Revr-1599/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1599/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. M. iz V., drugotužitelja R. M. iz I., trećetužitelja M. M. iz L., četvrtotužitelja Ž. N. iz N. i petotužiteljice S. P. iz V., koje zastupaju punomoćnice I. B., M. H. i M. D., diplomirane pravnice u Sindikatu u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji prvo do petotužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-35/12-2 od 25. travnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P- 1342/10-11 od 17. ožujka 2011., u sjednici vijeća održanoj 25. siječnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija prvotužitelja, drugotužitelja, trećetužitelja i četvrtotužitelja, preinačava se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-35/12-2 od 25. travnja 2012. i presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1342/10-11 od 17. ožujka 2011. i sudi:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj na ime razlike plaće za razdoblje od 1. ožujka 2007. do 31. srpnja 2008. isplatiti tužiteljima kako slijedi:

1. Prvotužitelju M. M. 10.473,70 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 1. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, a koja kamata teče na pojedine mjesečne iznose i to:

- na iznos 594,57 kn od 16. travnja 2007. do isplate,

- na iznos 985,87 kn od 16. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos 517,59 kn od 16. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos 1.118,48 kn od 16. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos 470,72 kn od 16. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos 418,90 kn od 16. rujna 2007.g. do isplate,

- na iznos 833,24 kn od 16. listopada 2007. do isplate,

- na iznos 804,29 kn od 16. studenog 2007. do isplate,

- na iznos 338,07 kn od 16. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos 950,22 kn od 16. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos 488,08 kn od 16. veljače 2008. do isplate,

- na iznos 779,01 kn od 16. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos 318,30 kn od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos 298,67 kn od 16. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos 839,83 kn od 16. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos 369,75 kn od 16. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos 348,11 kn od 16. kolovoza 2008. do isplate.

2. Drugotužitelju R. M. 10.563,35 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 1.ožujka 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, a koja kamata teče na pojedine mjesečne iznose i to:

- na iznos 706,86 kn od 16. travnja 2007. do isplate,

- na iznos 535,54 kn od 16. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos 154,43 kn od 16. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos 590,28 kn od 16. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos 391,22 kn od 16. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos 666,81 kn od 16. rujna 2007. do isplate,

- na iznos 970,07 kn od 16. listopada 2007. do isplate,

- na iznos 704,28 kn od 16. studenog 2007. do isplate,

- na iznos 802,16 kn od 16. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos 441,08 kn od 16. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos 518,83 kn od 16. veljače 2008. do isplate,

- na iznos 525,37 kn od 16. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos 1.225,65 kn od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos 815,05 kn od 16. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos 678,34 kn od 16. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos 362,38 kn od 16. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos 475,00 kn od 16. kolovoza 2008. do isplate.

3. Trećetužitelju M. M. 10.764,67 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 1. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, a koja kamata teče na pojedine mjesečne iznose i to:

- na iznos 670,30 kn od 16. travnja 2007. do isplate,

- na iznos 967,97 kn od 16. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos 514,77 kn od 16. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos 644,48 kn od 16. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos 886,32 kn od 16. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos 687,90 kn od 16. rujna 2007. do isplate,

- na iznos 262,25 kn od 16. listopada 2007. do isplate,

- na iznos 479,85 kn od 16. studenog 2007. do isplate,

- na iznos 545,39 kn od 16. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos 332,29 kn od 16. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos 473,90 kn od 16. veljače 2008. do isplate,

- na iznos 416,00 kn od 16. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos 925,63 kn od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos 656,72 kn od 16. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos 1.006,29 kn od 16. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos 470,67 kn od 16. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos 823,94 kn od 16. kolovoza 2008. do isplate.

