Legislator Case Law & Legislation
Rev-2115/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on damages for pain, fear, and reduced activity as factually supported.

Case Number Rev-2115/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a second-instance judgment awarding damages for non-material injury. The lower courts found the plaintiff suffered physical pain, fear, and a 10% reduction in life activity, totaling 20,500 Croatian kunas. The court rejected the appeal's claim of erroneous application of substantive law, ruling that the awarded amounts constituted fair monetary compensation under the Obligations Act.

Legislator headnote

AI generated

čl. 385. st. 1. ZPP; čl. 393. ZPP; Revizija se odbija ako niži sudovi nisu počinili bitnu povredu parničnog postupka, već pogrešno primijenili materijalno pravo, jer takva greška nije razlog za reviziju.

Keywords

AI generated
non-material damages pain and suffering reduced life activity appellate review substantive law error procedural violation fair compensation

Cited Legislation

AI generated
čl. 385. st. 1. ZPP
čl. 393. ZPP
Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
čl. 200. Zakona o obveznim odnosima
Revident neosnovano prigovara, da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini zatražene neimovinske štete, jer i po mišljenju ovog suda dosuđeni iznosi po nižim sudovima predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2115/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., kojeg zastupa B. Š., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-5301/94 od 21. lipnja 1994., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-2325/93 od 24. rujna 1993., u sjednici održanoj dana 22. rujna 1999.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo da tužitelju sa osnova naknade štete plati iznos od 20.500,00 kn sa zateznim kamatama od dana 24. rujna 1993. (stavak prvi izreke), dok je tužitelj odbijen sa ostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 27.365,60 kn.

Presudom suda drugog stupnja, odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja, osim u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja sa osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 300,00 kn u kojem dijelu je presuda suda prvog stupnja ukinuta i vraćena sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja, kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj iz svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio presude preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja uz naknadu cjelokupnih troškova postupka uključujući i trošak revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je tužitelju proizašla iz štetnog događaja od 24. ožujka 1993. godine.

U revizijskom stadiju postupka sporna je visina neimovinske štete i to sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, sa osnova pretrpljenog straha i sa osnova duševnih bolova koje tužitelj trpi radi smanjene životne aktivnosti.

Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ovaj sud ne nalazi da bi u postupku bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revident u reviziji ne navodi koju su bitnu povredu učinili niži sudovi, a niti iz navoda revizije proizlazi da revident opisno ukazuje na neku o bitnih povreda odredaba parničnog postupka, već presudu navodima pobija samo iz revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede radi kojih je ukupno trpio bolove različitog intenziteta u trajanju oko 70 dana, da je pretrpio primarni, sekundarni i kasni strah u ukupnom trajanju oko 7 tjedana, te da su mu ostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje mu smanjuju životnu aktivnost za 10%.

Niži sudovi dosudili su tužitelju slijedeću štetu: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 6.500,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha iznos od 3.500,00 kn i sa osnova smanjene životne aktivnosti iznos od 10.000,00 kn.

Revident neosnovano prigovara, da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini zatražene neimovinske štete, jer i po mišljenju ovog suda dosuđeni iznosi po nižim sudovima predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96).

Iz iznesenih razloga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 22. rujna 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.