Rev-3257/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Rev 3257/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz P., koga zastupaju G. B. i I. K., odvjetnici iz P., protiv tuženika S.-k. Poduzeće za završno obrtničke radove u građevinarstvu i trgovini, d.o.o. P., koga zastupa direktor A. V., i drugotuženika V., osiguravajuće d.d. P., kojeg zastupa L. N., dipl. pravnik iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 12. lipnja 1995. godine br. Gž-600/95-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 9. svibnja 1995. godine br. P-1254/94-22, u sjednici održanoj dana 24. studenoga 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Puli od 13. ožujka 1995. godine br. P-1254/94, kao i presuda Županijskog suda u Puli od 9. 5. 1995. godine br. Gž-600/95-2 u dijelu o dosudi novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah i po osnovi naruženja, kao i u odluci o troškovima spora i u tom dijelu sudi:

Tuženik Poduzeće S.-k. iz P. dužno je tužitelju A. K. iz P. za pretrpljene fizičke bolove umjesto iznosa od 20.000,00 kn isplatiti iznos od 10.400,00 kn, za pretrpljeni strah umjesto iznosa od 20.000,00 kn iznos od 9.350,00 kn i po osnovi naruženja umjesto iznosa od 30.000,00 kn isplatiti iznos od 24.000,00 kn, sve sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 14. ožujka 1995. godine do isplate, uz naknadu cjelokupnih troškova spora u iznosu od 22.100,00 kn, a sve to u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u stavu 1. odlučeno je da tuženik S.-k. iz P. isplati tužitelju za tjelesno stradanje na radu (događaj od 25. 11. 1993. godine) za pretrpljene fizičke bolove iznos od 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah 20.000,00 kn i za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 75.000,00 kn, koliko je tužitelj i tražio za sve te oblike nematerijalne štete, te po osnovi naruženja 30.000,00 kn (traženo 40.000,00 kn), sa odgovarajućom zateznom kamatom, dok je dio zahtjeva tužbe iznad traženog iznosa odbijen. Odlučeno je da tuženici naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 24.553,80 kn, u roku od 15 dana. Odlukom u stavu 2. izreke prvostupanjske presude, što nije predmet revizijskog razmatranja, naloženo je tuženiku V. osiguravajućem društvu iz P. da tužitelju po osnovi ugovora o osiguranju isplati iznos od 55.485,00 kn, sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 25. ožujka 1994. godine do isplate.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tuženik S.-k. iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se revizija tuženika odbije kao neosnovana. O podnesenoj reviziji nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio. Revizija tuženika u odnosu na tvrdnje da je i sam tužitelj djelomično odgovoran za nastalu štetu ne ukazuje se osnovanom.

Revident ponavlja žalbene navode da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 6. Zakona o zaštiti na radu, jer je neprihvatljivo da tužitelj nije učinio nikakovu radnju ili propust zbog kojeg ne bi bio suodgovoran za nastalu štetu. Pri tome revident ističe, da je inspekcija rada (zapisnik od 27. 12. 1993. godine) utvrdila, da je kružna pila osigurana polugom, pa da je zbog toga neutemeljen zaključak sudova da je do pada kružne pile došlo iz nepoznatih razloga. Tužitelj je, po tvrdnji revidenta, samovoljno i mimo odluke direktora tuženika radio na kružnoj pili bez drugog radnika, pri čemu nije koristio ni zaštitne rukavice, što bi svakako po mišljenju revidenta nastalu štetu smanjila, u čemu tuženik i vidi opravdanje izjavljene revizije.

