Croatian court awards full damages for severe child disability causing mother's mental anguish under ZOO Art. 201.3.
Legislator summary
AI generatedThe District Court in Imotskom fully awarded the plaintiff compensation for mental suffering due to her son's severe disability. The court found that the 90% disability rating combined with the mother's daily health anxieties constituted 'particularly severe disability' under the Civil Obligations Act. Consequently, the defendant was ordered to pay 220,000 Kuna for mental anguish and 24,846 Kuna in procedural costs.
Legislator headnote
AI generatedČl. 201. st. 3. ZOO; Čl. 154. ZPP; A parent is entitled to full compensation for mental suffering when a child suffers particularly severe disability, defined by the combination of a high disability percentage and daily health anxieties, without requiring total incapacity.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U IMOTSKOM
P.193/10.
P R E S U D A
Općinski sud u Imotskom, po sucu Mariji Ćosić , u pravnoj stvari tužiteljice R. U., iz I., zastupana po pun. M. i M. P. odvjetnicima iz I., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Petru Jukić zamjeniku ODO u Imotskom, radi naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 11.6.2010.god., te objave dana 24. lipnja 2010.god.
p r e s u d i o j e
I Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici R. U. na ime duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta djeteta iznos od 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. lipnja 2009.god. po stopi 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do isplate.
II Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime troškova postupka isplatiti tužiteljici iznos od 24.846,oo kn.
Obrazloženje
Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 30. srpnja 1991.god. u mjestu Z. kod I. patrola MUP-a RH otvorila rafalnu paljbu po automobilu u kojem se kao suputnik nalazio njen sin M. U. koji je te prigode zadobio jedanaest prostrijelnih rana, a koje rane su vrlo teške i po život opasne . Odgovornost tužene za ovu štetu da je utvrđena pred Općinskim sudom u Zagrebu pravomoćnom i ovršnom presudom br. Pn-130/93 od 06. 06. 1994.god. U tom postupku da je provedeno liječničko vještačenje koji su utvrdili kako je kod sina tužiteljice nastupio invaliditet od 90% kao posljedica višestrukog ranjavanja. Tužiteljica da kao majka trpi intenzivne duševne bolove zbog teške invalidnosti svog sina, pa tužbenim zahtjevom potražuje od tužene isplatu iznosa od 80.000,00 kn, da bi taj zahtjev podneskom od 11. 12. 2003.god. povećala, i u tom smislu preinačila tužbu, tražeći naknadu za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta sina od 250.000,00 kn.
Tužena je u odgovoru na tužbu najprije istaknula prigovor mjesne nadležnosti ovog suda, jer da je prema odredbi čl.61. ZPP-a isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište komande vojne jedinice, a to sjedište da nije u I.. Nadalje je u odgovoru na tužbu priznala štetni događaj, poričući odgovornost tužene navodeći kako je za štetni događaj isključivi krivac sin tužiteljice M. U.. Opreza radi tuženica ističe i prigovor ratne štete jer da je do ozljeđivanja sina tužiteljice došlo na području zahvaćenom agresijom na RH, što je notorna činjenica koju ne treba dokazivati. Isto tako ističe kako je protiv pravomoćne presude na koju se poziva tužiteljica tuženica izjavila reviziju o kojoj da Vrhovni sud još uvijek nije odlučio.
Sud je u tijeku postupka u dokazne svrhe pročitao presudu Općinskog suda u Zagrebu broj XI-Pn-134/06 od 31. 03. 2006.god. i presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj XXV-Gžn-2397/06 od 31. 10. 2006.god., te je također u dokazne svrhe pročitao rješenje ovog suda br.K-65/97 od 26. 04. 2000.god., kao i priložene potvrde MUP-a RH i to jednu s nadnevkom 14. 02. 2005.god., a drugu 06. 06. 2005.god., pročitao rješenje Županije Splitsko dalmatinske ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb od 18.10.1995.g., pročitao rješenje Ministarstva rada i socijalne skrbi sektor za zaštite žrtava i sudionika rata od 15.12.1995.g., pročitao nalaz prim.dr.M. A. specijaliste kirurga i traumatologa od 26.studenog 2003.g., pročitao iskaz vještaka dr.Š. A., a koji iskaz je dat u predmetu P.1177/06. dana 14.12.2007.g., pročitao očitovanje doc.dr.B. Ć. fizijatra-reumatologa i prim.dr.S. V. neuropsihijatar a koji liječnici su sudski vještaci, a koje očitovanje su dali u predmetu Pn.130/93. Općinskog suda u Zagrebu, pročitao odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev.1109/08- 2- od 22.listopada 2008.g., izvršio uvid u priložene fotografije, saslušao tužiteljicu kao parničnu stranku, saslušao svjedoka M. U., izvršio uvid u ostale priložene dokaze.
