Legislator Case Law & Legislation
Gž-1241/2006-2 AI generated

Croatian court dismisses possession disturbance claim when defendant holds servitude right over property.

Case Number Gž-1241/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The County Court in Varaždin accepted the plaintiff's appeal and remanded the case to the District Court for retrial. The first-instance judge had dismissed the claim that defendants disturbed the plaintiff's possession by installing gas pipes, but the appellate court found the factual basis regarding the nature of the co-possession unclear. The court ruled that the lower court must first determine whether the defendants held a real servitude right of way or merely co-possession, as this distinction dictates whether the pipe installation constitutes a self-willed disturbance of possession.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 22. st. 3 ZV-a; Čl. 370. u vezi s čl. 381. ZPP-a: The court must first ascertain the factual basis of possession (co-possession vs. servitude) before determining if an act constitutes a self-willed disturbance of possession.

Keywords

AI generated
possession disturbance servitude right of way co-possession self-willed disturbance remand for retrial Zakon o posjedu Zakon o parničnom postupku

Cited Legislation

AI generated
Čl. 22. st. 3 ZV-a
Čl. 370. u vezi s čl. 381. ZPP-a

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj:Gž.1241/06-2

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Lodeta Zlatku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja T. T. i II tužiteljice Z. T. oboje iz V., ..., zastupani po punomoćniku K. H., odvjetniku iz V., ..., protiv I tuženice S. K. iz V., ... i II tuženice L. Š. iz V., ..., zastupane po punomoćnicima iz odvjetničkog društva K., H. & U., odvjetnicima M. K.., L., H., O. U. i J. V., radi smetanja posjeda, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu br. P.3425/04-16 od 24. veljače 2006. g., dana 18. listopada 2006. godine

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba tužitelja i ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu br. P.3425/04-16 od 24. veljače 2006. g., te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje, time da će novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da prvostupanjski sud utvrdi da su tuženice S. K. i L. Š. smetale tužitelja u posljednjem suposjedu nekretnine čkbr. 387/1 dvorište u O. ulici sa 193 m2, (upisano kao A-I) i čkbr. 837/1 ulične stambene zgrade u O. 33 i zidane praone (upisano kao A-II) iz p. l. 872 k. o. V., time da su iskopale dvorište tužitelja i u iskop položile cijevi za dovod plina na dubini od oko 70 do 80 cm te ih zatrpale zemljom na liniji označenoj u skici mjerničkog vještaka mr. V. J., dipl. ing. geodezije slovima A-B-C-D-F1, a što su izvršile u kolovozu 2004. g., za što su tužitelji saznali 20.09.2004. g., a odbijen je i zahtjev tužitelja da se tuženicama zabrani svako takvo i slično smetanje, pod prijetnjom novčane kazne, te da mu se naloži uspostava ranijeg suposjedovnog stanja, time da o vlastitom trošku odstrane položene cijevi za dovod plina, jer će to u protivnom učiniti tužitelji na trošak tuženika, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova. Istom odlukom obvezani su tužitelji naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 2.684,00 kn, u roku od 8 dana.

Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelji pobijaju prvostupanjsko rješenje iz žalbenih razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da drugostupanjski sud prihvati žalbu tužitelja, preinači pobijano rješenje i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženice obveže na naknadu parničnog troška tužiteljima, odnosno da ukine pobijano rješenje, predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužitelja je osnovana.

Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da su tužitelji prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tražili sudsku zaštitu, radi smetanja posjeda čkbr. 837 dvorište u O. ulici sa 193 m2 i pod istom oznakom ulična stambena zgrada i zidana praona, upisane u p. l. 872 k. o. V., tvrdeći da se radi o nekretnini u njihovom vlasništvu i posjedu, na kojoj su tuženici neovlašteno, bez odobrenja tužitelja dali položiti plinske cijevi, putem kojeg su ostvarili priključak na plinsku mrežu (od distributera T. d. d. V.), navodeći da su radovi izvršeni u kolovozu 2004. g., da su tužitelji za njih saznali 20. 09. 2004. g., a tužbu su podnijeli 18. 10. 2004. g.