4. Četvrtotužitelju Ž. N. 11.234,77 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 1. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, a koja kamata teče na pojedine mjesečne iznose i to:

- na iznos 586,18 kn od 16. travnja 2007. do isplate,

- na iznos 1.193,94 kn od 16. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos 727,96 kn od 16. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos 156,86 kn od 16. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos 374,84 kn od 16. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos 334,95 kn od 16. rujna 2007. do isplate,

- na iznos 964,90 kn od 16. listopada 2007. do isplate,

- na iznos 709,63 kn od 16. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos 723,19 kn od 16. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos 1.248,91 kn od 16. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos 159,71 kn od 16. veljače 2008. do isplate,

- na iznos 526,41 kn od 16. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos 1.032,11 kn od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos 514,33 kn od 16. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos 747,50 kn od 16. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos 1.030,01 kn od 16. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos 203,34 kn od 16. kolovoza 2008. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog postupka u iznosu 3.000,00 kn. III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog postupka u iznosu 640,00 kn. r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija petotužiteljice S. P. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužbeni zahtjevi svih tužitelja za isplatu dodatka na posebne uvjete rada za prekovremeni rad i to prvotužitelja za 10.473,70 kn, drugotužitelja za 10.563,35 kn, trećetužitelja za 10.764,67 kn, četvrtotužitelja za 11.234,77 kn i petotužiteljice za 3.603,27 kn sve s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose pobliže označene u izreci presude (toč. I. izreke) te je tužiteljima naloženo tuženici nadoknaditi parnični trošak u iznosu 3.000,00 kn (toč. II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja, o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbene zahtjeve ili ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija prvotužitelja, drugotužitelja, trećetužitelja i četvrtotužitelja je osnovana, a revizija petotužiteljice je nedopuštena.

U odnosu na potraživenje petotužiteljice riječ je o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP. Naime, kako je u ovom postupku tužba podnesena 25. svibnja 2010., dakle, nakon 1. listopada 2008. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 i 123/08) to je, u smislu odredbe čl. 41. tog Zakona, riječ o sporu male vrijednosti ako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 467.a ZPP koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi sa odredbom čl. 47. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje u postupcima u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon 2. lipnja 2011., u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena.

Kako drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije odredio da je revizija protiv nje dopuštena, to je reviziju petotužiteljice valjalo temeljem odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

Revizija prvotužitelja, drugotužitelja, trećetužitelja i četvrtotužitelja je razmatrana na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada na temelju čl. 35. i čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04 – dalje: KU/04) za odrađene prekovremene sate u razdoblju od ožujka 2007. do srpnja 2008., koji rad su tužitelji obavljali na radnom mjestu službenika za poslove osiguranja u Zatvoru u V.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužitelji u spornom razdoblju bili zaposleni kao državni službenici u Zatvoru u V.,

- da su tužiteljima isplaćeni dodaci za sate redovnog radnog vremena, što znači i dodaci i za posebne uvjete rada,

- da tuženica za prekovremene sate rada koje su tužitelji ostvarili u spornom razdoblju, nije isplatila dodatke za posebne uvjete rada,

- da je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na posebne uvjete rada za odrađene prekovremene sate postavljen na temelju obračuna tuženice.

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim pozivanjem na tumačenje Zajedničke komisije na sjednici održanoj 2. ožujka 2005. odredaba čl. 35. st. 2. i čl. 39. st. 1. i st. 2. KU/04 prema kojem se pri obračunu prekovremenih sati uzima vrijednost sata (satnica) bez dodatka na osnovnu plaću za poslove s posebnim uvjetima rada navodeći da tumačenje Zajedničke komisije obvezuje ugovorne stranke zbog čega tužiteljima ne pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada na prekovremeni rad. Tužitelji smatraju da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim pogrešnim tumačenjem odredbe čl. 39. KU/04, odnosno, pozivanjem na tumačenje te odredbe od strane Zajedničke komisije te ističu da tužiteljima kao službenicima, neovisno o ostalim dodacima na plaću, prema odredbi čl. 39. KU/04, pripada i dodatak na plaću za prekovremeni rad koji im je tuženica dužna isplatiti, jer bi se u protivnom redovni i prekovremeni rad, iako obavljeni u istim uvjetima rada, različito vrednovali na štetu tužitelja.

