Rev-2606/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2606/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice D. V. iz V., i protutuženice M. C. iz V., koje zastupa punomoćnik P. S. odvjetniku u O., protiv tuženice-protutužiteljice M. C. iz N. V., koju zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Đ., radi utvrđenja i predaje posjeda, odlučujući o revizijama tužiteljice- protutuženice i protutuženice i tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-162/12-2 od 10. svibnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici - Stalna služba u Đurđevcu poslovni broj P-1/09 od 9. studenog 2011., u sjednici održanoj 28. lipnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužiteljice-protutuženice D. V. i protutuženice M. C. kao nedopuštena.

Odbacuje se revizija tuženice-protutužiteljice M. C. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica V. D. iz V., vlasnica gnojišta i bazena za gnojnicu, izgrađenih na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 6680 k.o. V., i to na čkbr. 10485/476 Kuća br. ... sa štalom i dvorištem u selu sa 103 čhv., na kojem gnojištu i bazenu za gnojnicu nema nikakvih prava tužena M. C. iz N. V.

2. Nalaže se tuženoj M. C. iz N. V., da preda tužiteljici D. V., V., u posjed, slobodne od svih svojih stvari i osoba, svinjske koce, sagrađene na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 6680 k.o. V., i to na čkbr. 10485/476 Kuća br. ... sa štalom i dvorištem u selu sa 103 čhv., sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev protutužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je protutužiteljica M. C.2 iz N. V., isključivi vlasnik gnojišta i bazena za gnojnicu ispod gnojišta te svinjskih koceva, koji su objekti označeni u skici mjerničkog vještaka D. J. oznakama I i II, i to i onog dijela koji se nalazi izgrađen na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 368 k.o. V., na čkbr. 10485/477 Kuća i dvorište u selu sa 230 čhv., tako i onog dijela navedenih objekata koji se prema geodetskom nacrtu – skici i identifikaciji nekretnina od 26.06.2007.g. nalaze na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 6680 k.o. V., i to na čkbr. 10485/476 Kuća br. ... sa štalom i dvorištem u selu sa 103 čhv., što su tužene D. V. iz V., i C. M. iz V., dužne priznati i dozvoliti da se izvrši parcelacija čkbr. 10485/476 upisane u z.k.ul.br. 6680 k.o. V., i taj dio navedene čestice pripoji k nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 368 k.o. V., i to čkbr. 10485/477 Kuća i dvorište u selu sa 230 čhv., što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu broj P-1/09-138 od 9. studenog 2011. godine. Odbijen je zahtjev tužiteljice za dosudu troška odgovora na žalbu.

Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica-protutuženica D. V. i protutuženica M. C.1 su podnijele reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP). Predlažu da revizijski sud ukine drugostupanjsku odluku te predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje, podredno da istu preinači i prihvati tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova revizijskog postupka, kao i da prihvati zahtjev za naknadu parničnih troškova protutuženice M. C.1 .

Protiv presude suda drugoga stupnja u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženica-protutužiteljica M. C.2 je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. Predlaže da revizijski sud ukine pobijanu presudu i to točku II i točku III. i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovori na revizije nisu podneseni.

Revizije stranaka nisu dopuštene.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

U svojoj reviziji tužiteljica-protutuženica i protutuženica navode sljedeća pitanja:

1. Materijalnopravna pitanja zbog kojih se revizija podnosi:

a) U pobijanoj drugostupanjskoj i prvostupanjskoj presudi primijenjen je, i to nepravilno, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine, dok se iz predmetne tužbe i ostale procesne građe vidi da se ovdje radi o stjecanju, promjeni, pravnim učincima i prestanku stvarnih prava, koji su nastali davno prije stupanja na snagu ovoga zakona.

Po odredbama iz čl. 388. i 389. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ovaj zakon ne djeluje i ne dira ranije odnose i stečena prava, a pobijane su presude retroaktivno i pogrešno primijenile taj zakon.

Time su prekršene odredbe iz čl. 388. i 389. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

b) Novo uređenje stvarnopravnih odnosa na nekretninama nakon stupanja na snagu ZV-a 01. siječnja 1997. godine temelji se na načelu pravnog jedinstva nekretnine, tako da ono što je sa zemljištem trajno spojeno, ne može odvojeno od zemljišta biti poseban objekt pravnih odnosa.

