Us I-361/2012-40 · Upravni sud u Rijeci

Poslovni broj: 1 UsI-361/12-40

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Drači, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja 1. M. Z., iz M., M. 68 i 2. I. S., iz M., M. 14A, koje zastupa opunomoćenica M. E., odvjetnica u M. L., R. l. k. 34, protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, kojeg zastupa službena osoba M. M., dipl. iur., viša upravna savjetnica u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1.Vodovod i čistoća C. – M. L. d.o.o., C., P. 2, kojeg zastupa D. M., dipl. iur. i 2. Grada Cresa, Cres, Creskog statuta 15, kojeg zastupa J. Z., dipl. iur., viša stručna suradnica za imovinsko-pravne poslove, radi izdavanja lokacijske dozvole, dana 27. siječnja 2014.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-350-05/11-02/347, URBROJ: 531- 04-1-2-11-2 od 12. prosinca 2011. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-350-05/10-03/30, URBROJ: 2170/1-03-11-8 od 17. ožujka 2011.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-350-05/10-03/30, URBROJ: 2170/1-03-11-8 od 17. ožujka 2011. investitoru, Vodovod i čistoća C.-M. L. d.o.o., ovdje zainteresiranoj osobi, izdana je lokacijska dozvola za zahvat u prostoru – proširenje sustava kanalizacije i vodovoda naselja M., izgradnjom ogranka kanalizacijske mreže – kolektor K-2.10.1, te ogranka vodovodne mreže V-1.9.1, na k.č. …, …, …, …, …, …, …, …, …, … i … k.o. M. (u naravi asfaltirana cesta).

Tužiteljice su protiv navedene lokacijske dozvole izjavile žalbu koja je drugostupanjskim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-350-05/11-02/347, URBROJ: 531-04-1- 2-11-2 od 12. prosinca 2011. odbijena kao neosnovana.

Tužiteljice su pravodobno podnijele tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske koji je potom tužbu proslijedio ovom Sudu kao stvarno i mjesno nadležnom. Tužiteljice u tužbi i u tijeku ovog spora navode u bitnome da idejni projekt na kojem se temelji lokacijska dozvola nije izrađen u skladu s prostornim planom, jer da bi predmetni zahvat prema prostornom planu trebao biti planiran u trupu postojeće javne asfaltirane ceste, odnosno na javnoj površini, a da je isti prema idejnom projektu planiran preko privatne nekretnine tužiteljica k.č. … k.o. M. i to njezinim središnjim dijelom. Pored toga, navode kako tužiteljice nisu bile pozvane u upravnom postupku kao vlasnice nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola, već da su bile pozvane kao vlasnice susjednih nekretnina, čime da je povrijeđena odredba čl. 110. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine, broj 76/07. i 38/09., dalje: ZPUIG).

Tužiteljice su predložile da se u tijeku spora provede dokaz saslušanjem svjedoka P. B., dipl. ing. građevine, koji je izradio idejni projekt i T. R., geodete, koji je izradio posebnu geodetsku podlogu, na okolnost da li je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom. Slijedom svega navedenoga, tužiteljice u tužbenom zahtjevu, dodatno uređenom na ročištu 18. rujna 2012., predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da se na taj način ovaj predmet meritorno riješi.

Tuženik je u odgovoru na tužbu i u tijeku spora u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanoga rješenja, s time da je dodao da su tužiteljice bile zakonito pozvane da se očituju u tijeku upravnog postupka, te je nadalje naveo da je iz same lokacijske dozvole razvidno da je predmetni zahvat planiran u trupu postojeće javne asfaltirane ceste koja u naravi prolazi nekretninama među kojima je nekretnina u vlasništvu tužiteljica i da je zahvat u skladu s prostornim planom. Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljica. Zainteresirana osoba Vodovod i čistoća C. – M. L. d.o.o. u odgovoru na tužbu i u tijeku ovog spora naveo je da je lokacijska dozvola donesena u skladu sa zakonskim propisima i da je predmetni zahvat planiran u trupu puta koji vodi prema groblju, odnosno javne asfaltirane ceste koja da se kao takva koristi više od 30 godina. Predložio je da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljica.

