Us-10016/2007-5 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Us-10016/2007-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Inge Vezmar Barlek Marković kao predsjednice vijeća, Blanše Turić i Marine Kosović Marković kao članica vijeća, te sudskog savjetnika Vlahe Bassegli Gozze kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Grada S. B., kojeg zastupa gradonačelnik M. D., dr.med., protiv rješenja tužene Brodsko-posavske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i infrastrukturu, klasa: UP/II-363-03/07-01/11, ur.broj: 2178/1-03-07 od 3. rujna 2007., radi ovrhe komunalne naknade, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 18. studenoga 2010.,

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela u povodu žalbe D. K. iz S. B. poništeno je rješenje o ovrsi Upravnog odjela za komunalni sustav Grada S. B., klasa: UP/I-363-03/07-01/1726, ur.broj: 2178/01-09-07-1 od 13. kolovoza 2007., predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Citiranim rješenjem o ovrsi naloženo je ovršeniku D. K. da u roku od osam dana od primitka rješenje o ovrsi plati dug komunalne naknade za poslovni prostor S. „G.“ u S. B. u ukupnom iznosu od 4.104,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom u iznosu od 3.516,84 kn za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2006., kao i troškove ovrhe u iznosu od 200 kn, ukupno 7.820,84 kn.

Tužitelj u tužbi navodi da se tuženo tijelo pogrešno poziva na odredbu članka 270. stavka 7. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da se nakon proteka pet godina od izvršnosti rješenja ne može pristupiti njegovom izvršenju. Navodi da je općepoznato da se na zastaru komunalne naknade primjenjuje članak 226. Zakona o obveznim odnosima te da tijek zastare prekida uredno uručena opomena sukladno odredbama Općeg poreznog zakona. Ovršeniku D. K. uredno je dostavljeno rješenje o obvezi plaćanja komunalne naknade 3. travnja 2000., poslana mu je opomena 18. lipnja 2003., te opomena 6. prosinca 2005. koju je odbio primiti. Iz navedenog je vidljivo da je sukladno pozitivnim propisima tijek zastare prekidan od strane tužitelja te je stoga drugostupanjsko tijelo nepravilno postupilo uvažavajući prigovor zastare. Tuženo tijelo proizvoljno tumači zakonske odredbe glede zastare. Nadalje, člankom 23. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu između ostalog je propisano da se rješenje o komunalnoj naknadi za kalendarsku godinu donosi ako se na osnovi odluke predstavničkog tijela mijenja njezina visina u odnosu na prethodnu godinu. Budući se u gradu S. B. od 2000. godine nije mijenjala visina komunalne naknade, nakon 2000. godine nisu niti izdavana rješenja o komunalnoj naknadi. Stoga niti iz navedenog razloga nije bilo moguće primijeniti citirani članak Zakona o općem upravnom postupku o zastari izvršenja rješenja jer bi to značilo da ova jedinica lokalne samouprave više ne može naplatiti ni jedan dug za komunalnu naknadu.

Predlažu Sudu da tužbu uvaži i poništi osporeno rješenje.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod razloga iz osporenog rješenja i predlaže da se tužba odbije.

Zainteresirana osoba D. K. iz S. B. kojeg zastupa D. I., odvjetnik u Odvjetničkom uredu Ž. R. i K. iz S. B., u bitnome navodi da je tuženo tijelo pravilno primijenilo materijalno pravo i da je osnovan prigovor apsolutne zastare. Predlaže Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženo tijelo uvažilo kao osnovanu žalbu D. K. uz obrazloženje da je opravdan njegov prigovor apsolutne zastare naplate potraživanja, jer je prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade od 4. ožujka 2002. postalo konačno i izvršno 7. travnja 2002., a rješenje o ovrsi postalo je izvršno 20. kolovoza 2007., što znači da je prošao rok od pet godina od izvršnosti rješenja koje se rješenjem o ovrsi izvršava te se sukladno stavku 7. članka 270. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91 i 103/96) ne može pristupiti njegovom izvršenju. Iz navedenog razloga tuženo je tijelo uvažilo žalbu te predmet vratilo na ponovni postupak.

Odredbom članka 23. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04 i 178/04) propisano je da izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. ovoga članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. Navedena odredba upućuje na primjenu odredbe Zakona o porezu na dohodak odnosno dobit samo glede postupka i načina prisilne naplate komunalne naknade, a ne i roka zastare za utvrđenu obvezu komunalne naknade.

Neosnovano tuženo tijelo smatra da se glede zastare potraživanja primjenjuje odredba članka 270. stavka 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 i 103/96).

Prema shvaćanju ovoga Suda, u pravu je tužitelj kada u tužbi navodi da se kod potraživanja komunalne naknade i pitanja zastare na takvo potraživanje trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99). U takvom slučaju se primjenjuju odredbe koje se odnose na zastaru povremenih potraživanja koja proistječu iz pravomoćnih odluka suda ili odluka drugoga nadležnoga tijela, ili nagodbe pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a koja dospijevaju ubuduće, kao rok zastare određene je rok za zastaru povremenih potraživanja (članak 379. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima). Potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim određenim razmacima (povremena potraživanja) u koja spada i potraživanje komunalne naknade, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja –potraživanja sukladno odredbi članka 372. naprijed navedenog Zakona.

Stoga je pravilno poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak te je u nastavku postupka nakon ove presude potrebno je nesumnjivo utvrditi kada je dospjelo svako pojedino potraživanje te utvrditi da li je glede svakog pojedinog potraživanja nastupila zastara sukladno naprijed navedenim odredbama Zakona o obveznim odnosima te nakon toga donijeti odgovarajuću odluku.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 18. studenoga 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlaho Bassegli Gozze, v.r.

mr.sc. Inga Vezmar Barlek, v.r.