Rev-x-985/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 985/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz J., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi povišenja rente, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2128/10 od 5. travnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3409/07 od 23. ožujka 2010., u sjednici održanoj 24. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se naloži tuženiku platiti mu iznos od 48.360,85 kn sa zateznom kamatom na pojedine dijelove tog iznosa dinamikom naznačenom u izreci prvostupanjske presude, zatim platiti joj iznos od 0,03 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 1987. do isplate, kao i daljnji iznos od 54.046,59 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine dijelove tog iznosa dinamikom naznačenom u st. 3. izreke prvostupanjske presude.

Odbijen je i tužbeni zahtjev (eventualna kumulacija) koja se odnosi na plaćanje iznosa od 12.342,96 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, ali je drugostupanjski sud žalbu odbio i prvostupanjsku presudu potvrdio.

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s

če.

prijedlogom da se presude nižestupanjskih sudova ukinu ili preina

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj nasljednik svoje majke D. C. (umrla tijekom ovog parničnog postupka), koja je teško stradala u prometnoj nesreći dana 10. studenog 1977. tako da je ostala nepokretna i s teškim drugim fizičkim i psihičkim posljedicama.

Nije sporno da je u predmetu prvostupanjskog suda posl. br. Pn-3124/84 koji je pokrenut tužbom radi povećanja rente, tužiteljica D. C. sklopila s tuženikom sudsku nagodbu temeljem koje prima iznos od 800.452 dinara, a odriče se eventualnih drugih potraživanja po osnovi naknade štete.

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbene zahtjeve smatrajući odlučnom okolnost da se sudskom nagodbom tužiteljica odrekla daljnjih potraživanja po osnovi naknade štete.

Prema odredbi čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91 i dr. – dalje: ZOO), ugovorom o nagodbi osobe između kojih postoji spor ili neizvjesnost u nekom pravnom odnosu, s pomoću uzajamnih popuštanja prekidaju spor odnosno otklanjanju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze.

Prema odredbi čl. 1090. st. 1. ZOO popuštanje se može sastojati, između ostalog, i u odricanju od nekog zahtjeva.

Prema tome, nema nevaljanosti u odricanju od zahtjeva za naknadu štete predmetnom sudskom nagodbom.

Revizijski razlozi svode se na tvrdnju da se D. C. nije mogla odreći svog potraživanja jer „se oštećenik ne može odreći buduće štete“, međutim, prema shvaćanju ovog suda dozvoljeno je odricanje od potraživanja naknade štete koja je ugovornim stranama bila poznata i predvidiva u vrijeme sklapanja nagodbe.

U konkretnom slučaju očito je da je tužiteljica ostala teški invalid odmah nakon štetnog događaja, a tužbeni zahtjev se ne temelji na tvrdnji da se povećanje rente traži zbog pogoršanja zdravstvenog stanja već zbog toga što je na sjednici bivšeg Saveznog suda od 26. i 27. listopada 1988. zauzeto shvaćanje u pogledu obračuna visine naknade štete s obzirom na najveću svotu osiguranja.

Međutim, okolnosti na koje se poziva tužitelj (shvaćanje bivšeg Saveznog suda), nije od utjecaja na valjanost sudske nagodbe koju je tužiteljica sklopila i kojom se odrekla potraživanja naknade štete.

Nespretno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je D. C. sklapanjem nagodbe „pristala da se iscrpi postojeći limit osiguranja“, nije prihvatljivo jer se u konkretnom slučaju radi o odricanju od zahtjeva za naknadu štete sklapanjem nagodbe (čl. 1090. st. 1. ZOO), međutim, to nije od bitnog utjecaja na zakonitost presuda.

Dakle, nisu prihvatljivi razlozi koje tužitelj iznosi u reviziji.

Pravilno je primijenjeno i materijalno pravo, a nije uočena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), na što revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP).

Zbog izloženih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. listopada 2012.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.