Rev-2147/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2147/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ć. B. iz S. kojeg zastupa N. B., odvjetnik iz U., protiv tuženih 1. M. B. iz U., koju zastupa M. M., odvjetnik iz U. i 2. I. L. (.R. S.), radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 14. ožujka 2000. broj Gž-1720/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 25. lipnja 1998. broj P-376/95, u sjednici održanoj dana 04. lipnja 2003.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-1720/99 od 14. ožujka 2000. žalba tužitelja odbijena i presuda Općinskog suda u Bujama broj P-376/95 od 25. lipnja 1998. potvrđena u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva poslovnog prostora (lokala) u prizemlju stambeno-poslovne zgrade u U., sagrađene na kčbr. 2739 k.o. U., površine 49,80 m².

r i j e š i o j e:

I Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, te se ukidaju presuda Općinskog suda u Bujama broj P-376/95 od 25. lipnja 1998. i presuda Županijskog suda u Puli broj Gž-1720/99 od 14. ožujka 2000. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva poslovnog prostora (lokala) u prizemlju stambeno-poslovne zgrade u U., sagrađene na kčbr. 2739 k.o. U., površine 49,80 m² na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje upisa društvenog vlasništva s pravom korištenja drugotuženika, za predaju tog poslovnog prostora u posjed, kao i u dijelu odluke o trošku, i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-1720/99 od 14. ožujka 2000. djelomično je odbijena žalba tužitelja i presuda Općinskog suda u Bujama broj P-376/95 od 25. lipnja 1998. potvrđena je u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva poslovnog prostora (lokala) u prizemlju stambeno-poslovne zgrade u U., sagrađene na kčbr. 2739 k.o. U., površine 49,80 m², da se tuženici obvežu da mu to priznaju i izdaju valjanu tabularnu ispravu, uz istovremeno brisanje upisa društvenog vlasništva s pravom korištenja drugotuženika i za predaju u posjed. Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U ovom vlasničkom sporu radi utvrđenja prava vlasništva, izdavanja zemljišnoknjižne isprave i predaje u posjed, sporno je pravno pitanje, postoji li Ugovor o prodaji broj 10- 54/1991 od 17. lipnja 1991., sklopljen između tužitelja i drugotuženika, koji bi predstavljao pravni osnov (titulus) za stjecanje prava vlasništva tužitelja na poslovnom prostoru pobliže označenom u točki II izreke prvostupanjske presude, te da li su, na temelju tog Ugovora, ukoliko isti postoji, tuženici u obvezi tužitelju izdati zemljišnoknjižnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime, te mu sporni poslovni prostor predati u posjed. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su utvrdili da je tužitelj, zajedno s drugotuženikom, sudjelovao u gradnji objekta – stambeno-poslovne zgrade u U., na kčbr. 2739 k.o. U., u vezi čega je (na ime ulaganja zajedničkih sredstava i na ime učešća u građenju) Ugovorom o prodaji od 17. lipnja 1991. sa drugotuženikom ugovorio da mu ima pripasti poslovni prostor u tom objektu, površine 49,80 m², oznake D-1/4, u prizemlju, te da je ovaj Ugovor o prodaji sporazumno raskinut dana 08. svibnja 1992., kada je tužitelj dao "odstopnu izjavu" koju je drugotuženik prihvatio.

Na temelju tih činjenica, sudovi zaključuju da je Ugovor o prodaji od 17. lipnja 1991. prestao, pa kako, dakle, ne postoji pravni osnov stjecanja prava vlasništva, da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Pogrešnim se, za sada, ukazuje pravno stajalište sudova da je Ugovor o prodaji broj 10-54/1991 od 17. lipnja 1991. prestao sporazumnim raskidom.

Sporazumnim raskidom može prestati samo onaj ugovor koji postoji, odnosno onaj koji nije ispunjen. Ugovor koji je ispunjen ne može se raskinuti.

U konkretnom slučaju, prema stanju spisa, Ugovor o prodaji broj 10-54/1991 od 17. lipnja 1991. ispunjen je 18. listopada 1991. kada je drugotuženik predao tužitelju poslovni prostor koji je predmet tog Ugovora (na ime prodajne cijene uračunata su ulaganja zajedničkih sredstava i učešće u građenju). Proizlazilo bi, dakle, da je Ugovor o prodaji broj 10-54/1991 od 17. lipnja 1991. prestao ispunjenjem prije sporazumnog raskida Ugovora, što znači da sporazumni raskid nema nikakav pravni učinak, a da citirani Ugovor predstavlja valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva i da je, na temelju istog, nastala obveza izdavanja zemljišnoknjižne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva predmetne poslovne prostorije na ime tužitelja.

Činjenicu ispunjenja Ugovora sudovi nisu utvrđivali, pogrešno je smatrajući neodlučnom.

Neovisno, međutim, o tome je li Ugovor o prodaji broj 10-54/1991 od 17. lipnja 1991. prestao ispunjenjem i postoji li, slijedom toga, pravni osnov stjecanja prava vlasništva, sudovi su pravilno odlučili da tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnom poslovnom prostoru nije osnovan.

Za stjecanje prava vlasništva, u skladu s odredbom čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91; dalje: ZOVO), kako to pravilno ističu sudovi, osim titulusa, potreban je i modus – upis (uknjižba) prava vlasništva u zemljišne knjige, a sporno pravo vlasništva u zemljišne knjige nije upisano.

Zbog ovih je razloga, na temelju odredaba iz čl. 393. i čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi je li Ugovor o prodaji broj 10- 54/1991 od 17. lipnja 1991. ispunjen prije 08. svibnja 1992., te će, ovisno o tome, ocijeniti postoji li valjan pravni osnov stjecanja prava vlasništva.

Pri odlučivanju osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi će osim odredaba ZOVO-a primijeniti i odredbe Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Makedonije o uređenju imovinskopravnih odnosa, objavljenog u "Narodnim novinama – Međunarodni ugovori" broj 9/99 (čl. 4. st. 1. u vezi čl. 1. citiranog Ugovora).

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 04. lipnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.