K-9/2017-28 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: K-9/2017-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivone Rupić, kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Ž. D. i M. Đ. kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mie Rančić kao zapisničara u kaznenom postupku protiv optuženika S. M., 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11)., nakon održane rasprave dana 7. rujna 2018., te objavljene 12. rujna 2018. u nazočnosti optuženika osobno sa braniteljem B. M., odvjetnikom u S., te zamjenikom ŽDO-a Split, N. W.,

p r e s u d i o j e

Temeljem odredbe članka 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13 – dalje u tekstu: ZKP/08)

Optuženi: S. M., sin pok. P. i majke N. rođ. B., rođen ... u S., s prebivalištem u S., ..., otac troje djece, elektrotehničar, sa završenom SSS, nezaposlen, bez primanja.

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

da je u vremenu od 2004. do 2009., u S., kao jedini osnivač i član uprave trgovačkog društva S. d.o.o. S., suprotno odredbama čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09. i 152/11. – pročišćeni tekst) iako dužan skrbiti o interesima društva pažnjom dobrog gospodarstvenika, u nakani da se neosnovano okoristi u velikom iznosu, u više navrata zatražio za sebe isplate s računa društva u ukupnom iznosu od 3.514.805,30 kuna naloživši da se isplate u knjigovodstvu prikažu kao pozajmice vlasniku iako svjestan da ih ne može vratiti, od čega točno neutvrđeni iznos ali svakako veći od 60.000,00 kuna nije upotrijebio u poslovne svrhe društva S. d.o.o. već ga je uzeo i zadržao za sebe, oštetivši tako društvo S. d.o.o. za najmanje 60.000,00 kuna.

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i na taj način sebi pribavio protupravnu imovinsku korist, a čime je pribavljena znatna imovinska korist,

da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju – opisano i kažnjivo po članku 246. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11).

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 s obzirom da je optuženik oslobođen optužbe troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K- DO-24/10 od 22. ožujka 2012. protiv optuženika S. M.. Zastupnik optužbe je uredio činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela u podnesku od 9. listopada 2013., te je u ponovljenom postupku na raspravi od 7. rujna 2018. izmijenio činjenični opis kaznenog djela optužnice na način kako to sada to stoji u izreci ove presude.

Utvrđuje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj I Kž-109/15-6 od 14. ožujka 2017. ukinuo presudu u osuđujućem dijelu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Prilikom očitovanja o optužbi, optuženi S. M. kazao je da se ne smatra krivim, sukladno uređenom činjeničnom opisu optužbe koju je u potpunosti razumio te je s obzirom na očitovanje o optužbi kazao da će svoju obranu dati na kraju dokaznog postupka.

Na temelju članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 145/13 – dalje u tekstu: ZKP/08) pročitat će se:

Porezno rješenje PU S. od 30. studenog 2009. godine (list 13 do 23 spisa) s prilozima o stanju računa poreznog obveznika za 2009. i 2010. godinu, podatak o bonitetu Bon-2 sa stanjem na dan 03. prosinca 2009. (list od 23 do 42 spisa), te prilozi o bruto bilancama (list 42 do 77 spisa), izvješće o dubinskom snimanju trgovačkog društva S. d.o.o. u stečaju (list 77 do 143 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo S. d.o.o. u stečaju (list 159 do 183 spisa), ugovori o zajmu između P. d.d. i S.-a (list 208 do 217 spisa), ugovor o zajmu između S.-a d.o.o. i F.

G. d.d. (list 217 do 231 spisa), ugovor o cesiji između S.-a i F. G. d.d. (list 243 do 245 spisa), privitak broj 3 (list 249 do 393 spisa), ugovor o pozajmicama S.-a d.o.o. prema S. M., prilog 7 (spis 394 do 426 spisa), konto kartica dobavljača (list 427 spisa) i blagajnički izvještaj (list 428 do 451 spisa), ugovori o kratkoročnoj pozajmici između S.-a i R. d.o.o. (list 456 do 463 spisa), ugovor o kratkoročnoj pozajmici između S.-a, R. d.o.o. i M. Š. (list 463 do 464 spisa), ugovori o kupoprodaji nekretnine između M. Š. i brojnih građana (list 467 do 568 spisa), odluka kojom se navedene kupljene nekretnine unose u vlasništvo društva R. d.o.o. (list 593 spisa), kartice sumarno po kontima danih kredita (list 611 do 661 spisa), bruto bilance prijave poreza na dobit (list 662 do 790 spisa), ugovori o kratkoročnom zajmu S.-a d.o.o. (list 790 do 957 spisa), kartica sumarno po kontu danih kredita (list 971 do 990 spisa), odluka o otpisu zastarjelih potraživanja prema trgovačkom društvu K.-D. d.o.o. (list 991 spisa), kartica sumarno po kontu danih kredita (list 1065 do 1093 spisa), ugovor o kratkoročnoj pozajmici D.-B. d.o.o., prilog 29 (list 1094 do 1121 spisa), kartice konta potraživanja za isplaćene predujmove za službeno putovanje na ime S. M. (list 1251 do 1253 spisa), ugovori o kratkoročnom zajmu između S.-a d.o.o.

S. i S. M. (list 1254 do 1257 spisa), ugovor o kreditu između Hrvatske banke za obnovu i razvitak i S. d.o.o. S. (list 1259 do 1264 spisa), dodaci ugovora o kreditu između Hrvatske banke za obnovu i razvitak i S. d.o.o. (list 1328 do 1334 spisa), dani krediti direktoru, prilog 2 (list 1417 do 1426 spisa), izvaci o stanju i promjenama na računu (list 1431 do 1433 spisa), potraživanja za isplaćene predujme za službena putovanja S. M., prilog 5 (list 1500 do 1502 spisa), ugovori o kratkoročnom zajmu, prilog 6 (list 1503 do 1505 spisa), opomena za neplaćene račune, prilog 7 (list 1507 do 1512 spisa), izvadak o stanju i promjenama na računu (list 1553 do 1559 spisa), izvadak iz sudskog registra, prilog 1 (list 1646 do 1655 spisa), Izvod P.-a broj 17 od 07. listopada 2009. godine (list 1685 spisa), Ugovor o cesiji (list 1663 spisa), tri ugovora o kratkoročnom zajmu između S.-a i S.-R. d.o.o. (list 1664 do 1666 spisa), presuda Upravnog suda u Splitu poslovni broj Us I-1709/13-9 (list 1993 do 2000) i presuda Visokog Upravnog suda RH poslovni broj Us Ž-1886/16-2 (list 1975 do 1978), izjava S. M. (list 1966), izjava A.