To znači da je vlasnik zemljišta ujedno i vlasnik građevina koje se izgrađene na tom zemljištu, i da se sa zemljištem i onim što je s njim trajno povezano, samo kao cjelinom može raspolagati, prodavati, zalagati, osnivati terete i dr.

Slijedom toga vlasnikom zgrade smatra se upisani vlasnik zemljišta i onda kad zgrada nije upisana u zemljišnoj knjizi.

Međutim ova uspostava jedinstva zemljišta i zgrada ne može biti smetnja za pravu vlasničku tužbu, koju je podnijela tužiteljica za dvije građevine, kako se to vidi iz sadržaja tužbe, i dokazala sa gruntovnim izvatkom, mjerničkim vještakom i ostalim dokazima, da se te građevine nalaze na njezinom zemljištu.

Ne postoji ni jedan zakoniti razlog po mišljenju tužiteljice da se nju „sili“ po pobijanim presudama da podnosi tužbu za cijelu nekretninu i sve zgrade, kad joj je nesporno zaštita potrebna za svinjske koce i gnojište.

Već ta sama činjenica da je vlasnica predmetnog zemljišta u površini 103 čhv, i da se na njoj nalaze te dvije građevine, govori i po principu „ad maior ad minus“ odnosno da je u većem sadržano manje, da tužiteljici pripada pravo na zaštitu cijelog tog zemljišta i građevina, pa tako na zaštitu određenog dijela.

Takvo pravno shvaćanje može se pročitati u knjizi Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse“ u izdanju „Organizatora“ Zagreb, 1998. godine, autora prof. dr. Tatjane Josipović na strani 42. do 65. i autora dr. Ive Grbina na strani 283. do 300.

Tu posebno dr. Ivo Grbin ističe, za razliku od pobijane presude, da će vlasniku ponekad biti potreban samo kondemnatorna zaštita, bez deklaratornog preambula koji bi u tužbenom zahtjevu glasio na utvrđenje a da isto tako može podići samo tužbu za utvrđenje.

2. Procesnopravna i materijalnopravna pitanja zbog kojih se revizija podnosi:

a) u prilog pravnog shvaćanja tužiteljice V. D. nalazimo i tekst u knjizi „Stvarno pravo“ grupe autora dr. prof. Nikole Gavele i dr. u izdanju Narodnih novina d.d. Zagreb, lipanj 2007. godine na strani 586. gdje stoji:

„Prema našem procesnom pravu i dosadašnjoj sudskoj praksi, sud nije vezan tužiteljevom pravnom kvalifikacijom zahtjeva. Nije mjerodavno je li tužitelj svoj zahtjev okvalificirao kao vlasnički, nego što sud pošto u parnici utvrdi činjenice zaključi o tome koji je zapravo pravni temelj tužiteljevog. Sud će o tužbenom zahtjevu suditi kao o vlasničkom jedino ako na temelju utvrđenih činjenica zaključi da je pravni temelj tog zahtjeva pravo vlasništva, pa da zahtjev postavlja zbog otklanjanja povrede prava vlasništva. Dođe li sud do zaključka da tužbeni zahtjev nije utemeljen na pravu vlasništva, nego na nekom drugom pravnom temelju - udovoljit će mu na tom drugom temelju, bez obzira na to koje je od svojih prava tužitelj želio izvršavati (zaštititi) kada je podigao tužbu.“

U odnosu na postavljena pravna pitanje valja napomenuti da ovako općenito postavljena materijalnopravna i procesnopravna pitanja kako ih je postavila tužiteljica u reviziji, sama po sebi nisu dovoljna za dopuštenost revizije. Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

Tuženica-protutužiteljica pak u svojoj reviziji nije naznačila određeno pravno pitanje, niti razloge zašto bi takvo pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već se njezini revizijski prigovori svode, u suštini, na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i pogrešne primjene materijalnog prava uključujući i određeno izlaganje razloga važnosti.

Kako revizije ne sadrže pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 3. ZPP za dopuštenost revizije, valjalo je reviziju tužiteljice-protutuženice i protutuženice kao i reviziju tuženice- protutužiteljice odbaciti na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP.

Zagreb, 28. lipnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.