Supreme Court dismisses appeal, ruling increased salary requires residence in special protection zone.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court dismissed the Prosecutor's request to overturn lower court rulings awarding an increased salary to a police officer. The lower courts had granted the claim based solely on the officer's employment location within a special protection zone, ignoring the requirement for residence there. The Court ruled that the law mandates both employment and residence in the zone, necessitating a retrial to verify the officer's actual residence.
Legislator headnote
AI generatedčl. 1. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi; čl. 3. Zakona o područjima posebne državne skrbi; čl. 390. st. 1. i čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku: The right to an increased salary under the special protection zone law is conditional upon the employee having both their residence and habitual abode within the designated zone, not merely being employed there.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Gzz - 278/03-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Š. iz N., zastupanog po T. F. odvjetniku u O., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 14. svibnja 2003., br. Gž-129/03, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 18. studenog 2002. br. P-1306/02, u sjednici održanoj dana 11. veljače 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se osnovanim zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, te se ukidaju: presuda Županijskog suda u Vukovaru od 14. svibnja 2003., br. Gž- 129/03 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 18. studenog 2002. br. P-1306/02, i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima od 18. studenog 2002. br. P-1306/02 presuđena je tužena Republika Hrvatska isplatiti tužitelju s osnova uvećane plaće za 50% u razdoblju od 01. kolovoza 2000. do 07. kolovoza 2001. godine, iznose navedene u izreci presude, te platiti na te iznose zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do plateža, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.939,80 kn.
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 14. svibnja 2003., br. Gž-129/03 navedena presuda je potvrđena.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjavilo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda vraćanjem predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava podnositelj zahtjeva nalazi u prihvaćanju tužbenog zahtjeva, iako tužitelj nije imao prebivalište, niti je boravio na području posebne državne skrbi, kako to propisuje odredba čl. 1. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi (“Narodne novine” br. 73/00), budući da je navedenom odredbom propisano da prava iz ovog Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na području posebne državne skrbi. Kako tužitelj ima prebivalište u N., koji se ne nalazi na području posebne državne skrbi, nema pravo na isplatu uvećane plaće od 50%.
Primjerak pravovremenog, potpunog i dopuštenog zahtjeva za zaštitu zakonitosti prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP), dostavio strankama na odgovor.
U odgovoru na zahtjev za zaštitu zakonitosti tužitelj predlaže njegovo odbijanje kao neosnovanog.
Zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je osnovan.
Predmet spora je isplata uvećane plaće za 50%, koju tužitelj zahtjeva kao zaposlenik Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske zaposlen u I. policijskoj postaji V. na službeničkom mjestu policajca za razdoblje od 01. kolovoza 2000. do 07. kolovoza 2001. godine.
Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev nakon što su utvrdili da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen na službeničkom mjestu policajca u I. Policijskoj postaji u V., koja se nalazi u prvoj skupini područja od posebne državne skrbi, smatrajući da člankom 19. Zakona o područjima od posebne državne skrbi (“Narodne novine” br. 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 69/01, 94/01 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZPPDS), nisu propisane druge pretpostavke radi ostvarenja prava na uvećanje plaće, te da stoga ne moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke da tužitelj mora imati i prebivalište i boraviti na području posebne državne skrbi.
Osnovano se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava time što sudovi nisu utvrđivali pa stoga ni utvrdili da li se naselje N., u kojem tužitelj ima prebivalište, nalazi na području posebne državne skrbi.
Naime, odredbom čl. 3. ZPPDS-a, dopunjenom člankom 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPPDS (NN-73/00) propisano je da prvu skupinu čine područja gradova i općina koja su bila okupirana do 1995. godine, ukoliko se nalaze neposredno uz državnu granicu, a općinsko središte nije od granice udaljeno više od 15 km zračne linije i nema više od 5.000 stanovnika prema popisu pučanstva iz 1991. godine, te područja općina i gradova Hrvatskog Podunavlja. U članku 4. i 5. istoga Zakona nabrojene su općine koje se nalaze na području od posebne državne skrbi prve i druge skupine, među kojima nema Općine N. u kojoj tužitelj ima prebivalište.
Odredbom čl. 1. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPPDS (“Narodne novine” br. 73/00) koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000., dakle se primjenjuje u konkretnom slučaju, propisano je da prava iz ovoga Zakona ostvaruju fizičke osobe koje imaju prebivalište i borave na području od posebne državne skrbi.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa, da tužitelj ostvaruje pravo na uvećanje plaće ukoliko je zaposlen na području posebne državne skrbi, bez obzira gdje ima prebivalište i gdje boravi, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja da li je tužitelj imao prebivalište i da li je boravio na području posebne državne skrbi u razdoblju obuhvaćenom tužbom, dakle da li se njegovo mjesto prebivališta i boravišta, u smislu odredbe članka 3. ZPPDS, nalazi na području posebne državne skrbi.
Valjalo je stoga prihvaćanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti, a primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a ukinuti obje nižestupanjske presude i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud utvrditi gdje je tužitelj imao prebivalište i gdje je boravio u razdoblju obuhvaćenom tužbom, da li takvo naselje, općina ili grad pripada području posebne državne skrbi sukladno pretpostavkama propisanih odredbama čl. 3. navedenog Zakona, te će nakon toga donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu.
U Zagrebu, 11. veljače 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v. r.