Supreme Court dismisses appeal against detention extension for qualified murder suspect under mandatory detention law.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal regarding the extension of pre-trial detention. The lower court extended detention based on a charge of qualified murder carrying the strictest penalty, which legally mandates detention. The court rejected arguments about the appellant's youth or potential self-defense, noting these only affect sentencing, not the necessity of detention.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. ZKP; čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH; When a crime carries the strictest statutory penalty, pre-trial detention is mandatory regardless of the defendant's age or potential mitigating circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 635/1998-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Milana Gudelja i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. T. Ć. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH, odlučujući o žalbi okr. T. Ć. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 16. prosinca 1998. br. Kv-648/98 (K-45/98), o produljenju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. prosinca 1998.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba okr. T.Ć. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. T.Ć. i okr. G.H. temeljem zakonskog osnova iz čl. 102. st. 1. ZKP, nakon podignute optužnice kojom ih se tereti zbog učina kaznenog djela ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH.
Protiv tog rješenja žali se okr. T.Ć. po svojoj braniteljici, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.
Žalba nije osnovana.
Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je pritvor protiv okrivljenika po zakonu obavezan. Naime, protiv okrivljenika je podignuta optužnica zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo kvalificiranog ubojstva iz koristoljublja opisano u čl. 34. st. 2. toč. 4. KZRH, za koje je, kako u vrijeme počinjenja djela, tako i sada, zakonom propisana najstroža kazna zatvora.
S obzirom na propisanu kaznu protiv okrivljenika je obavezna primjena mjere pritvora i po ranijem čl. 182. st. 1. ZKP/93 i sada po čl. 102. st. 1. ZKP/97, pa je pritvor pravilno produljen, budući da iz postojećih podataka u spisu ne proizlazi postojanje okolnosti temeljem kojih zakon unaprijed propisuje mogućnost blažeg kažnjavanja.
Pogrešno je shvaćanje žalitelja da mladost okrivljenika i njegova neosuđivanost jesu okolnosti temeljem kojih zakon propisuje mogućnost blažeg kažnjavanja, jer se ovdje radi o okolnostima koje utvrđuje sud i relevantne su samo u pogledu eventualne odluke o vrsti i visini kazne. Što se tiče tvrdnje žalbe da je inkriminirano kazneno djelo počinjeno na mah, odnosno u stanju nužne obrane, treba reći da takvom zaključivanju nema uporišta u podacima iz spisa, ali to može biti predmetom prigovora protiv optužnice koji je već i podnesen.
Kako se navodima žalbe, dakle, osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 30. prosinca 1998.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ileana Vinja v.r.
Ana Garačić v.r.