Zainteresirana osoba Grad Cres u odgovoru na tužbu i u tijeku spora naveo je da je lokacijska dozvola zakonito izdana, te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljica. U sporu je sporno da li je planirana trasa proširenja sustava kanalizacije i vodovoda naselja M., koja je prikazana na posebnoj geodetskoj podlozi i idejnom projektu koji čini sastavni dio lokacijske dozvole, te koja bi trebala ići preko dijela nekretnine u vlasništvu tužiteljica, u skladu s prostornim planom.

U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika u sporu je održana rasprava dana 18. rujna 2012., 6. studenoga 2012., 17. rujna 2013., 22. listopada 2013. i 20. siječnja 2014., u nazočnosti opunomoćenice tužiteljica, službene osobe tuženika i zainteresiranih osoba, te je na navedenoj raspravi omogućeno tužiteljicama, ali i svim ostalim strankama u sporu da se očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari sukladno čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12., dalje: ZUS), te je nadalje izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovog spora i izveden je dokaz saslušanjem navedenih svjedoka P. B., dipl. ing. građevine i T. R., geodete.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljica neosnovan.

Prema čl. 103. st. 1. ZPUIG svaki zahvat u prostoru provodi se u skladu s dokumentima prostornog uređenja, posebnim propisima i lokacijskom dozvolom ako ZPUIG nije određeno drukčije.

Odredbom čl. 108. st. 1. ZPUIG propisano je da se u postupku izdavanja lokacijske dozvole utvrđuje, pored ostaloga, da li je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom. Prostorni plan kojega ima u vidu navedena odredba čl. 108. st. 1. ZPUIG je Prostorni plan uređenja Grada Cresa (Službene novine Primorsko-goranske županije, broj 31/02., 23/06. i 3/11., dalje: PUP Grada Cresa) i Urbanistički plan uređenja Martinšćice (Službene novine Primorsko-goranske županije, broj 19/10., dalje: UPU Martinšćice).

Nadalje, odredbom čl. 110. st. 1. ZPUIG propisano je da je prije izdavanja lokacijske dozvole Ministarstvo, odnosno nadležno upravno tijelo, dužno stranci pružiti mogućnost uvida u idejni projekt radi izjašnjenja. U st. 2. istog članka propisano je da je stranka u smislu st. 1. tog članka podnositelj zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje lokacijska dozvola, javna ustanove za upravljanje nacionalnim parkom i parkom prirode te jedinica lokalne samouprave na čijem se području planira zahvat u prostoru.

Uvidom u spis predmeta upravnoga postupka utvrđeno je da je lokacijska dozvola donesena u povodu zahtjeva zainteresirane osobe Vodovoda i čistoće C. M. L. d.o.o. podnesenog 28. listopada 2010. prvostupanjskom tijelu u cilju proširenja sustava kanalizacije i vodovoda naselja M. kao preduvjet za spajanje A. S. na javni kanalizacijski sustav. Uvidom u idejni projekt broj 1020/IP iz listopada 2010. izrađenog od strane P. B., dipl. ing. građ., koji čini sastavni dio lokacijske dozvole, utvrđeno je da je predmetni zahvat- proširenje sustava kanalizacije i vodovoda naselja M., planiran u trupu postojeće asfaltirane ceste koja pored ostalih nekretnina obuhvaća i k.č. … k.o. M. koja se nalazi u vlasništvu tužiteljica.