G. (list 1957), rješenje Centra za socijalnu skrb S. od 9. studenoga 2017. (list 1960), rješenje Grada S. od 17. studenoga 2017. (list 1961), rješenje Centra za socijalnu skrb od 9. siječnja 2018. (list 1962), potvrde Caritas nadbiskupije S. (list 1963 do 1967), nalaz i mišljenje R. G. sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije (list 1764 do 1781), dopuna vještačenja (list 1819 do 1824), nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. K. (list 1981 do 1987).

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka čitaju se iskazi svjedoka M. G. s rasprave od 20. ožujka 2014. (list 1810 do 1811), stečajnog upravitelja I. B. iskazan pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu od 10. svibnja 2011. (list 1391 do 1392) te iskaz s rasprave od 4. veljače 2014. (list 1803 do 1804), te iskaz s rasprave od 21. veljače 2018. (list 1940 do 1941), svjedoka I. K. iskazan pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu od 10. svibnja 2011. (list 1393 do 1394), s rasprave od 4. veljače 2014. (list 1804 do 1805), svjedoka Ž. S. iskazan pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu od 23. svibnja 2011. (list 1396), iskaz svjedoka s rasprave od 4. veljače 2014. (list 1805 do 1806) i s rasprave od 21. veljače 2018. (list 1942).

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 5. prema članku 402. stavak 2. ZKP/08 pročitan je se iskaz vanraspravno ispitanog sudskog vještaka S. K. (list 2004).

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. suglasnošću stranaka pročitan je iskaz sudskog vještaka R. G. s rasprave od 20. ožujka 2014. (list 1811 do 1813) i s rasprave od 23. rujna 2014. (list 1836 do 1837).

Na kraju dokaznog postupka pristupilo se obrani optuženika S. M.

Optuženi je u ponovljenom postupku ostao pri svojoj obrani u kojoj je istakao da tri tvrdnje za koje ga se tereti nisu točne. Netočan je navod da se neosnovano okoristio, i netočan je navod da bi predizao pozajmice kao zamjenu za dobit. Pozajmice su bile isključivo u poslovne svrhe i investicije u trgovačko društvo S. d.o.o. S. Isključiva namjera bila mu je povećavanje prihoda i dobiti, i imao je namjeru pozajmice vratiti. Njegovi planovi su bili vezani za poslovnu suradnju sa trgovačkim društvom P. za koju može kazati da je bila jako respektabilan i snažan partner. Trgovačko društvo S. d.o.o. S. imalo je godišnje prihode 40.000.000,00 kuna. S poslovnom suradnjom sa P. prihodi su se trebali povećati na 28.000.000,00 eura, što se može potkrijepiti i poslovnom dokumentacijom, a poslovi su bili prihvaćeni od strane uprava oba trgovačka društva.

Plan za povećavanje prihoda i dobiti bio je taj da su tijekom 2008. i 2009. počeli pristizati novi plodovi uroda maslina i smokava iz vlastitih nasada u što se ulagalo prethodnih godina. Vlastita sirovina zamijenila bi troškove i dio sirovina i dobit bi bila veća. Postojali su novi planovi za nove proizvode koji su bili u „karanteni“ na utvrđivanju roka trajnosti, a riječ je o jednom pilot projektu. Ove proizvode u „karanteni“ zatekao je i stečajni upravitelj u skladištu, a bilo ih je nešto više od četiri palete, što je sve trebalo povećati prihode društva S. Dakle, želi istaknuti da nije neosnovano podizao pozajmice, već isključivo za potrebe poduzeća i povećavanje dobiti i prihoda trgovačkog društva S.

Novčane iznose za koje ga se tereti nije zadržao za sebe već isključivo u poslovne svrhe.

Nadalje je naveo da djelatnici Odjela krim. policije koji su vršili kriminalističku obradu prilikom pretrage stana poslovnih prostora nisu pronašli nikakav novac. Osim toga nije utvrđeno ni da je vlasnik nekretnina, vikendica, automobila, kuća, niti ima neko ploveće sredstvo. Navodi da trenutno živi u A. c. na B. u S. Ovdje prespava preko noći, a tijekom dana otiđe u stan na adresi ... u S. gdje žive njegova kćerka i supruga, obje su bolesne i on se brine o njihovom zdravstvenom stanju. Njegova kćerka je nepokretna i živi na aparatima i ovisna je u potpunosti o tuđoj pomoći. Razveo se od supruge koja psihički nije mogla podnijeti sve ove sudske postupke protiv njega, pa se njezino zdravstveno stanje dodatno pogoršalo.

Istakao je da jedino što ima od imovine je automobil „Škoda Felicia“ koji je star 16 godina, te ne posjeduje ni kreditne kartice, niti ima račune u bilo kojoj domaćoj ili stranoj banci.

Glede pojašnjenja podizanja i uzimanja pozajmica koje su sve bile u poslovne svrhe, kaže da je veći dio pozajmica bio za osnivanje kompanije u Omanu s namjerom uvoza S.-ovih i P. proizvoda u zemlje Arapskog zaljeva. Međutim, problem je bio u omanskim zakonima i Oman je bio jedina Arapska zemlja koja je dozvoljavala većinsko vlasništvo u ime stranog partnera. Strani partner ne može biti pravna osoba nego fizička osoba, i to je bio jedini razlog što je podigao veće zajmove u više navrata i to preko P.-a i to u iznosu od dva i pol milijuna kuna. Podizao je novac i za operativno poslovanje omanskog poduzeća i operativne troškove. Sve ovo napravio je isključivo u cilju da ta kompanija u Omanu zadrži novac iz temeljnog kapitala kao sredstvo plaćanja za uvoz S.-ovih i P. proizvoda, da se ne bi trebali otvarati bankovne garancije i dodatni troškovi.

