Kžm-61/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 61/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. T. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 5. studenog 2008. broj Kvm-96/08 (Kmp-51/02), u sjednici održanoj dana 19. ožujka 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđenika M. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu, temeljem čl. 409. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, odbacio je zahtjev osuđenog M. T. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2003. broj Kmp-51/02, preinačenom u odluci o pravnoj oznaci djela i u odluci o kaznenoj sankciji presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. rujna 2006. broj Kž-802/03, kojom je M. T. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. i čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona. U obrazloženju pobijanog rješenja ističe se da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka jer okolnosti da su policijski službenici prilikom obavljanja istražne radnje prepoznavanja navodno počinili kazneno djelo, mora se dokazati pravomoćnom presudom, a što u prilogu zahtjeva nije dostavljeno. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik M. T. navodeći da nije potrebno isto dokazivati samo pravomoćnom presudom kojom su navedene osobe proglašene krivima za počinjenje kaznenih djela, jer se postupak protiv tih osoba ne može provesti zbog toga što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon, a radi nastupanja zastare.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 23. veljače 2009. br. Kž-DO-2084/08 predložio je da se žalba osuđenika M. T. odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Obnova kaznenog postupka iz osnove čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP može se s uspjehom tražiti ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi prikladni da sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njenu osudu prema blažem zakonu, a ne i radi preispitivanja pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja na temelju istog dokaznog materijala kojim je sud raspolagao u dosadašnjem postupku ili dokaznog materijala koji u svezi s prijašnjim dokazima nije prikladan da prouzroči oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu.

Prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kao drugostupanjskog suda, osuđenik M. T. u zahtjevu ne podnosi nove dokaze, već, u stvari, ocjenjuje vjerodostojnost iskaza oštećenice i njenog prepoznavanja zaključujući da na temelju tako provedenog dokaza nije mogla biti donesena osuđujuća presuda. Međutim, osporavanje pravilnosti izvođenja radnje prepoznavanja, nije iznošenje novih činjenica koje nisu bile poznate u dosadašnjem suđenju, jer je prvostupanjski sud okolnosno analizirao rezultate prepoznavanja od strane oštećenice, kao što je i drugostupanjski sud cijenio ispravnost provedene radnje te vjerodostojnost iskazivanja N. J.

Stoga razlozi zahtjeva očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova postupka, kako to ističe i prvostupanjski sud, a što u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud. Prema tome, kako ne postoje osnovani razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsko rješenje, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu pronađene povrede zakon iz čl. 398. st. 4. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. ožujka 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Ileana Vinja, v. r.