi.

Nižestupanjski sudovi su uz obrazloženje

- da je odredbom čl. 29. Zakona o naknadi bilo propisano da u slučaju daljnjeg stvarnopravnog raspolaganja otkupljenim stanom prijašnji vlasnik ima pravo prvokupa koje će se zabilježiti u zemljišnim knjigama, a vlasnik otkupljenog stana, koji namjerava prodati stan dužan je putem javnog bilježnika isti ponuditi mu ga po cijeni po kojoj je taj stan otkupio sukladno odredbama Zakona o prodaji na stanovima na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“ broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95, 11/96 i 68/98

- dalje: ZPS);

- da je navedena odredba Zakona ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/96 od 21. travnja 1999. („Narodne novine“ broj 39/99), kojom odlukom je ujedno određeno da ukinuta odredba prestaje važiti stupanjem na snagu zakona kojim će Hrvatski državni sabor donijeti nove odredbe umjesto ukinutih, a najkasnije istekom roka od godinu dana od objave te odluke;

- da je Odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 20. travnja 2000. („Narodne novine“ broj 43/00), od 20. prosinca 2000. („Narodne novine“ broj 131/00), od 28. ožujka 2001 („Narodne novine“ broj 27/01), od 12. srpnja 2001. („Narodne novine“ broj 65/01) i od 19. prosinca 2001. produljivan rok odgode prestanka važenja odredbi Zakona ukinutih odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/96 od 21. travnja 1999., da bi konačno odredba čl. 29. Zakona o naknadi bila brisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 80/02 i 81/02);

- da je prednica tužiteljice bivša vlasnica nekretnine u Z.,

- da je tuženik S. F. bio nositelj stanarskog prava na stanu u ..., prizemlje desno površine 63,82 m2 koji je otkupio na temelju ugovora o kupoprodaji od 25. travnja 1997. i njegovog aneksa od 30. srpnja 1999. za 75.465,00 kn;

- da je isti stan S. F. prodao tuženiku Z. B. dana 23. kolovoza 1999. za cijenu od 539.000,00 kn;

- da bi u situaciji kad je ugovor sklopljen u vrijeme kad je već odlukom Ustavnog suda odredba čl. 29. Zakona o naknadi bila ukinuta kao neustavna, ali je bio odgođen prestanak njenog važenja bilo nepravično i neustavno tuženicima naložiti neku činidbu na temelju te odredbe.

Odredbom čl. 55. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu (“Narodne novine” broj 49/02 - dalje: Ustavni zakon) propisano je:

(1) Ustavni sud će ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom, odnosno drugi propis ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom i zakonom.

(2) Ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u “Narodnim novinama”, ako Ustavni sud ne odredi drugi rok.

(3) Ustavni sud može poništiti propis, odnosno pojedine njegove odredbe, uzimajući u obzir sve okolnosti od važnosti za zaštitu ustavnosti i zakonitosti, te imajući u vidu osobito težinu povrede Ustava ili zakona i interes pravne sigurnosti:

- ako se njime vrijeđaju ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom,

- ako se njime pojedinci, skupine ili udruge neosnovano stavljaju u povoljniji ili nepovoljniji položaj.

Kako je naprijed navedeno sporna odredba Zakona o naknadi koja je ukinuta (ne poništena) odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/96 od 21. travnja 1999. prestala je važiti stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 80/02 i 81/02), kojim zakonom, je u čl. 4. ta odredba brisana. Do tada odredba je važila i proizvodila je pravne učinke te su osobe na koje se odnosila navedena odredba bile dužne po njoj postupati.

Stoga je osnovana tvrdnja revidentice da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su otklonili o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučivati na temelju odredbe čl. 29. Zakona o naknadi.

Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova osnovanost tužbenog zahtjeva nije raspravljena kroz odredbu čl. 29. Zakona o naknadi to nema uvjeta za preinaku pobijane presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st.2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku.

Zagreb, 10. prosinca 2019.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.