Nadalje kaže da je u svoje ime podizao pozajmice za plaćanje stručnih osoba, za otvaranje stalnih tržišta, plaćao je certifikate, analize, a sve u cilju poslovanja trgovačkog društva, te kupovanje darove i plaćanje ručkova fizičkim osobama. Sve ovo, zato što S. nije mogao plaćati sa svog računa na račune fizičkih osoba koji nisu htjeli da im se prihodi vide na njihovim računima iz različitih razloga.

Riječ je o troškovima u vremenskom razdoblju od pet godina za koje ga se tereti i kad se to sagleda mjesečno i s obzirom na veličinu trgovačkog društva i s obzirom na poslove kojima se bavilo, zaista nisu veliki troškovi.

S obzirom na njegovu ulogu i položaj u trovačkom društvu S. ističe da je imao pravo podizati pozajmicu što nije sporno. Međutim novac koji je podigao temeljem pozajmica imao je namjeru vratiti što dosada nije uspio.

Kaže da je htio zadržati novac za sebe da li bi na svoje ime zajedno sa svojom kćerkom S. podizao osobne kredite u ukupnom iznosu od oko 800.000,00 kuna umanjeno za bankovne troškove i police životnog osiguranja koje je predao na blagajnu trgovačkog društva S. Bančini troškovi i troškovi s osnova police životnog osiguranja bili su iznosu od 50.000,00 kuna.

Nadalje optuženi S. M. u svojoj obrani naveo je da sada zaista nema sredstava za vratiti kredite, a kamate se stalno povećavaju, što je potpuno nevažno jer on osobno sredstava nema, pa nema ni odakle vratiti obveze koje stalno rastu. Za njega osobno da je potpuno nevažno jer nema sredstava i nema odakle vratiti obveze koje stalno rastu. Njegova supruga i kćerka primaju svaka po 1.800,00 kuna naknade koja se s obzirom na ovrhe oduzima i to svakoj iznos od po 600,00 kuna.

Optuženi je u svojoj obrani kazao da je od 18. ožujka 2004. do 2009. u više navrata i to 54 puta na blagajnu S.-a platio ukupno 1.929.487,77 kuna, a da li bi taj iznos umanjio ovaj iznos za koji ga se tereti, kaže da ne zna kao i to da ne zna na koji način su ove njegove uplate u navedenom novčanom iznosu prikazane u knjigovodstvu društva S. jer on osobno nikada nije dao nalog na koji način će nešto biti knjiženo.

Optuženi S. M. na pitanje suda tko je davao naloge kako će se u knjigovodstvu društva nešto knjižiti, odgovorio je da je postojala struktura upravljanja i da on na nikoga ne želi prebaciti odgovornost, i ne zna tko je davao naloge kako će se u knjigovodstvu društva nešto knjižiti. Svaki dokument ima svoj naziv i onako kako se određeni dokument zvao tako ga knjigovodstvo mora i knjižiti.

Nadalje ističe da ako bi bila točna tvrdnja da je želio novac zadržati za sebe zar onda ne bi podigao dobiti od cca 1.830.362,60 kuna na koji iznos su plaćeni svi porezi, ali on nikada nije dizao dobit od poduzeća.

U odnosu na činjenicu da ga se tereti da je neistinito naložio prikazati knjigovodstvo društva i navedeni iznos kao pozajmice vlasniku, kaže da je koristio pozajmice koje su ugovorima potkrijepljene i knjižene na konto kartice. U ugovorima su iskazane kamate, obračunat je PDV i uplate PDV-a. U odnosu na PDV u vremenskom periodu od 2004. do 2009. kada su dolazili inspektori u kontrolu glede obračuna i plaćanja PDV-a, nisu imali nikakve prigovore ni na pozajmice, ni na ugovore kao ni njihovo knjiženje. Isto ovo se odnosi i na reviziju koja je bila u trgovačkom društvu S.-a. Sam čin podizanja pozajmica ili odobravanja istih nije nezakonita radnja.

Da su ove pozajmice vraćene zasigurno ne bi bio optužen, a razlog zašto one nisu vraćene je taj što je bio uhićen i lišen slobode u drugom postupku koji se protiv njega vodio. Kada je izašao iz zatvora trgovačko društvo S. je već bilo u stečaju po sili zakona i onemogućen je u svim daljnjim radnjama kao i u vraćanju pozajmica što je imao zaista namjeru. Sve pozajmice koje je prije koristio od trgovačkog društva S. u periodu od 1989. pa do 2004. je vratio. Optuženi S. M. u ponovljenom postupku ponovio je navode svoje obrane te dodatno istakao da je cijeli ovaj postupak koji se danas vodi pred ovim sudom posljedica afere u postupku S. koji se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu a riječ je o postupku u P. U tom kaznenom postupku oslobođen je na Županijskom sudu u Zagrebu a teretilo ga se da je pomagao upravi P. da novcima P. kupe dionice P. u svoje ime. Slijedom ove afere na njega osobno i slijedio je medijski atak i veliki pritisak te nije bilo službe koja nije se upustila u nadzor poslovanja S.-a u svim mogućim ovlastima. Iz te jedne psihoze proizašla je i ova optužnica. Činjenica je da je u potpisivanju ugovora u poslovima između S.-a i P. i zajedničkoj projekciji budućeg poslovanja dogovarali su otvaranjem novih tržišta pa je bilo dogovoreno da otvore tržište zemalja Arapskog zaljeva.

Priznaje da je zbog poslovanja u Omanu podizao pozajmice od S.-a na svoje ime za plaćanje stručnih osoba, otvaranje tržišta plaćao certifikate i analize a isključivo sve u cijlu poslovanja trgovačkog društva S. Za ove poslove u Omanu nije bilo moguće da ima račune jer je riječ o Arapskoj zemlji i za sve troškove poslovanja u Omanu nije imao račune da bi ih mogao priložiti. Ističe nadalje da je bio 60postotni vlasnik mješovite firme u Omanu te je bilo potrebno iznajmiti i poslovni prostor za osobu koja će doći raditi u Oman te je ta osoba morala negdje i stanovati. Za ove poslove bilo je potrebno angažirati i jednu osobu iz Dubaia da dođe raditi u Omanu. Da je za sve ove poslove inzistirao na ugovoru o poslovanju i da je tražio račune sve bi mu bilo puno skuplje. Želi objasniti da se u Omanu poslovalo na jedan drugačiji način i upravo zbog toga nema poslovnu dokumentaciju za sve troškove poslovanja.

