Gž-2660/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2660/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Amari Trgo kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice V. K., iz L., … 70, OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u R., protiv tuženih: 1. A. R. iz L., …. ., OIB: … i 2. L. T. d.o.o. L., …, OIB: …, oboje zastupani po Zajedničkom odvjetničkom uredu A. S. i dr., u R., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, od 2. srpnja 2018., pod poslovnim brojem Psp-42/2016-80, dana 22. siječnja 2019.,

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, od 2. srpnja 2018., pod poslovnim brojem Psp-42/2016-80.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I izreke odbijen je zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su 1.-tuženik A. R. iz L., …, OIB: … i 2.-tuženik L. T. d.o.o. iz L., …, OIB: … smetali tužiteljicu V. K. iz L., …, OIB: … u posljednjem mirnom suposjedu nekretnine kč.br. 111/1 k.o. L. na način da su u periodu od 26. veljače 2016. do 4. ožujka 2016. izvršili nedozvoljene radove izgradnje parkirališta na kč.br. 111/1 k.o. L., uklonili kameni ogradni zid prema hotelu P. u dužini od 29,7 m i kameni ogradni zid uz cestu, izmjestili stupove ulaznog portuna, izgradili novi betonski zid na novoj međi kao i stepenice prema kč.br. 111/2 k.o. L. te izgradili i izbetonirali parkiralište koje u dijelu obuhvaća cca 1/2 površine starog ulaznog portuna i kolnog puta, uklonili postojeće potporne kamene zidove sa kanalima za odvod oborinskih voda, oštetili šahte za kanalizaciju od zgrade br. 70 koje su se nalazile u trupu kolnika i prekrili ih betonom, uklonili zemlju na dijelu rotora s vegetacijom prikazanom na Skici lica mjesta i mjerenja stalnog sudskog vještaka mjernika D. J. od 21. siječnja 2011. g.

2. Nalaže se tuženima da uspostave ranije posjedovno stanje na kč.br. 111/1 k.o. L. na način da o svom trošku uklone novo izgrađeni betonski zid u dužini od cca 35,73 m te da ponovno izgrade kameni zid na mjestu gdje je ranije postojao prema hotelu P. i ogradni kameni zid uz cestu, da uklone armirano-betonsku površinu i šljunak s novo izgrađenog parkirališta te izvrše nasipavanje zemlje i hortikulturno uređenje, da izmjeste stupove ulaznog portuna na poziciju prije izmještanja uz postavljanje željeznog krila vrata na istočni stup, da izgrade kolni put u širini koja je bila prije učinjenog smetanja posjeda s potpornim kamenim zidovima i odvodnim kanalima uključujući dio kolnog puta oko rotora, da oštećeni dio kolnog puta osposobe za siguran promet vozila i kretanja pješaka, da rotor dovedu u prvobitno stanje na način da će vratiti odvezenu zemlju na mjesto gdje je ranije bila i zasaditi ukrasno bilje, osposobiti šahte na način da iste budu odgovarajućeg oblika, veličine i visine s odgovarajućim poklopcima koji će biti postavljeni u razini kolnika, oko kolnika uspostave razinu terena s obje strane kolnog puta, sve sukladno prvobitnom stanju prikazanom na Skici lica mjesta i mjerenja sudskog vještaka mjernika D. J. od 21. siječnja 2011. g. i nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka građevinske struke M. A. od 1. prosinca 2016., očitovanja od 10. siječnja 2017. i očitovanja br. 2 od 8. ožujka 2017. te nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke D. J. od 3. studenog 2016. g., a koji čine sastavni dio ovog rješenja.

3. Zabranjuje se tuženima svako daljnje takvo ili slično smetanje suposjeda tužiteljice na nekretnini kč.br. 111/1 k.o. L."

Točkom II izreke naloženo je tužiteljici da tuženima na ime naknade parničnog troška isplati iznos u visini 2.750,00 kuna.

Žalbu protiv ovog rješenja podnosi tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da ovaj sud usvoji žalbu, pobijano rješenje preinači na način da prihvati zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno, da pobijana odluka bude ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženi su osporili žalbene navode kao neosnovane, uz prijedlog da žalba bude odbijena.

Žalba nije osnovana.

Tužiteljica je nesporno vlasnica stana u stambenoj zgradi sagrađenoj na grč. 173 k.o. L.

Između zgrade u kojoj je smješten stan tužiteljice i javne prometnice anagrafske oznake …, u L., smještene su zemljišnoknjižne čestice označene kao kč. 111/2 i 111/1.

Prema izvatku iz zemljišnih knjiga sporna nekretnina kč. 111/1 k.o. L., na kojoj bi bio izvršen čin smetanja posjeda tužiteljice, u vrijeme podnošenja tužbe bila je upisana kao suvlasništvo društva, tuženika 2. u ovoj građanskopravnoj stvari L. T. d.o.o. za 2/8 dijela i L. D. za 6/8 dijela, a u vrijeme zaključenja glavne rasprave i donošenja pobijanog rješenja upisan je vlasnik za cijelo ove nekretnine tuženi 2. L. T. d.o.o.

