I Kž-548/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 548/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. H. J., zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Sisku od 3. svibnja 1994. K-14/94, u sjednici održanoj 5. rujna 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vučković mr. Milojka,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. H. J., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. H. J. zbog krivičnog djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, za koje je po istom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači na način da ga se oslobodi optužbe, odnosno da mu se izrekne blaža kazna.

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelj nalazi u tome što sud prvog stupnja nije saslušao svjedoka H. R. i V. M. na okolnost da je vozilo optuženika bilo oštećeno prilikom prijevoza skelom, dok u prilog tvrdnje da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno ističe, da nije trebao pokloniti vjeru maloljetnom oštećeniku P. D., starom 15 godina.

Protivno izloženim žalbenim navodima, sud prvog stupnja temeljito je analizirao i ispitao obranu optuženika, a savjesno je ocijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno tako

I Kž 548/1994-3

i u njihovoj međusobnoj vezi, te je na temelju takve ocjene rezultata dokaznog postupka osnovano utvrdio da je optuženik, na način i uz okolnosti opisane u izreci pobijane presude, počinio krivično djelo.

Nema, naime, nikakvog racionalnog razloga zašto sud prvog stupnja nije trebao pokloniti vjeru iskazu maloljetnog oštećenika, koji je odmah nakon pristajanja skele na obalu u policijskoj postoji podnio krivičnu prijavu protiv optuženika, a čiji iskaz je suglasan iskazima svjedoka K. M., T. S. i B. I. u onom dijelu u kome ovi svjedoci imaju saznanja o događaju.

U vezi s navodima u žalbi optuženika treba istaknuti da upravo ovi svjedoci, od kojih se na neke (T. S. i B. I.) u svojoj obrani poziva i optuženik, nisu potvrdili obranu optuženika nego su dapače iskazivali suprotno.

Uz ovakvo stanje stvari, sud prvog stupnja s razlogom nije prihvatio dokazni prijedlog, ponovljen i u žalbi, da se kao svjedoci saslušaju H. R. i V. M., na okolnost da je vozilo optuženika oštećeno prilikom prijevoza skelom, pogotovo kad je i svjedok K. M. potvrdio da se optuženik brzo i bez zaustavljanja udaljio svojim automobilom nakon što se iskrcao sa skele.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije u pravu optuženik ni kada ističe da mu je izrečena prestroga kazna.

Okolnost da je optuženik otac četvero maloljetne djece (u žalbi je navedeno da je otac petero maloljetne djece, iako u tom pravcu nije priložen nikakav dokaz), nije sama po sebi dovoljna osnova za primjenu propisa o ublažavanju kazne, ako se ima u vidu da je optuženik 1989. i 1993. godine osuđivan zbog istovrsnih krivičnih djela.

Stoga je ovaj Vrhovni sud ocijenio kao neosnovanu žalbu optuženika i zbog odluke o kazni.

Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija presudu suda prvog stupnja, niti su utvrđene povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. rujna 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.