Prvostupanjski sud konstatira da su tužitelji tijekom postupka naveli da tuženici dio njihove predmetne nekretnine koriste kao prolaz do svojeg stambenog objekta, radi čega su konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražili pružanje suposjedovne zaštite.

Prvostupanjski sud konstatira da su se tuženici protivili tužbenom zahtjevu tužitelja tvrdeći da su suposjednici predmetne nekretnine i da polaganjem plinovodnih cijevi u zemlju nisu tužitelja onemogućile u vršenju posjeda predmetne nekretnine. Nadalje, tuženici navode da oni nisu izvršili polaganje plinskih cijevi, nego da su plinske instalacije koje se nalaze na prijeporu u vlasništvu T. d. d. V., a tuženice nisu ovlaštene vršiti bilo kakve radnje na plinskoj instalaciji, a pogotovo istu uklanjati iz zemlje.

Prvostupanjski sud je, pošavši od definicije pojma posjeda, odnosno suposjeda (iz čl. 10 st. 1, i čl. 10 st. 6 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te odredbi koje reguliraju uvjete i način za ostvarenje sudske zaštite posjeda, odnosno suposjeda iz čl. 22 st. 1 i 24 st. 1 ZV-a ocijenio da su stranke u suposjedu predmetne nekretnine ocijenivši da je ta činjenica nesporna, te da tužitelji nemaju pravo na suposjedovnu zaštitu jer zbog sporne radnje smetanja (su)posjeda nisu onemogućene, odnosno bitno ograničene u dotadašnjem izvršavanju faktične vlasti koja im je do tada pripadala, pa ne ostvaruju pravo na suposjedovnu zaštitu. To bi pravo mogli ostvariti samo u slučaju da su zbog radnje smetanja drugih suposjednika isključene ili bitno ograničene u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti, što nije ostvareno polaganjem plinovodnih cijevi u zemljište, na dubini između od 70 do 80 cm (od kopanja vršenog zbog polaganja cijevi prestao je izdignut humak zemlje koji su tužitelji izravnali i posipali ga pijeskom).

U žalbi tužitelji navode da su poravnavanjem humka i navoženjem pijeska spriječili nastajanje blata na dvorištu i time omogućili normalan prolaz i parkiranje automobila na raniji način. Tužitelji navode da tuženice imaju samo pravo služnosti pješačkog prolaza preko prijepora do svoje nekretnine i da druge suposjedovne čine nisu ovlaštene poduzimati, zbog toga tužitelji nisu dužni trpjeti uznemiravanje (posjeda) od strane tuženica, time da su one svojevoljno odredile pravac postavljanja plinskog cjevovoda, te izvršile polaganje cijevi. Navode da na svojem dvorištu nisu dužni trpjeti postojanje plinovodnih cijevi. Time je tuženicima omogućeno vršenje nedozvoljenih suposjedovnih čina, a tužiteljima nije pružena pravna (su) posjedovna zaštita.

Po ocjeni ovog suda tužitelji su žalbenim navodima doveli u sumnju pravilnost činjeničnog i materijalnopravnog utemeljenja pobijanog rješenja.

Prije svega treba navesti da prema odredbi čl. 186 st. 3 ZPP-a sud treba postupiti po tužbi i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo sud nije za nju vezan.

Po ocjeni ovog suda niti tužitelj, niti prvostupanjski sud nisu u materijalnopravnom smislu pravilno definirali predmet spora, što je rezultiralo i neadekvatnim postavljanjem tužbenog zahtjeva od strane tužitelja, odnosno neadekvatnom prvostupanjskom odlukom u odnosu na činjeničnu osnovu tužbe.

Naime, iz tužiteljskih navoda iznijetih tijekom prvostupanjskog postupka, a i iz žalbenih navoda proizlazilo bi činjenična tvrdnja tužitelja da tuženice dio čkbr. 837/1 koriste isključivo za dolazak pješke na svoju nekretninu čkbr. 837/2 (podnesak tužitelja od 07.02.06.g., list 23 prvostupanjskog spisa, st. 2) te navod žalbe (strana 2, st. 9).