Uvidom u PUP Grada Cresa utvrđeno je da se predmetni zahvat nalazi prema kartografskom prikazu br. 1. „Korištenje i namjena prostora“ u mjerilu 1:25000, manjim dijelom unutar zone naselja M., za koju je donesen UPU Martinšćice, a većim dijelom unutar zone posebne namjene T16 – turističke zone „Centar“, za koju se ima primijeniti dokument prostornog uređenja šireg područja PUP Grada Cresa. Nadalje, utvrđeno je da se predmetna nekretnina tužiteljica nalazi unutar zone posebne namjene T16 – turističke zone „Centar“, točno na međi gdje završava granica obuhvata UPU Martinšćica i počinje primjena PUP Grada Cresa. Dakle, na području gdje se nalazi nekretnina tužiteljica ima se primijeniti PUP Grada Cresa.

Uvidom u UPU Martinšćice i to izvod iz kartografskog prikaza 2.2. Komunalna infrastruktura – vodoopskrba utvrđeno je da je tim planom predviđen nastavak postojeće trase vodovoda i kanalizacije od postojećeg vodovodnog okna pa do nekretnine tužiteljica, te je nadalje u UPU Martinšćica plavom isprekidanom linijom označeno da se dalje navedena trasa vodovoda i kanalizacije ima nastaviti preko nekretnine u vlasništvu tužiteljica i to u dijelu gdje se u naravi nalazi asfaltirana cesta.

Uvidom u čl. 9. Odluke o donošenju PUP Grada Cresa utvrđeno je da su površine za infrastrukturu određene u infrastrukturnim koridorima koji su prikazani u kartografskim prikazima broj 1 „Korištenje i namjena površina“ i broj 2 „Infrastrukturni sustavi i mreže“ u mjerilu 1:25.000, a odredbom čl. 147. st. 4. Odluke o donošenju PUP Grada Cresa propisano je da se radi mogućnosti pristupa mehanizacijom za održavanje sustava odvodnje, preporuča vođenje trase sustava za odvodnju u cestovnom pojasu (na mjestu odvodnog jarka, nogostupa ili po potrebi u trupu ceste).

Uvidom u navedeni kartografski prikaz broj „Infrastrukturni sustavi i mreže“ PUP Grada Cresa, te saslušanjem geodete T. R. i ovlaštenog inženjera P. B. utvrđeno je da planirana trasa iz idejnog projekta, koja prelazi preko nekretnine tužiteljica, odgovara trasi iz navedenog kartografskog prikaza PUP Grada Cresa i odredbi čl. 147. st. 4. Odluke o donošenju PUP Grada Cresa.

Naime, svjedok P. B. je u svom iskazu pojasnio kako do predmetne nekretnine tužiteljica vrijedi UPU Martinšćice, a od te nekretnine PUP Grada Cresa, pa da je on sukladno PUP Grada Cresa predvidio daljnji nastavak postojeće vodovodne i kanalizacijske infrastrukture preko nekretnine tužiteljica do A. S.. Pojasnio je da je u kartografskom prikazu PUP Grada Cresa prikazan samo osnovni pravac vodovoda i kanalizacije, ali ne i sporedni pravci kako je to prikazano u UPU Martinšćica, ali da PUP Grada Cresa u tekstualnom dijelu navodi kuda bi trebale ići vodovodne i kanalizacijske instalacije i to po javnim površinama i po potrebi preko privatnih parcela, pa kako je on trebao negdje predvidjeti nastavak trase vodovoda i kanalizacije do A. S., to da se je rukovodio ucrtanom trasom vodovoda i kanalizacije iz UPU Martinšćica do granice s nekretninom tužiteljica i tekstualnim dijelom PUP Grada Cresa, radi čega je nastavio tu trasu preko postojeće asfaltirane ceste koja se nalazi na nekretnini tužiteljica, jer da je bilo logično da se u trupu te ceste koja ima i javnu rasvjetu predvidi nastavak ove trase, tim više što se onda na tom dijelu zasigurno neće planirati gradnja neke zgrade. Pojasnio je i da predmetnu trasu nije bilo moguće predvidjeti preko drugog puta oznake k.č. …, … i … iz razloga što taj put u naravi ne postoji, već je samo ucrtan u katastru.