Materijalnopravno pitanje koje tužitelji postavljaju u reviziji jest:

„Imaju li tužitelji, kao državni službenici, pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i na sate prekovremenog rada koje su ostvarili u razdoblju od 1. veljače 2007. do 31. srpnja 2008. (kada je stupio na snagu novi Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike)?“

Obrazlažući važnost postavljenog materijalnopravnog pitanja revidenti se pozivaju na različitu praksu drugostupanjskih sudova i to presudu Županijskog suda u Puli, poslovni broj Gž-707/10 od 1. ožujka 2010., u kojoj je, u istovrsnoj pravnoj stvari, zauzeto shvaćanje da se plaća tužiteljevog radnog mjesta uvećava za dodatke na plaću bez obzira radi li se o radu u redovno radno vrijeme ili prekovremenom radu time da mu za prekovremeni rad pripada još i dodatak iz čl. 39. KU/04, neovisno o ostalim dodacima na plaću.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je u reviziji postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U tumačenju važećih spornih odredaba KU/04 valja poći od općeg pravila iz čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR), koje pravilo se primjenjuje na temelju odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 107/07 i 27/08 - dalje: ZDS) i glasi: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“

S obzirom da su tužitelji državni službenici na njihov radnopravni status valja primijeniti odredbe čl. 108. i čl. 112. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01), koje su u spornom razdoblju ostale na snazi na temelju prijelaznih i završnih odredaba čl. 144. st. 1. i st. 2. ZDS i to sve do donošenja posebnog zakona kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika i do donošenja uredaba kojima će se urediti klasifikacija radnih mjesta i namještenika. Uz navedene zakonske odredbe na snazi su ostali i provedbeni propisi doneseni na temelju tih odredaba pa tako i Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, broj 74/02, 81/06 i 58/08 - dalje: Uredba) koja u čl. 4. poslovima u posebnim uvjetima rada smatra i „poslove ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, u Upravi za zatvorski sustav“.

Prema odredbi čl. 35. KU/04 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci pak na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

Odredbom čl. 39. KU/04 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika, između ostalog, uvećati i za prekovremeni rad 50% te je izričito određeno da se dodaci iz čl. 39. st. 1. KU/04 međusobno ne isključuju.

Kolektivnim ugovorom nije bilo izričito određeno na koji način će se pri izračunu plaće primijeniti odredbe Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Takva odredba unesena je tek u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU/08) čijom odredbom čl. 44. st. 3. je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Iz sadržaja citiranih odredbi Zakona i KU/04 proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju osim u slučaju dodatka za rad u turnusu u drugoj smjeni (čl. 39. KU/04).

Dakle, ako tužitelji po KU/04 imaju pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanim rješenjima imaju pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad. Iako je takav način obračuna proizlazio i iz propisa koji su vrijedili do stupanja na snagu KU/08, dilema oko takvog načina obračuna konačno je razriješena donošenjem novog KU/08, njime je samo izričito određen takav (već postojeći) način obračuna dodatka na plaću.

Prema tome, polazeći od činjenice da je tužiteljima, osim prava na uvećanje plaće po KU/04, rješenjima o rasporedu na radno mjesto priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 30% po osnovi rada na poslovima s posebnim uvjetima rada, proizlazi da su tužitelji kao državni službenici imali pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada i u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća.

Državni službenici i namještenici imaju, dakle, pravo na isplatu svih posebnih dodataka na plaću ako takvo pravo proizlazi iz pojedinačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto službenika, pravilnika o radu, sporazuma sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnog ugovora ili zakona.

S obzirom da tuženica nije vršila obračun plaće tužiteljima na opisani način, a da izračun neisplaćene plaće nije sporan, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji ocjenjujući tužbene zahtjeve neosnovanim pogrešno su primijenili materijalno pravo.

Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, o reviziji prvotužitelja, drugotužitelja, trećetužitelja i četvrtotužitelja je odlučeno kao u izreci presude.

Odluka o troškovima parničnog postupka tuženice donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer je u cijelosti izgubila parnicu, a odluka o troškovima parničnog postupka tužitelja donesena je na temelju odredbe čl. 164. st. 2. ZPP.

Zagreb, 25. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.