U odnosu na pitanje da li je bio svjestan da neće moći vratiti pozajmice za koje ga se tereti na pitanje svog branitelja odgovorio je da je bezbroj puta podizao pozajmice iz S.-a u svoje osobno ime i isti vraćao tijekom 20 godina poslovanja. Navodi da bi bio vratio i ove pozajmice jer upravo u to vrijeme otvorila se velika perspektiva u poslovanju P. u obimu financijskog poslovanja P. i nije bilo nikakve sumnje da taj novac neće moći vratiti. Kako je s obzirom na aferu u P. bio pritvoren i završio u zatvoru poslovanje S.-a je propalo i nije bio u mogućnosti ni raditi pa tako ni novac vratiti. Sve je ostalo u rukama stečajnog upravitelja. Da je imao novca i da ga je zadržao za sebe bio bi ga vratio jer nikada nije podizao pozajmice s namjerom da ih ne vrati.

Na pitanje zastupnika optužbe zašto iz dobiti poslovanja S.-a nije ulagao sredstva u poslovanje u Omanu odgovorio je da nikada tijekom godine se nije znalo kolika će biti dobit S.-a da bi tu dobit uložio. U to vrijeme podizanja pozajmica od S.-a nije dao garanciju kao fizička osoba da će pozajmice S.-u vratiti jer to nije radio u ranijim postupcima podizanja pozajmica od S.-a koje pozajmice je vratio. Isključivo je podizao pozajmice s namjerom da iste vrati. Nije smatrao da ima obvezu davanja garancije S.-u da će pozajmice vratiti jer ga zakon nije sprječavao da podigne gotovinu iz S.-a, a koja je bila namijenjena isključivo za poslovne svrhe. Odgovorio je da je točno da su ugovori o kratkoročnim pozajmicama bili da će se pozajmica vratiti u roku od 15 dana a rokova se nije držao jer je imao pravo da se taj rok prolongira i zakon ga u tome nije sprečavao.

Stranke nisu imale nikakvih prijedloga za eventualnom dopunom dokaznog postupka.

Sud smatra da nakon ovako provedeno dokaznog postupka nije dokazano da je optuženi S. M. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na terete kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude a nakon svih izvedenih dokaza pa ga je sud temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.

Nadalje, nije dokazano da je optuženi S. M. zatražio za sebe isplate s računa društva u ukupnom iznosu od 3.514.805,30 kuna naloživši da se isplate u knjigovodstvu prikažu kao pozajmice vlasniku svjestan da ih ne može vratiti od čega točno neutvrđeni iznos ali svakako veći od 60.000,00 kuna te da ga nije upotrijebio u poslovne svrhe društva S.-a d.o.o. već taj novac uzeo i zadržao za sebe i na taj način oštetio društvo S. d.o.o za najmanje iznos od 60.000,00 kuna.

Nadalje, nije dokazano da je postupao u cilju da se neosnovano okoristi u velikom iznosu, te nije ni dokazano da nije skrbio o interesima društva pažnjom dobrog gospodarstvenika, iako je to bio dužan kao jedini osnivač i član uprave trgovačkog društva S. d.o.o.

Naime, nesporno je da u vremenskom periodu od 2004. do 2009. optuženi S. M. bio jedini osnivač i član uprave trgovačkog društva S. d.o.o., kako to proizlazi iz povijesnog izvatka sudskog registra (list 169-176 spisa). Optuženi S. M. nije sporio svojstvo odgovorne osobe u trgovačkom društvu S. d.o.o. kao ni to da je kao fizička osoba te član uprave trgovačkog društva S. d.o.o. S. u utuženom vremenskom razdoblju zatražio za sebe pozajmice u ukupnom iznosu od 4.751.190,50 kuna.

Optužba tereti optuženika da je u cilju da se neosnovano okoristi u velikom iznosu u više navrata zatražio za sebe isplate s računa društva u iznosu od 3.514.805,30 kuna te je naložio da se te isplate u knjigovodstvu prikažu kao pozajmice vlasniku svjestan da ih neće moći vratiti da bi za sebe uzeo i zadržao najmanje 60.000,00 kuna.

Sporno pitanje u ovom kaznenom postupku je bilo da li je optuženik postupao u cilju da se neosnovano okoristi u velikom iznosu, za koje se optužbom tereti od čega točno neutvrđeni iznos a svakako veći od 60.000,00 kuna koji nije upotrijebio u poslovne svrhe društva S. d.o.o. već ga uzeo i zadržao za sebe.

Dakle iz rezultata provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da su sukladno ugovorima o pozajmicama društvo S. d.o.o. odobrene kratkoročne pozajmice direktoru S. M., a što je i potvrđeno navodima sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove S. K., obranom optuženika koju sud prihvaća, pa i nalaza i mišljenja vještaka R. G. a kako to nesporno proizlazi i iz spisa (list 395 – 426 spisa), što nesporno proizlazi i na listovima (od 376-393 spisa), iz konto kartice"11300 dani krediti- direktoru" za upravo utuženo razdoblje od 2004 do 2009. godine.

Nesporno je da je stanje i obveza (duga) direktora za dobivene kredite na dan 14. studenog 2004. bilo 0,00 kuna. Da bi na kraju 2009. godine taj dug narastao na iznos od 4.751.190,59 kuna. Upravo ovaj navod vještaka proizlazi da je istinita obrana optuženika koju je sud prihvatio da je sve pozajmice koje je prije koristio od trgovačkog društva S.- u periodu 1989. do 2004. godine vratio što ukazuje na okolnost da je i za pozajmice za koje se tereti sukladno ugovorima koje priležu spisu o pozajmicama u navedenom iznosu isto tako imao namjeru vratiti ali zbog problema u poslovanju prvenstveno afere P. i okolnosti da je završio u pritvoru i uhićen te onemogućen u svim daljnjim radnjama a trgovačko društvo S. je otišlo u stečaj a on je ostao bez imovine.