Među strankama nije bilo sporno ni tijekom trajanja ovog postupka da nekretnine označene kao kč. 111/1 i 111/2 u naravi predstavljaju povijesnu cjelinu vrta vile C., zaštićene parkovne vegetacije i kao takvo kulturno dobro.

Sud je utvrdio da je 7. travnja 2017. Ministarstvo kulture izdalo prekršajni nalog tuženima u ovom postupka kojim su proglašeni krivim da su na parkovnoj površini kč. 111/1, koja sa kč. 111/2 čini povijesnu cjelinu vrtla, izvodili neodobrenu sječu parkovne vegetacije i narušili cjelovitost kulturnog dobra; da je Ministarstvo kulture, Konzervatorski odjel u R. 3. ožujka 2017. izdalo potvrdu da je glavni projekt, koji se sastoji od mape, građevinskog projekta "parkiralište u sklopu okućnice H. P., dio 111/1 i 174, k.o. L., izrađen od strane tvrtke P. i. iz R. iz veljače 2017. i mape 2, projekta hortikulturnog uređenja izrađenog od tvrtke S. p. iz M. iz veljače 2017., investitora tvrtke L. T. d.o.o. iz L., izgrađen u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

Prvostupanjski sud utvrđuje, a što stranke ne osporavaju, da su tuženi izvršili "radove opisane u tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu", koji je citiran u uvodu obrazloženja odluke ovog Županijskog suda.

Sporno je pitanje među strankama da li su tako izvršenim radovima tuženi izvršili čin smetanja suposjeda tužiteljice nekretnine označene kao kč.br. 111/1 k.o. L.

Ispitujući odluku koju je sud donio o ovom spornom pitanju, odluku o pružanju posjedovne zaštite tužiteljici, kao i postupak koji je prethodio donošenju ove odluke, sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe iz članka 365. stavak 2. u svezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

U odnosu na žalbeni prigovor tužiteljice istaći je da je pobijana odluka jasna, da je razumljiva, da je moguće ispitati te da sadrži utvrđenje svih činjenica relevantnih za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja, zajedno s razlozima kojim se smatraju te činjenice utvrđene, a koji su međusobno logično povezani, iz kojeg razloga nije osnovan žalbeni prigovor tužiteljice o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

Među strankama, a u odnosu na ponašanje svakog od njih i u odnosu na nekretninu nad kojom bi, prema tvrdnji tužiteljice, bio izvršen čin smetanja njenog suposjeda, vode se brojni postupci; u odnosu na žalbene prigovore tužiteljice je istaći da je u odnosu na neka od ponašanja stranaka, kao, npr. mijenjanje brave na ulaznim vratima, bio čin smetanja posjeda koji se raspravljao u postupku P-140/2017, da se u postupku P-4077/2015 također raspravljalo o činu smetanja posjeda i da je u tom postupku utvrđeno da su A. i V. K., tuženi u tom postupku, zasmetali tužiteljicu K. D. G. u posjedu zč.111/1 k.o. L., time što su 5. srpnja 2002. prerezali lokot na ulaznim vratima te toga i narednih dana ulazili kamionom i automobilom na predmetnu parcelu, zbog čega je naloženo tuženim da su dužni uspostaviti prijašnje posjedovno stanje, uz zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće, o kojem zahtjevu je pravomoćno udovoljeno tužiteljici odlukom P-399/02 od 21. studenog 2002.

Stoga se ovaj žalbeni sud u ovom građanskopravnom postupku ograničio samo na čin smetanja posjeda pobliže opisan u citiranoj izreci rješenja suda prvog stupnja.

Valjano je sud predmet pružanja posjedovne zaštite raspravio kroz odredbe zaštite suposjeda prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZV).

U smislu odredbe iz članka 10. stavak 1. ZV-a osoba koja ima faktičku vlas glede neke stvari, njezin je posjednik, a prema stavku 2., tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik.

Prema stavku 3. članka 10. ZV-a kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik, ili u kojem drugom sličnom odnosu, u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećem takvom odnosu, i taj je posredni posjednik.

S posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava) pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

Sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku (postupak za smetanje posjeda) prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2. ZV).

Svaki je suposjednik u smislu odredbe iz članka 24. stavak 1. ZV ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

Prema stavku 2. članka 24. ZV, suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.

Dakle, smetanje suposjeda u smislu naprijed citirane zakonske odredbe postoji samo u slučaju ako je jedan od suposjednika izvršio takav čin smetanja da drugog suposjednika potpuno isključuje iz suposjeda ili mu znatno otežava vršenje suposjeda.

