I Kž-373/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-373/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Marijana Svedrovića i Milivoja Mikora, kao članova vijeća uz učestvovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. D. zbog kaznenog djela iz čl. 92. KZ-a, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 11. ožujka 2002. godine, broj: K-6/02, u sjednici održanoj dana 14. svibnja 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

r i j e š i o j e :

I Prihvaća se žalba opt. N. D., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. N. D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 92. KZ u vezi čl. 29. st. 3. KZ, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, pa je po osnovi tih zakonskih propisa, uz primjenu odredbe čl. 57. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, u koju mu je, po čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 07. prosinca 2001. do 19. prosinca 2001. godine.

Po čl. 80. st. 1. KZ, opt. N. D. oduzet je nož, dužine oštrice 14 cm i širine oštrice 3 cm.

Po čl. 122. st. 4. ZKP opt. N. D. u cijelosti je oslobođen obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. N. D., po braniteljici L. J.-P., odvjetnici iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se opt. N. D. oslobodi od optužbe, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. N. D., po čl. 29. st. 3. KZ, oslobodi od kazne; državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. N. D. osudi na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba opt. N. D. je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

Na žalbu opt. N. D.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi ističe da se žali zbog svih osnova radi kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP) iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega je došlo i do povrede kaznenog zakona na štetu opt. N. D..

Naime, iz obrazloženja žalbe proizlazi da žalitelj smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je iz izvedenih dokaza zaključio da je opt. N. D. počinio kazneno djelo ubojstva na mah iz čl. 92. KZ u prekoračenju nužne obrane u smislu čl. 29. st. 3. KZ, a na štetu svog brata oštećenika D. D., umjesto da je zaključio da je opt. N. D. od sebe odbijao istodobni protupravni napad oštećenika D. D. i na taj način postupao u nužnoj obrani (čl. 29. st. 2. KZ), zbog čega je, prema žalitelju, opt. N. D. trebalo po čl. 354. toč. 1) ZKP osloboditi od optužbe.

Isto tako, prema žalitelju, time što je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 29. st. 3. KZ (prekoračenje granice nužne obrane), sud prvog stupnja povrijedio je kazneni zakon, jer je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenio zakon koji se ne može primijeniti (čl. 368. toč. 4) ZKP).

U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je iz izvedenih dokaza zaključio da je opt. N. D. prekoračio granice nužne obrane (čl. 29. st. 3. KZ) i to iz razlog jer je "intenzitet obrane, unatoč svemu, prešao granice potrebne da bi se ovakav napad odbio – tzv. intenzivno prekoračenje nužne obrane" (str. 10. pobijane presude).

Da se radi o tzv. intenzivnom ekscesu, sud prvog stupnja zaključuje na temelju sljedećih okolnosti: opt. N. D. zadao je udarac nožem "srednjeg do srednje jakog intenziteta" (str. 10. pobijane presude) i "opt. N. D. zadao udarac upravo u vitalne dijelove tijela, što pokazuje da se radi o prekoračenju nužne obrane, jer je optuženik mogao svladati napad oštećenika ubadanjem u neke druge dijelove tijela napadača, kao npr. nogu, ruku, rame i sl., te sa udarcem slabijeg intenziteta, koji ne bi doveo do najtragičnijeg ishoda" (str. 11. pobijane presude).

Dakle, sud prvog stupnja smatra da se eksces u obrani opt. N. D. postoji zbog jačine uboda nožem i zbog toga što optuženik nije uboo oštećenika u manje vitalne dijelove tijela.

Takvo zaključivanje suda prvog stupnja bilo bi prihvatljivo za ovaj Vrhovni sud da je opt. N. D., u trenutku napada, imao vremena hladno i trezveno prosuditi situaciju.

Međutim, kako sud prvog stupnja istovremeno utvrđuje "da je oštećenik, kritične zgode, u alkoholiziranom stanju, išao s ispruženim nožem prema optuženiku koji je sjedio i jeo, a ovaj ga je ne razmišljajući – trenutno, radi otklanjanja takvog napada, uboo nožem (koji je stajao na stolu) u prsni koš…" (str. 12. pobijane presude), takvo utvrđenje suda prvog stupnja, s obzirom na konkretnu situaciju u kojoj se našao optuženik, više ukazuje na to da optuženikova obrana nije izašla izvan okvira nužne obrane da od sebe odbije protupravni oštećenikov napad.

Zauzimanjem stajališta o ekscesnoj obrani opt. N. D., sud prvog stupnja nije vodio računa da za ocjenu da li je optuženikova obrana bila prijeko potrebna za odbijanje napada nije odlučno psihičko stanje napadnutog, već je odlučno da li je njegova obrana objektivno prijeko potrebna. Ta ocjena mora biti objektivna, tj. mora se dati odgovor na pitanje kako bi postupio svaki razumni čovjek u položaju napadnutog. Prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, situacija u kojoj se našao opt. N. D., bila je takva da opt. N. D. nije mogao "mjeriti" ni snagu svog udarca, a niti lokaciju udarca. Sve se događalo trenutno, i zbog toga, utvrđenje suda prvog stupnja o tzv. ekscesnoj obrani je pogrešno i neprihvatljivo za ovaj Vrhovni sud. Kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje, u pogledu okolnosti da je kazneno djelo počinjeno u prekoračenju nužne obrane, pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja ponovno će izvesti sve već jednom izvedene dokaze, posebnu pažnju obratiti će na utvrđenje onih činjenica koje se odnose na kvalitetu obrane opt. N. D., te će na temelju savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe iz čl. 359. st. 7. ZKP.

Na žalbu državnog odvjetnika

Kako je pobijana presuda ukinuta, žalba državnog odvjetnika, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, za sada je bespredmetna.

Slijedom svega naprijed izloženog, trebalo je, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. svibnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.