Nadalje, optužba tereti osuđenika S. M. da je u više navrata zatražio za sebe isplate s računa društva naloživši da se te isplate u knjigovodstvu prikažu kao pozajmice vlasniku.

Naime sukladno nalazu i mišljenju vještaka S. K. pa i R. G. jasno proizlazi da u knjigovodstvenoj dokumentaciji društva S. d.o.o. dane kratkoročne pozajmice i povrat istih u razdoblju od 2004. do 2009. evidentirane su kako je to i navedeno u tablici vještačenja S. K. (list 3 vještva) za vremenski period do 2004. do 2009. u iznosu od 4.751.190,59 kuna. Vještak je istako da je obradom raspoložive dokumentacije utvrdio da je u knjigovodstvenoj dokumentaciji društva S. d.o.o. evidentirano kako je ovo društvo direktoru društva isplatilo 4.751,190, 50 kuna 'pozajmica koje nisu vraćene. Dakle nije sporno da je navedeni novčani iznos sukladno ugovorima o pozajmici upravo i predstavlja pozajmice koje su na taj način i u knjigovodstvu prikazane kao pozajmice. Dakle nije točna tvrdnja optužbe da je optuženik u više navrata zatražio za sebe isplate s računa društva naloživši da se te isplate u knjigovodstvu prikažu kao pozajmice vlasniku, a što proizlazi iz iskaza svjedoka koje ćemo naknadno istaknuti.

Naime, u odnosu na činjenicu što ga se tereti da je naložio da se isplate u knjigovodstvu prikažu kao pozajmice vlasniku je netočan jer su upravo pozajmice u knjigovodstvu sukladno ugovorima i knjižene i evidentirane kao pozajmice koje nisu vraćene.

Upravo je i riječ o pozajmicama sukladno ugovorima o pozajmicama koje su na taj način u knjigovodstvu i knjižene.

Upravo ovo proizlazi iz obrane optuženika koju sud prihvaća. Nadalje, prema navodima vještaka proizlazi da ostvarena dobit u periodu od 2004. do 2009. nije mogla biti kao dividenda isplaćen direktoru društva jer je društvo S. d.o.o. u svojim financijskim izvješćima tj. prijavi poreza na dobit u tom periodu iskazivalo preneseni gubitak iz ranijih godinu osim za 2004. godinu kada je dobit nakon oporezivanja iskazana u visini od 64.336,00 kuna koja je u 2005. godini mogla biti isplaćena vlasniku. Dobit koju je društvo S. d.o.o. ostvarilo u razdoblju od 2005. do 2009. godine nije se mogla koristiti za prebijanje s dugom koji ima S. M. za dobivene pozajmice od društva S. d.o.o

Sud je prihvatio i obranu okrivljenika da je pozajmice u navedenom iznosu iskoristio u poslovne svrhe prvenstveno za poslove i osnivanje kompanije u Omanu s namjerom uvoza S.- ovih i P. proizvoda u zemlje arapskog zaljeva. Problem je bio u Omanskim zakonima jer strani partner ne može biti pravna osoba nego fizička osoba što je bio jedini razlog da je podigao veće zajmove u više navrata te je podizao novac i za operativno poslovanje omanskog poduzeća i operativne troškove. Nadalje novac je tj. pozajmice je podizao za plaćanje stručnih osoba za otvaranje stranih tržišta , plaćao je certifikate, analize sve u cilju poslovanja trgovačkog društva kupovanje darova i plaćanje ručkova fizičkim osobama. Sve ovo zato što S. nije mogao plaćati sa svog računa na račune fizičkih osoba koji nisu htjeli da im se prihodi vide na njihovim računima iz različitih razloga.

Sud je prihvatio ovakvu obranu optuženika jer prema nalazima sudskog vještaka S. K. proizlazi da se može prihvatiti kako bi S. d.o.o kroz ovo društvo u Omanu plasiralo svoje proizvode na području bliskog istoka a kao osnivač društva u blisko istočnim zemljama treba se pojaviti privatna fizička osoba tada bi od primljenih pozajmica u iznosu od 4.751.190,59 kuna trebalo oduzeti iznos od 1.236.385,29 kuna pa iznos pozajmica koje nisu vraćene društvu S. d.o.o. bile 3.514.805,30 kuna. Vidljivo je da u ovom navedenom iznosu optužba izmijenjenom optužnicom i tereti optuženika. Međutim, sud je prihvatio i navod obrane optuženika da je osim ovog iznosa od 1.236.285,29 kuna, navedeni iznos pozajmica od 3.514.805.30 kuna također koristio u poslovne svrhe za plaćanje stručnih osoba otvaranje tržišta plaćanje certifikata analiza u cilju poslovanja trgovačkog društva plaćanje ručkova fizičkim osobama kupovanje darova. Ovo stoga što iz podneska koji prilaže spisu a sastavni je dio obrane optuženika (list 1970 spisa) iz kojeg je razvidno da je novac koristio za širenje poslovanja tvrtke S.-a za koji iznos i prema navodima vještaka proizlazi da je riječ od 2.067.000,00 kuna korišten za planiranje troškova poslovanja tog društva kojeg treba financirati u 2009. godini. Nadalje nedvojbeno je prema navodima vještaka S. K. da je iz konto kartice razvidno da je optuženi S. M. izvršio i povrat pozajmice 12. prosinca 2008. u iznosu od 70.000,00 kuna.

Sve ovo ukazuje na okolnost da isti nije postupao s ciljem da pozajmice ne vrati već ih isključivo upotrijebio u poslovne svrhe. Isto tako i ne bi proizlazilo da ej pozajmice zadržao za sebe jer je riječ o osobi koja nema nikakvu materijalnu financijsku imovinu niti je vlasnik pokretnina nekretnina i doslovno je osoba koja je ostala bez ikakve imovine što jasno proizlazi iz dokaza dostavljenih sudu Centra za socijalnu skrb S. te Grada S. (listovi 1960-1961 spisa i 1962) kao i potvrde Caritasa nadbiskupije (list 1963-1967 spisa).

