II Kž-398/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 398/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vrbetić Vesne, kao predsjednice vijeća, te Zmajević mr. Branka i Klarić-Baranović Senke, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š. F. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. rujna 1996. br. Kv-I-240/96 (K-204/95), u sjednici održanoj 26. rujna 1996.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. Š.F. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. Š.F. iz zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njega vodi zbog krivičnog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 2. toč. 2. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH.

Protiv tog rješenja žali se optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, bez obzira na činjenicu da se optuženik, zbog ukidanja presude suda prvog stupnja, već dulje vrijeme nalazi u pritvoru, treba reći da se okolnosti relevantne za ocjenu osnovanosti pritvora u međuvremenu nisu bitno izmijenile, zbog čega još uvijek postoji zakonski osnov za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Naime, kao što je već utvrđeno u ranijim odlukama ovog Vrhovnog suda, optuženik je, prema mišljenju liječnika psihijatra, osoba s trajnim poremećajima ličnosti zbog kojih stalno ima teškoća u osobnom i socijalnom funkcioniranju, dok su u strukturi njegove osobnosti naglašene narcističke osobine i teškoće u kontroli agresivnih poriva. Zbog toga, a cijeneći težinu i način izvršenja krivičnog djela za koje ovdje odgovara, te imajući u vidu optuženikovu raniju osuđivanost, te brojnu prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, očigledno proizlazi da i dalje postoje takove osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi on na slobodi mogao ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo. Budući da se navodima žalbe prednja utvrđenja ne dovode s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. rujna 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Vrbetić Vesna v.r.