Tuženik nije u pravu. U postupku je utvrđeno da je tužitelj kao djelatnik tuženika radio u popodnevnoj smjeni, radi izrade građe po hitnoj narudžbi stranke, te u tu svrhu koristio kružnu pilu bez pomoći još jednog radnika i bez zaštitnih rukavica. Međutim, utvrđenje je sudova da je takav način rada u radnoj organizaciji tuženika bio poznat i uobičajen i da se takovo stanje ponašanja u radu faktički toleriralo od strane poslodavca. Nadalje, prema utvrđenjima sudova odluka direktora o tome da rad na kružnoj pili obavljaju dva radnika ne odnosi se na vrijeme kada je tužitelj radio. Što je prouzrokovalo pad kružne pile iz njenog ležišta nema pouzdanih utvrđenja niti činjenica, što uvodno spomenuti revizijski prigovori i ne mogu dovesti u sumnju.

Na temelju takovih utvrđenja i kraj nepostojanja pretpostavka za mogućnost oslobođenja tuženika od odgovornosti za nastalu štetu u smislu čl. 6. Zakona o zaštiti na radu (viša sila, utjecaj treće osobe ili krivnja radnika) nižestupanjski sudovi su i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava pravilno ocijenili da na strani tužitelja nema ni djelomične odgovornosti za nastalu štetu. Naime, očito je da je tuženik kao poslodavac znao i faktički prihvatio stanje da radnici na ovakovim strojevima rade i bez zaštitnih rukavica i bez pomoći drugog radnika, a imajući u vidu i utvrđenja sudova da se šteta ne bi mogla izbjeći kada bi tužitelju u korištenju pile pomagao i drugi radnik, jer je pad kružne pile na tužitelja bio potpuno neočekivan i iznenadan i iz nepoznatih razloga, pa otuda, suprotno mišljenju revidenta i po mišljenju ovog revizijskog suda ne postoje razlozi koji bi ukazivali da je i tužitelj djelomično odgovoran za nastalu štetu.

Glede visine dosuđene naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu koju tuženiku reviziji posebno i ne osporava, ovaj revizijski sud pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu propisa materijalnog prava čl. 386. nalazi da su dosuđene novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah i naruženje previsoke i izvan okvira sudske prakse.

Tužitelju je u spomenutom događaju zadobio teške tjelesne ozljede (traumatska amputacija dijela lijeve šake, prvi, drugi i treći prst), te posjekotinu tetive ispružača četvrtog prsta lijeve ruke. Nakon nekoliko operacija i pokušaja prišivanja prsta isti su zbog odumiranja tkiva naknadno otpali. Zbog takovih ozljeda tužitelj je trpio jake fizičke bolove u trajanju od osam dana, srednje jačine oko osamnaest dana i povremeno slabije bolove u trajanju do dva mjeseca. Tužitelj je pretrpio i jaki strah, gotovo panični strah od trenutka povrjeđenja do prve operacije. Zatim je bio zabrinut za stanje zdravlja i ishod liječenja, što se pojačalo nakon saznanja za odumiranje tkiva i dijela šake. Na lijevoj šaci nedostaju tri prsta (palac, kažiprst i srednji prst), a četvrti prst je ukočen, što predstavlja naruženje visokog stupnja. Na temelju takovih utvrđenja koja su bila odlučna za donošenje zakonite i pravilne odluke o visini novčane naknade za te oblike nematerijalne štete, ovaj revizijski sud nalazi da je tužitelju s obzirom na jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha (čl. 200. ZOO) trebalo kao realnu, pravičnu i primjerenu novčanu naknadu za fizičke bolove dosuditi u iznosu od 10.400,00 kn, za pretrpljeni strah u iznosu od 9.350,00 kn i po osnovi naruženja (naruženje visokog stupnja) 24.000,00 kn, zbog čega je u tom dijelu odluke sudova trebalo preinačiti i suditi kao u izreci ove presude (čl. 395. st. 1. ZPP). Tužitelju je dosuđena pravična i primjerena novčana naknada po osnovi duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti, pri čemu sudovi su imali u vidu kako životnu dob tužitelja, tako i visoki stupanj umanjenja njegove životne i radne aktivnosti (50%).

S obzirom na istaknute razloge odlučeno kao u izreci ove presude uz napomenu da je odluka o troškovima spora, respektirajući uspjeh u parnici utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 24. studenoga 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.