Sve ovo pokrijepljeno je činjenicom da je optuženik S. M. uslijed afere u postupku s P. uhićen te završio u pritvoru od 21. listopada 2019. kada se prekida sva poslovna aktivnost iz S.-a, a nakon izlaska iz istražnog zatvora tvrtku preuzima stečajni upravitelj. Dodatno pojašnjenje poslovanja optuženika sudu je na raspravi od 4. srpnja 2018. glede navoda za što se tereti optuženik obrazložio i sudski vještak S. K.

Dakle istakao je da je evidentirano od 2004. do 2009. saldo duga za pozajmice za 31. prosinca 2009. godine u iznosu od 4.751.190,59 kuna. Nadalje da nigdje u dokumentaciji nije pronašao dokumentacije iz kojeg bi proizlazilo da su ti iznosi isplaćivani kao akontacije dobiti. Ugovori su knjiženi u knjigovodstvu temeljem Zakona o računovodstvu, a kako se i evidentiraju izvršene pozajmice članu društva, te su i knjižene kao pozajmice temeljem zaključenih ugovora.

Ostvarena dobit u 2006 godini prije oporezivana u iznosu od 175.926,65 kuna zatim dobiti u 2007. od 529.627,00 kuna, i dobit ostvarena u 2008. godini u iznosu od 477.809,0 kuna prvenstveno se mora koristi za pokriće gubitaka koji su 2005. godini ostvareni u visini od 8.600.274,42 kune pa nije mogla biti isplaćena vlasniku a što je vidljivo iz toga što na tu dobit nije plaćen ni porez, to je vidljivo u tabeli na stranici pet nalaza i mišljenja. Ovaj odgovor sudskog vještaka upravo je odgovor na pitanje optužbe zašto nije iz dobiti poslovanja S.-a ulagao sredstva u poslovanje u Oman. S obzirom na ostvareni gubitak u 2005 godini u iznosu od 8.600,274,42 kuna u periodu od 2006., 2007. i 2008. godina ostvarena dobit je korištena za pokriće prenesenih gubitaka što je mogućne u narednih pet godina pa je društvo S. u tim godinama nije ni platilo ni obračunalo porez na dobit koja je ostvarena u tim godinama.

Sud je u dokazne svrhe ispitao stečajnog upravitelja S.-a d.o.o I. B. koji je potvrdio navode obrane optuženika i navode sudskog vještaka. Dakle kazao je kao što smo već istakli da je neposredno direktor S. M. potpisao ugovore o podizanju pozajmica kao fizička osoba od trgovačkog društva S. te je u ugovoru postojala klauzula da vrati pozajmice u roku od 15 dana te točno da nije bilo nikakve isplate dobiti direktoru S. M. i za to nisu postojali ni uvjeti. Isto tako daj e optuženi surađivao s njime glede stečajnog postupka te je pokazivao volju za podmirenje obveze glede naplate. Potvrdio je da je u odnosu na pozajmice kontrola Porezne uprave za trgovačko društvo S. d.o.o. 2011. godine u zapisniku o kontroli vidljivo da je trgovačko društvo S. d.o.o. tijekom dužeg vremenskog razdoblja odobravalo pozajmice S. M. vlasniku društva.

Stečajni upravitelj u ponovljenom postupku ponovio je ove svoje navode te istakao da ne može se očitovati o imovinsko pravnom zahtjevu te da se vodi upravni spor po rješenjima Porezne uprave u kojem upravnom sporu je utvrđeno da je riječ o dohodcima S. M. na cjelokupan iznos duga su obračunati porezi i doprinosi za koje je u upravnom postupku utvrđeno da je riječ o dohodcima S. M. i želi objasniti da su sva potraživanja S.-a d.o.o. u stečaju od drugih pravnih osoba i drugih fizičkih osoba dohodak optuženog S. M.

Stečajni upravitelj odgovorio je na pitanje optužbe da su u upravnom postupku iznose ovih pozajmica koje je S. d.o.o. dao S. M. kao i pozajmice drugih pravnih osoba tretirane upravo kao pozajmice S. M. Nadalje, istakao je da ne potražuje imovinsko pravni zahtjev s obzirom da je u upravnom postupku odlučeno da nemaju pravo na potraživanje.

Ove navode stečajnog upravitelja objasnio je sudski vještak S. K. koji je istakao da je iz presude upravnog suda je razvidno da su oni isplaćene pozajmice tretirali kao izuzimanje financijskog kapitala ili drugi dohodak na što su obračunali propisane poreze i doprinose, međutim zbog proteka vremena isti su pale u zastaru pa ih nije moguće naplatiti. Pozajmice su isplaćivane u vremenu prije nego je društvo palo u blokadu u rujnu 2009. godine.

O poslovanju trgovačkog društva S. iskazivao je i svjedok I. K. koji je od 2006. godine u trgovačkom društvu S. radio kao voditelj računovodstva te prilikom izrade bilanci utvrdio gubitak za oko 8.500.000,00 kuna tijekom 2005. godine da bi se svake slijedeće godine taj gubitak povećavao, te je upozoravao da su im troškovi veliki jer su imali veliku administraciju s velikom brojem uposlenih radnika u proizvodnji i kancelarijama. Točno je da direktor S. M. osobno sebi isplaćivao pozajmice i za službena putovanja te je potpisao ugovor o pozajmicama kao primatelj pozajmice i kao isplatitelj pozajmice tj. direktor trgovačkog društva S. Ovaj svjedok ponovio je svoje navode u ponovljenom postupku te dodatno istakao da je od dana kada je otvoren stečajni postupak S. d.o.o. radio kao voditelj računovodstva te je sva knjiženja radio po zakonu i u skladu sa zakonom. Potvrdio je da je dolazila Porezna inspekcijska u kontrolu poslovanja te se ne sjeća da su imali primjedbi glede pozajmica S. M. Riječ je pozajmicama koje su bile stvarne i nikad nije neistinito knjižio pozajmice S. M.

Nadalje ovaj svjedok je odgovorio da ne zna točno na što je utrošen novac od oko 4.000.000,00 kuna ali svakako misli da je u dobroj namjeri. Dakle, svjedok I. K. potvrdio je obranu optuženika da su se knjiženja radila u skladu sa Zakonom i da nikada nije neistinito knjižio pozajmice S. M. već je riječ o stvarnim pozajmicama koje su knjižene u knjigovodstvu na kontu "1130 dani krediti – direktoru".

