Legislator Case Law & Legislation
Povrv-869/2012-13 AI generated

Povrv-869/2012-13 · Trgovački sud u Varaždinu

Case Number Povrv-869/2012-13
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda J. L., a temeljem prijedloga više sudske savjetnice I. S., u pravnoj stvari tužitelja H. Š.., iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika K. T. (ranije T.) iz O., OIB …, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 21. listopada 2013. godine, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, Ž. M., odvjetnice iz V., dana 5. prosinca 2013. godine

Legislator headnote

AI generated

Povrv-869/2012-13 · Trgovački sud u Varaždinu: Čl. 62. st. 2. ZŠ koji uključuje i izmjenu iz "Narodnih novina" broj 129/08, a koji se primjenjuje od 6.12.2005. g. propisuje: Naknada iz stavka 1. ovoga članka plaća se u visini 0,07% od ukupnog prihoda i uplaćuju se na poseban račun Trgovačkog društva za namjene iz članka 28. ovoga Zakona, tromjesečno i po završnome računu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda J. L., a temeljem prijedloga više sudske savjetnice I. S., u pravnoj stvari tužitelja H. Š.., iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika K. T. (ranije T.) iz O., OIB …, radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 21. listopada 2013. godine, u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, Ž. M., odvjetnice iz V., dana 5. prosinca 2013. godine

p r e s u d i o j e

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-1952/12 od 16.7.2012. godine, u dijelu kojim je tuženiku K. T. (ranije T.) iz O., naloženo da tužitelju H. Š., iz Z., namiri tražbinu u iznosu od 35.741,15 kuna na ime glavnice neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2010. g. i 2011. g. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim i to

na iznos od 18.132,05 kuna od 1.5.2011. g. do isplate,

na iznos od 17.609,10 kuna od 1.5.2012. g. do isplate,

po stopi od 14% godišnje za razdoblje do 30.6.2011. g., a za razdoblje od 1.7.2011. g. pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena,

te da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.181,40 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.7.2012. godine do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-1952/12 od 16.7.2012. godine, u dijelu kojim je tuženiku K. T. (ranije T.) iz O., naloženo da tužitelju H. Š., iz Z., , naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.325,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.7.2012. godine do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te se zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbija.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 9.857,25 kuna na ime glavnice neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2012. g. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.5.2013. godine do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5.12.2013. g. do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 8 dana. Odbija se daljnji zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.693,00 kuna.

r i j e š i o j e

Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika V. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-1952/12 od 16.7.2012. godine, u dijelu kojim je tuženiku K. T. (ranije T.) iz O., naloženo da tužitelju H. Š.., iz Z., , namiri tražbinu u iznosu od 770,66 kuna na ime glavnice neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2011. g. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, jer je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, kod javnog bilježnika V. P. iz Z., ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-1952/12 od 16.7.2012. godine, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 36.511,81 kuna zajedno sa troškovima ovršnog postupka u iznosu od 3.506,40 kuna i pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je istim rješenjem određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina. Podneskom od 27.6.2013. g. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 770,66 kuna na ime glavnice neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2011. g. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dakle u procesno-pravnom smislu povukao je tužbu, za što mu međutim nije potreban pristanak tuženika (čl. 191. st. 3. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje u tekstu: ZPP), o čemu je sud odlučio rješenjem, pri čemu je sukladno čl. 456. st. 1. ZPP-a ukinuo platni nalog u tom dijelu. Istim podneskom te onim od 27.8.2013. g. tužitelj je i preinačio tužbu na način da je istaknuo i daljnji zahtjev za naknadu tražbine u iznosu od 9.857,25 kuna na ime glavnice neplaćene naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za 2012. g. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koja je u međuvremenu dospjela. Sud je dopustio predmetnu preinaku, o kojoj se tuženik uopće nije očitovao, jer je našao da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl. 190. st. 2. ZPP-a).

Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor, pobijajući navedeno rješenje u cijelosti, nakon čega je sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je u dijelu rješenja o ovrsi kojim je tuženiku naloženo plaćanje, nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tuženik u prigovoru navodi da nema u evidenciji utuženo potraživanje, pa dok tužitelj na temelju valjanih isprava pravnog posla ne dokaže kako osnov tako i visinu svog potraživanja, tuženik mu prigovara.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u karticu obveznika (list 4), ispis bilance (list 17-28), obrazac OKFŠ (list 32-33), karticu obveznika (list 34), ispis bilance (list 35-40), karticu obveznika (list 43), te obrazac OKFŠ (list 44). Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Člankom 62. st. 1. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10 i 25/12, dalje u tekstu: ZