Legislator Case Law & Legislation
Rev-474/1993-2 AI generated

Rev-474/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-474/1993-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G.Ž. iz Z., . ., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru br. Gž-310/92 od 26. VIII. 1992. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 15. VI. 1992. godine br. P-507/92, u sjednici održanoj dana 9. ožujka 1994. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-474/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odredbe čl. 2. st. 2. i čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 34/91, dalje: ZPZ) ne daju dvojbe za tumačenje koje poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu je sa donošenjem navedena zakona postalo vlasništvo Republike Hrvatske. Kada naime odredbe čl. 2. ZPZ reguliraju koja se sve zemljišta smatraju poljoprivrednim zemljištem u smislu navedena zakona, a takvim se smatra i "neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine", tada i na takvu zemljištu koje je do donošenja navedena zakona bilo u društvenom vlasništvu država Republika Hrvatska postala je "nositelj vlasničkih prava" temeljem zakona - odredba čl. 3. st. 1. ZPZ.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 474/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G.Ž. iz Z., . ., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru br. Gž-310/92 od 26. VIII. 1992. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 15. VI. 1992. godine br. P-507/92, u sjednici održanoj dana 9. ožujka 1994. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se tuženice prihvaća, ukidaju se obje nižestupanjske presude i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev a koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica Ž.G. žena K. vlasnik za 1/2 dijela - istočni dio čestice z.k. br. 33/61 up. u z.k.ul. br. 291 k.o. B. koje vlasništvo je stekla temeljem dosjelosti, te je tužena dužna priznati i trpjeti da se temeljem ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine i za označeni udjel na ime i u korist tužiteljice uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava".

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve uz prijedlog da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tužiteljici i nadležnom državnom odvjeništvu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija je osnovana.

Odredbe čl. 2. st. 2. i čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN br. 34/91, dalje: ZPZ) ne daju dvojbe za tumačenje koje poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu je sa donošenjem navedena zakona postalo vlasništvo Republike Hrvatske. Kada naime odredbe čl. 2. ZPZ reguliraju koja se sve zemljišta smatraju poljoprivrednim zemljištem u smislu navedena zakona, a takvim se smatra i "neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine", tada i na takvu zemljištu koje je do donošenja navedena zakona bilo u društvenom vlasništvu država Republika Hrvatska postala je "nositelj vlasničkih prava" temeljem zakona - odredba čl. 3. st. 1. ZPZ.

Budući da predmetno zemljište nije bilo do stupanja na snagu ZPZ korišteno od strane društveno- pravne osobe, to se na isto ne primjenjuju odredbe čl. 42. ZPZ, tako da za predmetni tužbeni zahtjev je pasivno legitimirana tuženica - Republika Hrvatska.

Utoliko nije osnovan revizijski prigovor primjeni materijalnog prava.

Kada je riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem dosjelosti a na zemljištu koje je i prije 6. IV. 1991. godine bilo državno vlasništvo, potrebno je da su već 6. IV. 1941. godine bile ostvarene sve propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva takvim - orginarnim - načinom.

To znači da su prednici (ili prednik) tužiteljice savjesno posjedovali predmetno zemljište kroz vrijeme od 40 godina neprekidno od 6. IV. 1941. godine.

Budući da revident sadržajem revizije ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91) - da sudovi nisu utvrdili vrijeme početka posjeda pa time i dosijedanja a da vrijeme "odavno" ne znači i određenost vremena u trajanju od 40 godina - to se za sada ne može ispitati zakonitost odluke jer nedostaju razlozi upravo o takvoj pretpostavci za stjecanje prava vlasništva dosjelošću najkasnije do 6. IV. 1941. godine.

Valjalo je zato zbog navedene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka ukinuti obje nižestupanjske presude, a to temeljem odredbe čl. 394. st. 1. ZPP te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 9. ožujka 1994. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.