Ispitan je i svjedok Ž. S. voditelj ekonomsko financijskog poslovanja u trgovačkom društvu S. d.o.o. od 2001. godine te je kao svjedok istakao da je S. M. posuđivao novac od firme u vidu pozajmice i to negdje oko 4.500.000,00 kuna te nema saznanja koja je bila svrha podizanja pozajmica osim pozajmice koja se odnosila na osnivački ulog za firmu u Omanu u iznosu od oko 1.200.000,00 kuna. Ovu firmu u Omanu mogla je osnovati fizička osoba, dakle S. M., a ne pravna osoba s obzirom na postojeće zakonske propise Omana. Suvlasnik mora biti i jedan građanin Omana, a ovo je saznao od S. M. Nadalje ističe da je osobno vršio uplatu tog novčanog iznosa na račun u Omanu preko Privredne banke. Direktor S. M. je sam sebi odobravao pozajmice kao direktor i potpisivao ih je kao osoba koja uzima te pozajmice, a rok vraćanja je bio godinu dana. Upozoravao je S. M. da nakon proteka roka nije vratio pozajmice, ali on je govorio da će iste vratiti, ali to nije učinio.

Trgovačko društvo S. je od samog trenutka osnivanja bilo u poteškoćama i optuženi S. M. je primao plaću kao direktor te nema saznanja da mu je isplaćivana dobit. Kada je predizao ove pozajmice optuženi S. M. je to mogao obaviti kao direktor i nije morao tražiti odobrenje od nikoga bez obzira na iznos pozajmice.

Ovaj svjedok je odgovorio da se firma u Omanu osnivala s ciljem distribuiranja proizvoda S.-a u Omanu i okolnim arapskim zemljama. Akti o osnivanju u kojima je zapisan način osnivanja te firme zapisani su i dokumentirani u trgovačkom društvu, a uplata se vršila preko Privredne banke na račun u Omanu. Direktor S. M. često je putovao u inozemstvo radi istraživanja tržišta, a trgovačko društvo S. je izvozilo svoje proizvode u Ameriku, Sloveniju, BiH, Nizozemsku i dalje te je planiralo svake godine povećavanje poslovanja i plasiranja tržišta u inozemstvo, a proizvodi su se izvozili i distribuirali i u Oman. Trgovačko društvo imalo je redovite sajmove glede reklamiranja proizvoda u inozemstvo.

U ponovljenom postupku isto tako ponovno je ispitan svjedok Ž. S. te ponovio da je on kao voditelj ekonomsko financijskog poslovanja sređivao dokumentaciju koja se odnosila na osnivački ulog za firmu u Omanu te je kod sebe ima ugovor o osnivačkom ulaganju u Omanu u iznosu od oko 1.200.000,00 kuna. Taj novčani iznos se na račun firme u Omanu prebacio preko Privredne banke Zagreb. Jedan dio pozajmica od S. M. je bio usmjeren na ovaj osnivački ulog za firmu u Omanu koji je S. M. morao osobno platiti.

U ponovljenom postupku glede izvedenih dokaza suglasnošću stranaka pročitan je iskaz svjedokinje M. G. koja je u trovačkom društvu S. d.o.o Svjedokinja M. G. je u trgovačkom društvu S. d.o.o. S. bila zaposlena od 1995. do 2008. godine. Započela je s radom kao pripravnik u službi marketinga, a nakon toga dobila je posao kao voditelj marketinga, da bi na kraju bila direktor prodaje.

Trgovačko društvo S. u svom poslovanju imalo je cilj proširenja tržišta na čitavu domaću regiju i u inozemstvo. Na službena putovanja izvan granica Republike Hrvatske odlazila je ona osobno zbog poznavanja engleskoj jezika, a optuženi S. M. kao direktor uglavnom je putovao unutar granica regije, što se odnosilo na tržište S.-a koje je obuhvaćalo BiH, Sloveniju, Hrvatsku, Crnu Goru i Srbiju. Kada su se dogovarali neki veliki poslovi u Ameriku, Ujedinjene Arapske Emirate, Oman, Njemačku, Kanadu putovao je direktor. U odnosu na troškove reprezentacije poslovnih partnera također su se plaćali putem trgovačkog društva S. dok je službene ručkove plaćao direktor.

Poznato joj je da je trgovačko društvo S. osnivalo poduzeće u Omanu i to je bilo prvi put da se osniva društvo u inozemstvu, te su poslovni partneri iz Omana dolazili u trgovačko društvo S., a troškovi su bili podmireni od strane trgovačkog društva S.

Kao osnivač firme u Omanu bio je direktor S. M., a cilj mu je bio da Oman bude distributivni centar za arapski poluotok, Dubai i Saudijsku Arabiju, a prema njihovim zakonima fizička osoba je morala osnivati firmu u Omanu. Točno je da se višestruko putovalo u ove zemlje i da su se poslovnim partnerima poklanjali razni pokloni parfemi, umjetničke slike i slično. Također su i poslovni partneri iz regija dolazili na motivacijska druženja, „team buildinge“.

Dakle, prema upravo istaknutim navodima sudskog vještaka S. K. te navodima ispitanih svjedoka jasno proizlazi da je optuženi S. M. pozajmice u navedenom iznosu za kojeg ga optužba tereti izmijenjenom optužnicom potrošio u poslovne svrhe te nije postupao s namjerom da pozajmice ne vrati jer je i vratio 12. prosinca 2008. iznos od 70.000,00 kuna a preostali dio pozajmica je utrošio na poslovanje društva u Omanu u iznosu od 1.236.385,29 kuna te planiranju i širenju poslovanja tvrtke S. prema planu troškova poslovanja u 2009. godini od 2.067.000,00 kuna, a riječ je o troškovima iz pozajmica danih S. M. od strane društva S. koji su upotrijebljeni u poslovne svrhe društva S. d.o.o., jer prema navodima svjedoka proizlazi da su postojali veliki troškovi za distribuciju proizvoda na arapskom poluotoku, te bi iz cjelokupnog provedenog rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da je navedene pozajmice optuženik utrošio u poslovne svrhe. Nije dokazao koliko bi točno neutvrđeni iznos optuženik uzeo i zadržao za sebe.