Vodeći se navedenom smjernicom UPU Martinšćica o nastavku trase vodovoda i kanalizacije preko nekretnine tužiteljica, zatim odredbama PUP Grada Cresa koji detaljno ne uređuje kuda bi trebala ići trasa vodovoda i kanalizacije, već uopćeno kako je to prikazano u spomenutom kartografskom prikazu „Infrastrukturni sustavi i mreže“ i navedeno u tekstualnom dijelu Odluke o donošenju PUP Grada Cresa (čl. 147. st. 4. navedene Odluke koji propisuje da se preporuča vođenje trase u cestovnom pojasu), te vodeći se činjenicama utvrđenima iskazom ovlaštenog projektanta P. B., koji je u svom iskazu dao valjane, logične i stručne razloge radi kojih je predmetna trasa u idejnom projektu planirana upravo preko nekretnine tužiteljica, Sud utvrđuje da je predmetni zahvat u prostoru – proširenje sustava kanalizacije i vodovoda naselja M. koji se ima izvesti preko predmetne nekretnine tužiteljica u skladu s PUP Grada Cresa, koji se ima primijeniti na to područje. Pri tome se navodi da se imovinskopravni odnosi ne rješavaju u postupku izdavanja lokacijske dozvole, već se u tom postupku samo utvrđuju mogućnosti za predloženi zahvat u prostoru, u skladu s dokumentima prostornog uređenja.

Tužiteljice su u tijeku spora prigovorile da se spomenuti PUP Grada Cresa ne može primijeniti u konkretnom slučaju, jer da za područje na kojem se nalazi nekretnina tužiteljica nije donesen urbanistički plan uređenja, već da postoji navedeni UPU Martinšćice, ali da navedeni plan uređuje zahvate u prostoru upravo do nekretnine tužiteljica, ali ne i dalje, pa da se stoga ne bi smjeli poduzimati bilo kakvi zahvati u prostoru, odnosno planirati bilo kakva gradnja, dok se ne donese urbanistički plan uređenja za područje na kojem se nalazi predmetna nekretnina tužiteljica. Međutim, upravo odredba čl. 203. st. 1. t. 2. Odluke PUP Grada Cresa određuje da se do donošenja urbanističkog ili detaljnog plana uređenja mogu graditi infrastrukturne građevine na temelju PUP Grada Cresa, kao šireg plana, pa je stoga navedeni prigovor tužiteljica neosnovan.

Nadalje, iz sadržaja spisa predmeta upravnog postupka slijedi da su tužiteljice u upravnom postupku bile pozvane sukladno odredbi čl. 111. st. 2. ZPUIG putem javnog poziva, dakle kao vlasnice susjedne nekretnine, a ne kao vlasnice nekretnine za koju se izdaje lokacijska dozvola, pa stoga pravilno navode tužiteljice u tužbi da nisu bile zakonito pozvane u upravnom postupku kako to propisuje odredba čl. 110. st. 1. i 2. ZPUIG. Međutim, navedeni nedostatak otklonjen je u ovom sporu, na način da je tužiteljicama u sporu omogućeno da iznesu primjedbe na idejni projekt, te je Sud u cilju utvrđenja osnovanosti njihovih primjedbi u sporu izveo dokaze koje su predložile tužiteljice. Stoga je u upravnom postupku učinjena povreda odredaba ZPUIG, ali s obzirom da je ta povreda otklonjena u ovom sporu, to nema osnove da se samo iz tog razloga poništi osporavano rješenje tuženika i lokacijska dozvola. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, radi čega je Sud na temelju odredbe čl. 57. st. 2. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljica.

U Rijeci 27. siječnja 2014.

Sutkinja

Vesna Drača, dipl. iur.,

v.r.