I Kž-243/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 243/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. J., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 28. siječnja 2004. godine br. K-32/03, u sjednici održanoj dana 16. ožujka 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

I. Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela te izriče da je optuženik djelom za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, ostvario elemente kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona.

II. Uslijed odluke pod I. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni, pa se optuženiku za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, za koje je sada proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ izriče kazna zatvora u trajanju od 30 dana te na temelju čl. 54. KZ ta kazna zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 10 radnih dana koji je obvezan izvršiti u roku od dva mjeseca.

III. U ostalom dijelu odbija se žalba optuženika kao neosnovana te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja opt. G. J. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje mu je, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana.

I Kž 243/04-3

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači u pravnoj oznaci djela i slijedom toga osudi na blažu kaznu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st.

1. ZKP pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi.

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. ZKP ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja na štetu optuženika povrijedio zakon, kada je radnje za koje ga je proglasio krivim pravno označio kao kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ.

Naime, još prije izvršenja ovog kaznenog djela stupio je na snagu Zakona o izmjenama i dopunama KZ (“Narodne novine” br. 129/00), koji je u čl. 25. za navedeno kazneno djelo propisao blažu kaznu od one koja je bila zapriječena u kaznenom zakonu, kaznu zatvora u trajanju od jedne do 12 godina, a ne više kaznu zatvora u trajanju od jedne do 10 godina ili kaznu dugotrajnog zatvora. Budući da je sud, prema odredbi čl. 3. st. 1. KZ dužan prema počinitelju kaznenog djela primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je djelo počinjeno, u ovom slučaju je sud primijenio zakon koji više nije bio na snazi i koji je, osim toga, stroži za počinitelja, povrijedio je na štetu optuženika zakon, na što je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti.

Stoga je ovaj sud povodom žalbe optuženika a po službenoj dužnosti, preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela, te utvrdio da je optuženik djelom za koje je proglašen krivim ostvario elemente kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i po tim mu propisima izrekao kaznu.

Iako je optuženik u žalbi isticao žalbeni osnov povrede kaznenog zakona, iz sadržaja te žalbe proizlazi da se u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdnjom, da u spisu nema niti jednog dokaza koji bi potvrdio istinitost njegove obrane da je on uistinu sam uzgojio stabljiku indijske konoplje i da s obzirom na okolnosti u kojima je živio nije mogao proizvesti marihuanu i time ostvariti terećeno kazneno djelo već da bi se eventualno moglo raditi o osnovnom kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. KZ.

Međutim, optuženik je izričito i okolnosno priznao da je sjemenku marihuane najprije posadio u zemlju i kada je nikla da je istu zalijevao te presadio u teglu, a teglu prenio u kuću tadašnjeg udomitelja. Ovo sve s namjerom da za sebe uzgoji stabljiku marihuane iz koje bi dobio drogu marihuanu radi vlastitog konzumiranja. Vještačenjem je utvrđeno, da je narasla stabljika u svom sastavu imala narkotičnu supstancu koja joj daje svojstvo opojne droge marihuane.

I Kž 243/04-3

Prema tomu, kod ovakove obrane optuženika koja predstavlja cjelovito priznanje terećenog kaznenog djela, a koja je potvrđena i rezultatima vještačenja, nema dvojbe u opstojnost tog kaznenog djela i kaznene odgovornosti optuženika za to djelo. Osim toga, kada je optuženik u cijelosti priznao osnovanost optužbe, u žalbi može iznositi samo one nove činjenice i nove dokaze koji su važni za odluku o kazni (čl. 363. st. 7. i čl. 365. st. 4. ZKP).

Osnovana je, međutim, žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Sud je na strani optuženika našao brojne posebno izražene olakotne okolnosti zbog kojih mu je opravdano, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, što predstavlja najnižu zakonsku mjeru kazne za to kazneno djelo i ujedno najniži opći minimum kazne zatvora.

Međutim, upravo imajući u vidu izuzetno teške obiteljske prilike optuženika, gotovo beznadežne egzistencijalne okolnosti u kojima živi, njegovo iskreno priznanje djela i kajanje, dosadašnju neosuđivanost i smanjenu ubrojivost, te činjenicu da se radi o samo jednoj uzgojenoj biljci indijske konoplje, što prema objektivnim kriterijima, njegovom djelu daje manji značaj, iako se radi o apstraktno težem kaznenom djelu, ovaj sud je, uzimajući da žalbeni prijedlog, da se i tako najblaže izrečena kazna optuženiku još više ublaži, predstavlja suglasnost optuženika, izrečenu kaznu zamijenio radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 10 radnih dana s određenim rokom od dva mjeseca za njegovo izvršenje smatrajući, da u konkretnom slučaju za ostvarivanje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje te kazne zatvora.

Stoga je na temelju čl. 390. st. 1. i 387. ZKP odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. ožujka 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Marijan Svedrović, v.r.