Revr-1487/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1487/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice F. K. iz S., koju zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika Grada Splita, S., i drugotuženika Dječjeg vrtića „G. V.“, S., kojeg zastupa punomoćnica R. P.-I., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika Dječjeg vrtića „G. V.“, protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžri-19/11 od 31. svibnja 2011., kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-506/09 od 30. prosinca 2010., u sjednici održanoj 10. srpnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Revizija drugotuženika Dječjeg vrtića „G. V.“ se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tužiteljici naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 333,08 kn.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba drugotuženika i djelomično uvažena žalba tužiteljice te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je naloženo tužiteljici naknaditi drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 15,25 kn. Protiv drugostupanjske presude, pozivom na čl. 382. st. 2. u vezi s čl. 400. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 – dalje: ZPP), reviziju je podnio drugotuženik. Predlaže prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsko rješenje i drugotuženiku dosuditi naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 333,08 kuna, a podredno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija drugotuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pored ostalog primjerice i ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. točka 1. ZPP) ili ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (čl. 382. st. 2. točka 3. ZPP).

Pozivajući se na razloge važnosti iz čl. 382. st. 2. točke 1. i 3. ZPP, revident navodi da postoji različita praksa istog županijskog suda, Županijskog suda u Splitu, koji je donio pobijanu odluku (primjerice u odlukama: Gžx-1309/09 od 29. travnja 2010. i Gžp-137/10 od 10. veljače 2010.) te da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-735/07 od 2. listopada 2007. izraženo pravno shvaćanje, suprotno onom koje je izraženo u pobijanoj odluci i to u pogledu procesnopravnog pitanja:

Kako se, u smislu čl. 37. ZPP, određuje vrijednost predmeta spora u parničnom postupku kada se na strani tužitelja nalazi veći broj tužitelja koji u parnici imaju položaj običnih suparničara i vezano uz to koliki trošak pripada tuženiku koji uspije u parnici jer je tužba povučena (čl. 158. st. 1. ZPP)?

U odnosu na razloge važnosti postavljenog pitanja na koje se revident poziva u smislu odrede čl. 382. st. 2. točke 1. i 3. ZPP valja reći da se ne radi samo o razlozima koji se po samom smislu i sadržaju međusobno isključuju, već i o razlozima koji postavljeno pitanje, u konkretnom slučaju, ne čine važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Naime, obrazlažući razlog važnosti postavljenog pitanja, primjerice propisan čl. 382. st. 2. točka 1. ZPP, revident se, kako je već navedeno, poziva na različitu praksu istog drugostupanjskog suda koji je donio i pobijanu odluku. Međutim, prema shvaćanju revizijskog suda, razlog iz čl. 382. st. 2. točka 1. ZPP smatra se određenim ako se revident u reviziji pozvao na odluke različitih županijskih sudova, donesenih u istoj pravnoj stvari o kojoj je odlučivano u pobijanoj odluci, a koje odluke su po izraženim shvaćanjima različite shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci ili ako barem navede gdje su te odluke, uz naznaku njihova poslovna broja, objavljene. Navedeno proizlazi iz samog sadržaja ove zakonske norme jer se njome traži postojanje različite prakse različitih drugostupanjskih sudova u istoj pravnoj stvari pa je očigledno da mora biti riječ o različitoj praksi u istoj pravnoj stvari bar na dvama drugostupanjskim sudovima. S obzirom da se u reviziji revident nije pozvao na odluke drugih drugostupanjskih sudova u istoj pravnoj stvari, niti je naveo gdje su eventualno takve odluke objavljene, u konkretnom slučaju nije moguće ispitati radi li se zaista o razlogu koji postavljeno pitanje čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

i razlog važnosti primjerice propisan čl. 382. st. 2. točka 3. ZPP revident Obrazlažuć

navodi da je u odluci revizijskog suda broj Rev-735/07 od 2. listopada 2007., o postavljenom pitanju taj sud zauzeo shvaćanje suprotno kojem je shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci. Međutim, tom odlukom razmatrano je samo pitanje vrijednosti predmeta spora glede dopuštenosti revizije iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP kada više tužitelja jednom tužbom ističe zahtjeve za naknadu štete. Revizijski sud u toj odluci nije odlučivao o troškovima postupka pa nije ni mogao izraziti bilo kakvo shvaćanje o visini troškova kada se parnični postupci razdvoje pa nakon toga tužitelj povuče tužbu, kao što je u ovom predmetu slučaj.

Revident se također, obrazlažući razlog važnosti propisan odredom čl. 382. st. 2. toč.

1. ZPP poziva i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske – Pž-4035/06 od 23. kolovoza 2006., smatrajući da je u tom predmetu zauzeto različito pravno shvaćanje u odnosu na odluku drugostupanjskog suda u ovom predmetu. Međutim, u toj odluci Visoki trgovački sud Republike Hrvatske navodi da u konkretnom predmetu nije bilo moguće utvrditi koliki iznos je prvostupanjski sud pojedinom tužitelju priznao s naslova pojedinih parničnih radnji te iz tog razloga ukida pobijanu prvostupanjsku presudu, a sve to obzirom na to da je prvostupanjski sud naložio tuženiku da svim tužiteljima (od 1.–11.) naknadi troškove parničnog postupka u ukupnoj svoti, a ne svakom tužitelju posebno. Iz navedenog proizlazi da u odluci poslovni broj Pž-4035/06 od 23. kolovoza 2006. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije zauzeo pravno shvaćanje o visini parničnih troškova u situaciji na koju se odnosi postavljeno pravno pitanje u konkretnom predmetu.

Zbog toga nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pa u konkretnom slučaju postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana ni pozivom na čl. 382. st. 2. točka 3. ZPP.

Na temelju rečenog, u skladu s čl. 392. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. srpnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.