Rev-2745/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2745/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Miroslave Vekić, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.D. iz G.S. ., protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE - Ministarstva obrane, Operativne Zone Karlovac, radi naknade plaće, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 12. travnja 1994. godine br. Gž 272/94-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Karlovcu od 25. siječnja 1994. godine br. P 397/93-12, u sjednici održanoj 18. prosinca 1996. godine

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tužena obvezana isplatiti tužitelju na ime naknade za plaću za vrijeme od 1.-13. travnja 1992. godine iznos od 6.760 HRD sa kamatom, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da mu se isplati naknada plaće i za cijeli mjesec travanj, svibanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 1992. te siječanj 1993. godine, tužitelj odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju, kako se iz njenog (vrlo kratkog) sadržaja razabire zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ne daje nikakav određeni prijedlog u svojoj reviziji ali očigledno smatra da bi nižestupanjske presude trebalo preinačiti a u pravcu da se u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu ili pak da se ukinu u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjski su sudovi utvrditi da je tužitelj bio u pričuvnom sastavu u vojnoj službi tužene i da je rješenjem o ocjeni sposobnosti za vojnu službu osobe u pričuvnom sastavu ocjenjen sa ocjenom "nesposoban za vojnu službu", pa mu je prestala vojna služba 13. travnja 1992. godine. Sudovi su nadalje utvrdili da citirano rješenje o ocjeni sposobnosti novačke komisije br. 3 Ministarstva obrane od 9. travnja 1992. godine tužitelj nije pobijao, iako je imao mogućnost to činiti (pouka o pravnom lijeku navedenog rješenja dala mu je mogućnost da izjavi žalbu Ministarstvu obrane RH u Zagrebu), pa iz utvrđenog proizlazi da je tužitelju prestala vojna služba nakon što je primio citirano rješenje koje nije pobijao. Utvrdivši na taj način da je tužitelj bio u vojnoj službi od 1. do 13. travnja 1992. godine, a da za to razdoblje nije primio plaću, djelomično je udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu i dosuđen mu je iznos koji nesporno predstavlja visinu plaće za navedenih 13 dana koje je proveo u vojnoj službi u travnju 1992. godine.

Utvrđenja sudova tužitelj nije doveo u pitanje ni žalbom, a pogotovo ne revizijom kojoj ne ističe ni jedan od relevantnih razloga zbog kojih bi se moglo zaključiti da nije pravilno primjenjeno materijalno pravo kada je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio naknadu plaće za vrijeme kada nije bio u vojnoj službi.

Ovaj sud je ispitao, po službenoj dužnosti, a u skladu sa odredbom čl. 386. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku da li je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, pa kako je utvrdio da takova povreda nije ostvarena onda je odbijena revizija, te je presuđeno kao u izreci u skladu s odredbom čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 18. prosinca 1996.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)