Na osnovu iznijetih činjeničnih navoda proizlazilo bi, za slučaj da tužitelji pravilno materijalnopravno zaključuju, da oni priznaju tuženicama posjed prava stvarne služnosti prolaza, a ne i suposjed nekretnine. Bez obzira što su tužitelji na osnovu svojih činjeničnih tvrdnji zaključili da su tuženice, na osnovu priznatog prava na posjed stvarne služnosti prolaza, u suposjedu predmetne nekretnine, takav materijalnopravni zaključak nije pravilan, pri čemu nije odlučno niti da je zatražena suposjedovna zaštita od uznemiravanja suposjeda uz tu materijalnopravnu pretpostavku (odnosno pogrešan materijalnopravni zaključak). Kvalifikacija dosadašnjeg posjedovnog stanja predstavlja materijalnopravno zaključivanje, a ne spornu činjenicu, koja se u postupku može priznati.

Dakle, postavlja se pitanje da li je polaganje plinskog cjevovoda radnja koja je realizirana u okviru prava posjeda služnosti prolaza, ili predstavlja neovlašteno zadiranje u posjed stvari tužitelja. Odnosno potrebno je utvrditi činjeničnu osnovu (posjedovno stanje) predmetne nekretnine: da li su tuženice u suposjedu predmetne nekretnine (što bi eventualno proizlazilo iz njihovih činjeničnih tvrdnji) ili su u posjedu prava stvarne služnosti prolaza preko tužiteljske nekretnine, što bi proizlazilo iz činjeničnih tvrdnji tužitelja.

Treba upozoriti na odredbu čl. 22 st. 3 ZV-a prema kojem se pravo na poduzimanje posjedovnog čina smije isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

Po ocjeni ovog suda polaganje plinskih cjevovoda u nekretninu u posjedu tužitelja od strane osoba koja ima pravo služnosti prolaza nekretninom, predstavljalo bi samovlasno uznemiravanje u posjedu tužitelja. Ukoliko su tuženice ostvarivale suposjed predmetne nekretnine (ako njihova prava nisu bila ograničena samo na vršenje prava služnosti prolaza) tada bi bila prihvatljiva prvostupanjska materijalnopravna ocjena, da se ne radi o smetanju suposjeda, no pretpostavka takvog zaključka je jednakopravnost stranaka glede objekta posjeda, odnosno eventualnog uznemiravanja posjeda.

Radi navedenoga ovaj sud je temeljem odredbe čl. 370 u vezi čl. 381 ZPP-a prihvatio žalbu tužitelja, ukinuo pobijano rješenje i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će u činjeničnom smislu raspraviti stanje posjeda predmetne nekretnine u trenutku spornih radnji smetanja (su)posjeda polazeći od do sada iznijetih činjeničnih tvrdnji stranaka, a imajući u vidu iznijeta materijalnopravna stajališta ovoga suda. Ovisno o utvrđenom posjedovnom stanju (prvenstveno ovisno o tome utvrdi li prvostupanjski sud da su tužene bile u posjedu prava stvarne služnosti prolaza preko predmetne nekretnine ili da su bile u suposjedu predmetne nekretnine) prvostupanjski sud će primijeniti materijalno pravne odredbe koje se odnose na zaštitu posjeda ili eventualno suposjeda predmetne nekretnine za korist tužitelja. Pri odlučivanju o tome da li predmetno polaganje plinskih cijevi znači smetanje suposjeda nekretnine tužitelja, te da li su tuženice izvršile to smetanje, prvostupanjski sud voditi će računa i o činjeničnim tvrdnjama tuženika, da su, neposredno radove na polaganju cjevovoda izvršili radnici T. d. d. V., pri čemu je odlučna okolnost i činjenica da su tuženici (tuženica) o izvršenju tih radova sklopili ugovor, odnosno da je predmetna radnja, u svakom slučaju, izvršena na zahtjev korisnika usluge. Da bi se radilo o samovlasnom smetanju (uznemiravanju) posjeda potrebno je utvrditi (za slučaj da tuženice nisu u suposjedu predmetnih nekretnina) i da ne postoji pravna osnova za ustanovljenje eventualne služnosti na osnovu koje bi slijedilo pravo tuženica na polaganje plinskog cjevovoda.

Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučiti će i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu, 18. listopada 2006. godine

S U D A C :

Zlatko Lodeta v.r.