Rev-930/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-930/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej i Veseljka Šeparovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja malodobnog D. B. iz P., koga zastupa otac i zakonski zastupnik M. B. iz P. a njega pak zastupa punomoćnik M. B., odvjetnica u K., protiv tužene TRGOVAČKO UGOSTITELJSKE ŠKOLE SISAK kao sljednika "CUO" "IVAN GOŠNJAK" iz Siska, koga zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u S., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku od 24. siječnja 1996. godine broj Gž-983/95-3, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Kutini od 12. lipnja 1995. broj P-89/93-36, u sjednici održanoj 18. prosinca 1997. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev za isplatu kamate na kamatu za razdoblje od 5. travnja 1993. do 12. lipnja 1995. godine.

Protiv toga dijela drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da se obje presude preinače i da mu se priznaju kamate (na kamatu) i za navedeno razdoblje ili da se ukine u tom dijelu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužitelju je na ime naknade nematerijalne štete za fizičke boli, smanjenje životnih aktivnosti i naruženja dosuđen iznos od 3,700.000 HRD drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Zagrebu od 5. siječnja 1993. godine broj Gž-9234/92, a taj je sud rješenjem istog broja i datuma ukinuo odluku suda prvog stupnja o kamati. Tuženik je tužitelju isplatio navedenu dosuđenu štetu 5. travnja 1993. godine pa je tužitelj u nastavku i tijeku parnice na ročištu za glavnu raspravu od 12. lipnja 1995. godine (list 75. spisa) zatražio "procesnu kamatu" na kamate dospjele do isplate dosuđene svote (od 3,700.000 HRD), od 5. travnja 1993. godine do isplate.

Sudovi su međutim tužitelju dosudili kamatu na kamatu od 12. lipnja 1995., dakle od dana kada je podnesen zahtjev za njihovo plaćanje.

Revident smatra da je to pogrešno jer da se takova kamata može tražiti (i dosuditi) od dana kada je isplaćena glavnica.

Prema odredbi čl. 279. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (kamata na kamatu) na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu.

Kako je tužitelj sudu podnio zahtjev za kamatu dospjelu do isplate navedene svote od 3,700.000 HRD dana 12. lipnja 1995. godine, kamata na iznos neisplaćene kamate teče od toga dana, a ne - kako to pogrešno ocijenjuje revident - od dana izvršene isplate glavnice. Zato je revizija neosnovana i trebalo ju je odbiti te presuditi kao u izreci na osnovu odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 18. prosinca 1997. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.