Rev-967/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 967/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja B.F. iz P., koga zastupa S.O., odvjetnik u P., protiv tuženika Poduzeće "U. " iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 28. studena 1993. br. Gž 1230/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 12. listopada 1993. br. P 950/91-32, u sjednici održanoj dana 7. veljače 1996.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 10.000,00 kn (10,000.000 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Traži trošak postupka revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Tužitelj u reviziji ne iznosi konkretno koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka su učinili sudovi nižega stupnja, pa je ovaj sud ispitao pobijanu presudu po odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku - ZPP, ali nije našao da postoji takva povreda predviđena u čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Sud prvog stupnja je utvrdio da kod tužitelja postoji početni stadij azbestoze pluća i poplućnice. Također je taj sud utvrdio da zbog toga tužitelj trpi trajni strah zbog mogućnosti oboljenja od karcinoma pluća ili bronha, a zbog tog straha da mu je smanjena životna aktivnost.

Taj sud je također utvrdio intenzitet tog straha, te stupanj smanjenja tužiteljeve životne aktivnosti.

Zbog utvrđenog intenziteta straha koji tužitelj trpi ovaj sud smatra, jednako kao i sudovi nižega stupnja, da već dosuđeni iznos tužitelju po ranijoj pravomoćnoj presudi koji je izražen u njemačkim markama tada iznosio 4.444 DEM čini primjereno zadovoljenje tužitelju temeljem navedenog pravnog osnova.

Jednako tako po mišljenju ovoga suda iznos od 10.000,00 kn (10,000.000 HRD) je odgovarajuća naknada nematerijalne štete tužitelju zbog duševnih boli koje on trpi radi smanjenja svoje životne aktivnosti, i to kad se ima na umu stupanj smanjenja te aktivnosti, te životna dob tužitelja.

Prilikom odlučivanja o osnovanosti tužiteljeve revizije ovaj sud je imao na umu vrijeme donošenja presude suda prvoga stupnja. Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 7. veljače 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.