U cijelosti je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.
Tužiteljica od tužene zahtjeva naknadu nematerijalne štete (za duševne bolove) koju kao majka trpi zbog teškog invaliditeta svog sina, koji je povrijeđen u rafalnoj paljbi koju je dana 30.srpnja 1991.g. otvorila patrola MUP-a po automobilu u kojem se tada nalazio njezin 19-godišnji sin.
Ovo traženje utemeljeno je na odredbi čl. 201.st.3.Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ br. 53/91., 73/91.,3/94.,7/96.,112/99., 88/01. u daljnjem tekstu ZOO ) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163.st.1. ZOO. ( „Narodne novine“ br. 35/05. i 41/07. )
Ako se sa ovom zakonskom odredbom komparira dokumentacija koju je sud pregledao u tijeku postupka u dokazne svrhe, a čijem sadržaju ni stranke ne prigovaraju, pa sud uzima da je dokazano:
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu br.XI-Pn-134/06 od 31. ožujka 2006.god., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj XXV-Gžn-2397/06 od 31. 10. 2006.god., utvrđeno da je za štetu koju je pretrpio sin tužiteljice M. U. dana 30. 07. 1991.god. u Z. odgovorna tužena Republika Hrvatska. Istom presudom sinu tužiteljice M. U. pravomoćno je dosuđena naknada u iznosu od 718.000,00 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu,
- da je u ovom parničnom postupku koji je tekao pred Općinskim sudom u Zagrebu broj XI-Pn-134/06 (jer to proizlazi iz obrazloženja presude) između ostalog utvrđeno da je sin tužiteljice M. U. u ovom štetnom događaju koji se desio 31. 07. 1991.god. zadobio brojne i teške ozljede s trajnim posljedicama, da je stradao u dobi od 19 godina i da će još dugo trpjeti ove posljedice, te da kod istog postoji postotak tjelesnog oštećenja od 90%. U tom događaju M. U. da je zadobio hemoragični šok, strijelnu ranu desne nadlaktice, desnog prsišta s prsnućem lijevog pluća, nagnječenje gornjih dijelova desne nadlaktične kosti, prijelom ključne kosti, gangrenu tankog crijeva i difuznu upalu potrbušnice, te da mu je odstranjen donji dio lijevog plućnog krila i recesirano tanko crijevo u dužini od 50 cm, te je i otklesan dio glave desne nadlaktične kosti,
- da su sve ove ozljede koje je zadobio M. U. prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke teške tjelesne povrede s pet ustrijelnih rana,
- da je u tijeku postupka utvrđeno kako postoji odgovornost tuženika Republike Hrvatske za ovu štetu i to po općim pravilima o odgovornosti za štetu, jer da se nije radilo o ratnoj šteti zato što u mjestu Z. nije bilo vojnih akcija i borbenih djelovanja, te također nije bio uveden ni policijski sat. Upravo stoga da i postoji odgovornost Republike Hrvatske u smislu čl.218. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ 52/91) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, te da osim toga odgovornost tužene Republike Hrvatske postoji i prema čl.154. Zakona o obveznim odnosima,
- da je rješenjem ovog suda br.K-65/97 od 26. travnja 2000.god. na temelju Zakona o općem oprostu („Narodne novine“ 80/96) obustavljen kazneni postupak protiv optuženih Ž. Lj., P. J., D. M., I. S. i M. G., a sve zbog događaja koji se desio sa noći 29 – 30 srpnja 1991.god. kada je između ostalih stradao i M. U.,
- da prema potvrdi MUP-a RH od 06. lipnja 2005.god., a prema izvješću PP I. u kritično vrijeme tj. 30. srpnja 1991.god. na području Z. – I. nije bio proglašen policijski sat niti je bilo ratnih djelatnosti,
- da na temelju druge ranije potvrde MUP-a RH – PU Splitsko-dalmatinska od 14. 02. 2005.god. također proizlazi da dana 30. srpnja 1991.god. prema njihovim podacima nije vidljivo niti ima podataka niti dokumenata da bi bio oglašen policijski sat na području bivše općine I..
Osim gornjih utvrđenih činjenica, također je u tijeku postupka utvrđeno, i to zato što je među strankama učinjeno nespornim da je M. U. sin tužiteljice R. U..