Suposjednik ne može tražiti zaštitu posjeda tužbom zbog smetanja posjeda protiv drugog suposjednika ako ga drugi suposjednik nije potpuno onemogućio, odnosno znatno mu otežao posjedovanje zajedničke stvari. U tom slučaju suposjedniku pristoji pravo da svoja prava zaštiti u petitornoj parnici.

Sud je u valjano provedenom parničnom postupku, a nakon ocjene svih izvedenih dokaza pojedinačno ili u međusobnoj povezanosti na način kako to nalaže odredba iz članka 8. ZPP, koja utvrđenja svojim žalbenim navodima žaliteljica nije dovela u sumnju, a o čemu prvostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge, utvrdio da tužiteljici ne pristoji pravo zaštite suposjeda nekretnine označene kao kč. 111/1 radnjama opisanim u izreci rješenja suda prvog stupnja.

Do ovog zaključka prvostupanjski sud je došao promatranjem posjeda tužiteljice, odnosno njene kćerke koja je vršila posjed u ime tužiteljice kroz to vrijeme za promatrano vrijeme od 2014.:

-da kroz to vrijeme tužiteljica nije dolazila u L. već je posjed u njeno ime i za njen račun na nekretnini označenoj kao kč. 111/1 k.o. L. vršila njena kćerka V. K. koja bi obilazila stan koji je vlasništvo tužiteljice,

-da tužiteljica kroz promatrano vrijeme nije koristila spornu nekretninu kao kolni prolaz, dakle, za pristup vozilu do kuće u kojoj je smješten njen stan,

-da se s desne strane ranijeg ronda sa cvijećem, na mjestu gdje je danas izgrađeno parkiralište tuženika, nije nikada niti prolazilo vozilo, već isključivo pješice, zbog čega tuženi izvedenim radovima nisu ni mogli zasmetati kolni prolaz koji na tom dijelu kč. 111/1 nije niti postojao,

-da je lijevo od betonskog zida koji je podignut uz parkiralište, s lijeve strane hotela šljunčana površina na koju se dolazi prolazom sa ceste između stupova,

-da je na licu mjesta sud utvrdio da postoji kanta za smeće pored lijevog stupa te poklopac šahte na početku tog prolaza, a u pozadini da se nalazi površina obrasla stablima i raznim biljkama te na licu mjesta je utvrđeno da se na prijepor može slobodno ući pješice, a prilaz šahti i kanti za smeće da je dostupan,

-da se i prije nije prolazilo preko dijela kč. 111/1 koji je zahvaćen radovima tuženih, već preko lijeve strane te kč., kada se gleda iz smjera ceste, odnosno s lijeve strane nekadašnjeg ronda sa cvijećem, koji dio nije zahvaćen predmetnim radovima,

-da tužiteljicu, a niti njenu kćerku nikada nitko nije ometao u prolasku pješice preko nekretnine kč. 111/1, te da tužiteljica odnosno njezina kćerka i suprug mogu kući prilaziti pješice preko kč. 111/1, da im to tuženici ne osporavaju, mogu tuda iznositi smeće, prilaziti šahtama i dr., te

-da izgradnjom parkirališta na dijelu kč. 111/1, uklanjanjem zidova, izmještanjem stupova, izgradnjom novog zida i stepenica, uklanjanjem zemlje tuženici nisu tužiteljicu smetali u posljednjem suposjedu kč. 111/1, koju je vršila na utvrđeni i opisani način, nisu je ni isključili, a niti su je ograničili od dotadašnjeg suposjeda.

Stoga, prvostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica opisanim radovima koje su poduzeli tuženici, neosnovano traži posjedovnu zaštitu zbog čega je odbijen njen zahtjev. Iznesena gornja utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća ovaj žalbeni sud, budući je ocjena provedenih dokaza utemeljena i logična, vrlo detaljno reproducirana i iznesena te ocijenjena kao što je već naprijed izneseno na način kako to nalaže odredba članka 8. ZPP, pa se tužiteljica radi suvišnog ponavljanja upućuje na razloge pobijanog rješenja koje u cijelosti prihvaća ovaj žalbeni sud.

Iz izloženog, dakle, proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je žalba podnesena, a kako nisu ostvareni ni razlozi na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu te odlučiti kao pod I. izreke rješenja ovog žalbenog suda.

Odbijen je zahtjev tuženih za naknadu troška odgovora na žalbu, budući ovaj sud ocjenjuje da se radi tek o ponavljanju već iznesenog tijekom trajanja prvostupanjskog postupka, da to ponavljanje nije bilo potrebno u smislu članka 155. ZPP, zbog čega je i odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu temeljem odredbe iz članka 166. stavak 2. ZPP.

U Splitu 22. siječnja 2019.

Sutkinja:

Amara Trgo, v. r.