Gž Zk-151/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Zk-151/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Amari Trgo, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižno pravnoj stvari predlagatelja Republike Hrvatske OIB:…, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel broj IpH-DO- 46/2016, odlučujući o žalbi predlagatelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 22. prosinca 2017. pod poslovnim brojem Z-11342/2016-9, dana 21. siječnja 2019.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovna i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, od 22. prosinca 2017. pod poslovnim brojem Z-11342/2016-9.

Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prigovor predlagatelja Republike Hrvatske kao neosnovan i potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 24. ožujka 2016. pod poslovnim brojem Z-5601/2016 uz nalog da se izvrši brisanje zabilježbe prigovora. .

Žalbu protiv ovog rješenja podnosi predlagatelj. Navodi da je doneseno rješenje nezakonito te predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje i dozvoli upis pomorskog dobra na predmetnoj nekretnini, podredno da pobijano rješenje bude ukinuto i vraćeno sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud odbio je prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrdio rješenje kojim je zemljišnoknjižni sud odbio uknjižiti pomorsko pravo na nekretnini označenoj kao čest. zem. 3099 M. ž. N. sa 68 m2 Z.U. 518 k.o. N. jer da bi ova nekretnina bila upisana kao vlasništvo fizičke osobe P. A. pok. J. iz S. N., a predlagatelj da nije dokazao pravno nevaljan način stjecanja sadašnjeg upisa zbog čega da nije ostvaren uvjet za brisanje dosadašnjeg upisa i uknjižbu pomorskog prava u zemljišne knjige.

Točan je navod predlagatelja da je odredbom iz članka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16, u daljnjem tekstu: ZPDML) propisano kako je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan citiranim Zakonom.

Pomorsko dobro čini unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili proglašen takvim, kao i sve što je s tim djelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje (članak 23. stavak 2.). Dijelom kopna smatra se morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u mori i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva (članak 2. stavak 3. ZOPDML-a). Stoga bi kao što zaključuje žalitelj u podnesenoj žalbi doista predmetna nekretnina koja je u posjedovnici (listu A) označena kao morski žal, predstavlja pomorsko dobro.

Odredbom iz članka 118. ZPDML-a, koja je stipulirana u glavi prijelaznih i završnih odredbi a prije odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske pod brojem U-I- 4445/2008 i U-I-2231/2009 od 4. listopada 2011. („Narodne novine“ broj: 123/2011) propisivala je u stavku 1. kako upisi prava vlasništva ili kojeg drugoga stvarnog prava na zemljištu i građevinama na pomorskom dobru za koje se ne može dokazati pravno valjan način stjecanja pravno su nevaljani, a prema stavku 2. ove zakonske odredbe državni odvjetnik podnijet će prijedlog zemljišnoknjižnom sudu radi brisanja upisa prava vlasništva ili drugog stvarnog prava na pomorskom dobru iz stavka 1. ovoga članka i upisati pomorsko dobro a prema stavku 3. granice pomorskog dobra utvrđene prema Pomorskom zakoniku ostaju na snazi, te će državno odvjetništvo postupiti sukladno stavku 2. ovoga članka.

Međutim, odlukom i rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 123/2011) ukinuti su stavci 2. i dijelom stavak 3. odredbe članka 118. ZPDML-a te su tako ukinute odredbe po kojim državni odvjetnik podnosi prijedlog zemljišnoknjižnom sudu radi brisanja prava vlasništva ili drugog stvarnog prava pomorskog dobra i upisa pomorskog dobra. Na taj način sukladno odredbi iz članka 118. stavak 1. ZPDML-a koja odredba nije brisana, upisi prava vlasništva na pomorskom dobru za koji se ne može dokazati pravno valjani način stjecanja su pravno nevaljani, no po pravnom shvaćanju Ustavnog suda koji je i bio razlog za ukidanje stavka 2. i dijelom stavka 3. iste zakonske odredbe mora se upisanom knjižnom vlasniku na pomorskom dobru omogućiti sudjelovanje sudskom (parnično i kontradiktornom) postupku jer dolazi do faktičkog učinka izvlaštenja, a sve kako bi uknjiženom vlasniku bila omogućena zaštita njegovih prava. Ustavni sud se u ovim odlukama izjasnio da bi postupanje suprotno bilo u protivnosti sa odredbama iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01 i 76/10) koji je u to vrijeme bio na snazi a prema kojoj odredbi svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnju i optužbi zbog kažnjivog djela, a prema članku 40. Ustava jamči se pravo vlasništva.

Ove odluke Ustava su sukladne Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda koja je sastavni dio našeg pravnog sustava od 5. studenoga 1997. zajedno i sa Protokolom broj 1. uz Konvenciju. Prema članku 1. Protokola 1. iz 1952. stipulirana je zaštita vlasništva na način da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima Međunarodnog prava.

Prema članku 1. stavak 2. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ove odredbe međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazne.

Stoga je prihvatljiva odredba iz članka 3. ZPDML-a kojom je propisan poseban status pomorskog dobra kao i u odredbama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK) odnosno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 117/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV).

Međutim, u konkretnom slučaju s obzirom da se samo zahtjeva upis zbog činjenice naznake vrste nekretnine u posjedovnici, a ne upis na temelju određenog rješenje o određivanju pomorskog dobra koje je doneseno u postupku na kojem bi uknjiženi vlasnik trebao biti involviran i imati pravo ulaganja žalbe sukladno odredbi članka 14. stavak 6. ZOPDML-a te koje bi se rješenje na temelju toga provodilo po službenoj dužnosti sukladno Pravilniku o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra („Narodne novine“ broj: 29/05), a koji Pravilnik je bio i predmetom prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti sustavom i zakonom, koji prijedlog nije prihvatio Ustavni sud. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, nakon što je odredba članka 118. stavak 2. ZPDML-a ukinuta, valjano je odbio prijedlog Republike Hrvatske da se uknjiži vlasnikom pomorskog dobra.

Ovaj žalbeni sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu u zemljišnoknjižnom postupanju zbog čega je temeljem odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a valjalo odbiti žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog zemljišnoknjižnog suda kao i narediti brisanje zabilježbe žalbe.

Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja ovog žalbenog suda.

U Splitu 21. siječnja 2019.

Sutkinja:

Amara Trgo, v. r.