Kronološki tijek ovog parničnog postupka izgledao je tako što je ovaj sud odbivši rješenjem broj P-11/99 od 01. lipnja 1999.god. (rješenje je postalo pravomoćno) prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, prihvatio presudom br.P-
11/99 od 19. prosinca 2003.god. tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženu na isplatu iznosa od 250.000,00 kn. Ta presuda koju je sud temeljio između ostalog i na presudi Općinskog suda u Zagrebu br.XI-Pn-130/93 od 06. lipnja 1994.god. i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj XVIII-Gž-902/95 od 22. svibnja 1996.god., ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-742/04 od 29. travnja 2005.god. i predmet vraćen sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje. U međuvremenu su također po Vrhovnom sudu RH, i to rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-272/04 od 12. svibnja 2004.god. zbog prihvaćanja revizije tužitelja ukinute i presuda Općinskog suda u Zagrebu i presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu na kojima je bila temeljena prvostupanjska odluka. Spis je vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom Općinskom sudu u Zagrebu koji je u nastavku postupka donio presudu br.XI-Pn-134/06 od 31. 03. 2006.god. koja je postala pravomoćna na način kako je to iznijeto u obrazloženju ove presude, a dijelovi te presude koji se odnose na odgovornost tužene RH za štetu M. U. također su iznijeti i prikazani u gornjem dijelu obrazloženja ove presude.
Ono što je za sud bitno u tijeku ovog postupka jeste utvrđena činjenica da je u štetnom događaju koji se desio dana 30. 07. 1991.god. ozlijeđen sin tužiteljice M. U., da su te ozljede teške tjelesne ozljede i da je zbog tog ozljeđivanja kod M. U. utvrđen postotak tjelesnog oštećenja od 90%. Utvrđeno je također, i to već navedenom i u dokazne svrhe pregledanom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj XI-Pn-134/06 od 31.03.2006.god. da je za štetu M. U. odgovorna Republika Hrvatska.
Ovakav stav prihvatio je i Županijski sud u Splitu u svojoj odluci br. Gž- 6506/07. od 27. veljače 2009.g. gdje navodi da otvaranje rafalne paljbe na osobni automobil u kojem se nalazio sin tužiteljice ne predstavlja zaštitnu ili pripremnu mjeru nadležnih vojnih vlasti koja bi bila poduzete s ciljem otklanjanja ili sprječavanja rješenja neprijateljskog napada pa da se u konkretnom slučaju ne radi o ratnoj šteti, već o šteti za koju je odgovorna tužena. U citiranoj odluci se također navodi da isticanje prigovora suodgovornosti na strani sina tužiteljice nije osnovan, a koja suodgovornost bi se očitovala u tome jer se nalazio u blizini groblja u gluho doba noći ( oko 1 sat poslije pola noći ) u vrijeme ratnih operacija u Republici Hrvatskoj .Međutim iznesene okolnosti kod činjenice da nije postojala neposredna ratna opasnost ne upućuju na postojanje skrivljenog ponašanja mladića koji su se zaustavili u automobilu ne sluteći pucnjavu.
Iz ukidnog rješenja Županijskog suda Split br.Gž.6506/07. od 27.veljače 2009.g. proizlazi da prvostupanjski sud nije pregledao medicinsku dokumentaciju niti proveo odgovarajuće vještačenje u pravcu ustanovljenja zdravstvenog stanja tužiteljičinog sina , pa uslijed toga je izostala i ocjena stupnja njegovog invaliditeta, a što je odlučno prilikom procjenjivanja imali roditelj pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog postojanja takvog invaliditeta svog bliskog srodnika. Na te okolnosti sud je pročitao rješenje Ureda za rad, zdravstvo i socijalnu skrb ispostava Imotski klasa : UP/I-562-02/95-01/28 ur.br. 2181-03/2-95-1 od 12.10.1995.g. u kojem rješenju se navodi da se U. M. L. rođen 1972.g. priznaje 100% oštećenja organizma za stalno slijedom čega ima pravo na osobnu invalidninu i ortopedski dodatak prvog stupnja. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva rada i socijalne skrbi od 15.12.1995.g.