U odnosu na pročitani nalaz i mišljenje vještaka R. G. glede kaznenog djela za koje se optužnicom tereti optuženik te s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka u ponovljenom postupku S. K. istovjetni su navodi glede pozajmica i iznosa pozajmica koje je optuženi S. M. vratio i pozajmica koje je bio dužan vratiti S. d.o.o. Također iskazi vještaka u potpunosti se podudaraju glede blokada računa S. d.o.o. koje je nastupilo 3. rujna 2009. godine što je vidljivo iz obrasca Bon-2, kao i navode glede dobiti i gubitka trgovačkog društva S. d.o.o. pa sud ove navode neće ponavljati. Prema navodima oba vještaka uvidom u financijsku karticu vidljivo je da je obveza S. M. na ime primljenih pozajmica bila u ukupnom iznosu od 4.751.190,50 kuna.

Prema svemu naprijed navedenom jasno proizlazi da optuženi S. M. nije postupao s ciljem da novac temeljem ugovora o pozajmici vlasniku tj. S. M. od trgovačkog društva S. ne vrati već novac uzme i zadrži za sebe i na taj način ošteti društvo S. d.o.o. Ovo proizlazi iz svih istaknutih navoda navedenih svjedoka kao istaknutih navoda sudskih vještaka R. G. i S. K. U ovom kaznenom postupku nije dokazano da optuženi pozajmice nije potrošio u poslovne svrhe trgovačkog društva S. d.o.o. jer je sudu ponovljenom postupku nalazom i mišljenjem kako pisanim tako i usmenim na glavnoj raspravi jasno utvrdio prema navodima sudskog vještaka S. K. da je prije svega S. M. izvršio povrat pozajmice 12. prosinca 208. u iznosu od 70.000,00 kuna te je razvidno da je S. M. kao fizička osoba 23. prosinca 2008. preko P. b. Z. d.d. uplatio iznos na račun korisnika I. F. M. E. I., M., OMAN koji se vodi kod J. C. B., N. N. Y., US u iznosu od 1.236.385,29 kuna iz čega je sud zaključio da je riječ o iznosu novca iz pozajmica S. M. od S. d.o.o. u cilju poslovanja S. d.o.o. i širenju tržišta za osnivački ulog i poslovanje firme u Omanu preko koje bi se distribuirali proizvodi S. d.o.o. što prihvaća i optužba jer je optužbu izmijenila u umanjenom iznosu od 3.514.805,30 kuna.

Nadalje, s obzirom na troškove poslovanje distribuiranja poslova u strane zemlje planirani troškova poslovanja društva u 20009. u protuvrijednosti od 2.000.067,00 kuna sud je prihvatio kao troškove financirane iz pozajmica danih S. M. od strane društva S. d.o.o. koje su upotrijebljene u poslovne svrhe poslovanja društva S. d.o.o. Ovo stoga jer i prema navodima svjedoka jasno proizlazi da su postojali troškova za distribuiranje proizvoda u inozemstvo i širenju poslovanja na inozemno tržište S. d.o.o., na arapski poluotok a koji troškovi su se odnosili na troškove širenja poslovanja tvrtke S. d.o.o. kako na domaća tržišta tako i u inozemstvu a koje smo već istakli.

Nadalje sud se rukovodio i činjenicom da je optuženik bez ikakve imovine i nije stekao nikakve nekretnine i pokretnine u svom vlasništvu na koji način bi se ukazivalo da je pozajmice zadržao za sebe. Nadalje, u postupku nije ni dokazano koliki bi točni iznos optuženi S. M. uzeo i zadržao za sebe temeljem ugovora o pozajmicama tijekom 2004. do 2009. godine, dakle, u ovom kaznenom postupku nije dokazano da je optuženi S. M. pribavio sebi protupravnu imovinsku korist pa ni u točno neutvrđenom iznosu ali svakako većem od 60.000,00 kuna koje bi predstavljalo obilježje utuženog kaznenog djela.

Nadalje u ovom kaznenom postupku tijekom izvođenja dokaza na niti jedan način nije dokazano da je optuženi S. M. naložio da se isplate s računa društva temeljem ugovora o pozajmici u knjigovodstvu prikažu kao pozajmice vlasniku jer je nesporno da su iste i knjižene kao pozajmice temeljem ugovora o pozajmicama kojima društvo S. d.o.o. odobrava kratkoročne pozajmice direktoru S. M. i nalaze se na konto kartici 11300 – dani krediti direktoru za razdoblje od 2004. do 2009. godine. Dakle niti u jednom trenutku nije sporno da je riječ upravo o pozajmicama koje su na taj način u knjigovodstvu društva S. d.o.o. i knjižene.

Navedeno kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 čini se isključivo s namjerom te u ovom kaznenom postupku nije dokazano da bi optuženik tijekom zaključivanja ugovora o pozajmicama imao namjeru da pozajmice ne vrati jer je tijekom prethodnih godina sve do 2004. pa i nakon 2004. godine pozajmice vraćao dok je S. d.o.o. pozitivno poslovalo, a što su potvrdili i svjedoci navodeći da smatraju da su pozajmice bile u dobroj namjeri. Nakon 2009. godine uslijed slijeda poslovnih događanja u aferi P. optuženik završava u istražnom zatvoru, prestaje raditi i poslovati S. d.o.o. te odlazi u stečaj pa uslijed propasti poslovanja iako je nastojao kako to proizlazi prema navodima stečajnog upravitelja I. B. pronaći sredstva za povrat duga pozajmicama nije realizirao jer je poslovno i financijski propao, međutim u niti jednom slučaju ne možemo kazati da je tijekom zaključivanja ugovora o pozajmicama postupao u cilju da pozajmice ne vrati.

Dakle, kada rezimiramo sve naprijed navedenog proizlazi da nema dokaza da bi isti svojim radnjama počinio utuženo kazno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11 pa je optuženika valjalo osloboditi optužbe temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08

Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 s obzirom da je optuženik oslobođen optužbe troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Splitu 7. rujna 2018.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

Ivona Rupić, v. r.

Mia Rančić, v. r.