Iz mišljenja prim.dr.M. A. specijaliste kirurga i traumatologa proizlazi da trajne posljedice umanjuju životnu aktivnost M. U. za 90%, odnosno da funkcija desnog gornjeg ekstremiteta, uključivši i rame, lopaticu i ključnjaču je svedeno na minimum, da postoje teške trbušne tegobe, sa izrazitim poremećajem probave koja se prvenstveno očituje u tvrdokornog crijevnog zatvora, da je došlo do teškom oštećenja plućne funkcije sa posljedičnim ubrzanim umanjenjem , da postoje posljedice na psihofizičkom planu u vidu reaktivne anksiozno-depresivne neuroze. Nakon iznesenog citirani vještak iznosi svoje mišljenje u kojem navodi da navedene trajne posljedice svele su funkciju desne ruke na minimum, teško oštetili funkciju disanja i funkciju trbušnih organa te da postoje teške posljedice na psihofizičkom planu. Uslijed takvih trajnih posljedica M. U. je potpuno onemogućeno obavljanje svakodnevnih imalo težih fizičkih poslova, pa navodi kao primjer pospremanje u kući, nošenja imalo težih i većih predmeta, odlaska u veće kupovine, osobnog toaleta i higijene.
Odredba čl. 201.st.3. ZOO. priznaje pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove u slučajevima naročito teškog invaliditeta bračnom drugu, djeci i roditeljima.
Na ročištu koje je održano pred ovim sudom dana 29.svibnja 2009.g. zz. tužene navodi „imajući u vidu navode i tvrdnje punomoćnika tužiteljice ponovo se ističe da za tuženu nisu sporne ozljede koje sin tužiteljice je zadobio u predmetnom štetnom događaju, pa se ovim putem i priznaje činjenica da je kod sina tužiteljice uslijed predmetnog ozljeđivanja zaostao trajni invaliditet u omjeru 90%.“
Potrebno je analizirati dali taj nesporno utvrđeni invaliditet od 90% se može smatrati naročito teškim invaliditetom, slijedom čega bi se tužiteljici mogla temeljem čl. 201.st.3.ZOO. dosuditi novčana naknada u slučaju teškog invaliditeta njezinog sina.
Pri ocjenjivanju prava tužiteljice na isplatu pravične novčane naknade zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe valja imati na umu dva temeljna elementa:
1. Utvrđeni postotak invaliditeta ozlijeđene osobe koji je u ovom slučaju 90% 2.
Vanjske manifestacije invaliditeta ozlijeđenog koje u tužiteljice (majke ) izazivaju duševne boli.
Postotak invaliditeta ozlijeđene osobe jest, dakle , važan za ocjenu pripadali majci pravo na pravičnu novčanu naknadu. No, to je samo jedan od elemenata od kojih zavisi pravo tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu. Drugi element kojeg sud istodobno mora ocijeniti su vanjske, trajne i stalne manifestacije invaliditeta ozlijeđene osobe - sina zbog kojeg bliski srodnik – majka trpi duševne boli. Spomenuti elementi tek su u svojoj ukupnosti temelj za ocjenu pripadali tužiteljici pravo za pravičnu novčanu naknadu.
Utvrđeni postotak invaliditeta ozlijeđene osobe u ovom slučaju je 90% ( dok po rješenju Ureda za rad , zdravstvo socijalna skrb priznata je invalidnost od 100% ).
Iz ukidnog rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gžp-74/10. proizlazi da nije dovoljno utvrditi postojanje trajnih posljedica teškog povređivanja koje utječu na visoki stupanj invaliditeta djeteta da bi se roditelju priznala naknada za duševne bolove zbog postojanja tog invaliditeta nego je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi kako se taj invaliditet manifestira i može li se on s aspekta doživljavanja prosječnih ljudi koji nisu bliski srodnici smatrati tako izuzetnim da opravdavaju dosuđivanje naknade i posredno oštećenima.
Na te okolnosti sud je saslušao tužiteljicu i njezinog sina M. U. koji su u svojim iskazima detaljno opisali zdravstveno stanje M. U. , kako se ono manifestira u svakodnevnom životu i kako sve to utječe na tužiteljicu i njezinu okolinu.
Odredba čl. 201. st. 3. ZOO ne propisuje mjerila za prosudbu naročito teškog invaliditeta, niti tumačenje prema kojem naročito teški invaliditet postoji samo ako se kreće u granicama potpunog invaliditeta, jer to ne proizlazi iz sadržaja čl. 201.st. 3. Osim toga iz citiranog članka ne proizlazi ni to da posrednim oštećenicima u ovom slučaju tužiteljici samo „iznimno“ se priznaje pravo na naknadu nematerijalne štete u slučajevima naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika. Pravo na nematerijalnu štetu u slučaju iz čl. 201. st. 3. ZOO-a , naime, nije propisano kao „iznimka“, do njegove primjene dolazi uvijek kad se ispune pretpostavke propisane tom pravnom normom ( postojanje naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika i postojanjem duševnih bolova određenog intenziteta i trajanja kod posrednih oštećenika, koji su bolovi u uzročnoj vezi s nastupom naročito teškog invaliditeta izravnog oštećenika ). ( Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske br:U-3-576/2000. od 24.siječnja 2007.g. Točno je da svaka majka je emocionalno vezana za svoje dijete i da proživljava i najmanji stupanj invalidnosti svog djeteta. Međutim ovaj invaliditet , posljedice koje sin tužiteljice trpi sigurno spadaju u krug naročito teškog invaliditeta koji kod tužiteljice kontinuirano izaziva duševne bolove i to od trenutka ozljeđivanja njezinog sina, pa do trenutka spoznaje da njezin sin neće moći normalno nastaviti svoj život ( proživjeti mladenačke dane, završiti svoje obrazovanje, osnovati svoju obitelj, a konačno i pomoći njoj u njezinoj starosti ), a sve zbog posljedica ozljeđivanja koje je zadobio u devetnaestoj godini svoga života. Ovaj sud je dosudio tužiteljici u cijelosti pravičnu novčanu naknadu za njezine duševne bolove, ali je siguran da ta novčana naknada niti u jednom trenutku neće umanjiti njezine duševne bolove koje će zasigurno trpjeti do svoje smrti.
Po mišljenju ovog suda u odredbi čl. 201.st. 3. ZOO. nigdje se ne spominje da naročito teški invaliditet mora biti u granicama potpune invalidnosti, niti da taj invaliditet mora izazivati kod prosječnih ljudi dodatne aspekte, i da tek u tom slučaju tužiteljica ima pravo na dosuđivanje pravične novčane naknade.
Svakodnevno proživljavanje svih tih zdravstvenih problema s disanjem, probavom, psihom , odnosno strepiti kakvog će psihičkog stanja biti njezin sin, dali će imati problema s dišnim organima, dali će mu biti uredna probava, dali će doći do još nekakvih dodatnih pogoršanja , po ocjeni ovog suda je osobito teški invaliditet sina tužiteljice, i kad se nesporno utvrđeni postotak invaliditeta od 90% povežu sa opisanim vanjskim manifestacijama, opravdava se dosuđivanje pravične novčane naknade za duševne boli koje trpi tužiteljica kao bliska osoba , a sve kako to propisuje čl. 201. st. 3. ZOO.
Temeljem gore iznijetog ovaj sud je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu za duševne bolove u iznosu od 220.000,00 kn. imajući u vidu kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojima se na ime duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta djeteta roditelju treba priznati pravična novčana naknada u iznosu od 220.000,00 kn.
Tužena je u ovom postupku osporavala tužbeni zahtjev, kako u osnovu tako i u visini, a tužiteljica je što se tiče osnova i visine uspjela u cijelosti. Odredbe čl. 154. ZPP-a („Narodne novine „ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05. u daljnjem tekstu ZPP ) propisuju da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Tužiteljica je u ovom postupku bila zastupana po odvjetniku, pa istoj za sastav tužbe (vrijednost spora 80.000,oo kn.) pripada 110 bodova temeljem tarifnog br. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 111/96) u daljnjem tekstu Tarifa ) , za sastav podneska od 19.12.2003.g. 280 bodova temeljem tarifnog br. 8. točka 1. citirane Tarife, za pristup punomoćnika na ročište 19.12.2003.g. 280 bodova temeljem tarifnog br. 9. točka 1.citirane Tarife, za pristup punomoćnika na ročište 2.3.2006.g. 50 bodova temeljem tarifnog br. 9. točka 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 91/04 i 37/05), za sastav podneska od 4.5.2007.g. ( vrijednost spora 220.000,oo kn. ) 50 bodova temeljem tarifnog br. 8. točka 3. citirane Tarife, za pristup punomoćnika na ročišta 14.9.2007.g. i 29.5.2009.g., 30.4.2010.g., 11.6.2010.g., po 250 bodova temeljem tarifnog br. 9. točka 1. citirane Tarife, za sastav odgovora na žalbu 250 bodova temeljem tarifnog br.10.točka 2. citirane Tarife što ukupno iznosi 2020 bodova i što pomnoženo s PDV daje iznos od 24.846,oo kn.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Imotskom, dana 24. lipnja 2010.godine.
S U D A C
Marija Ćosić v.r
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu u Splitu, a putem ovog suda.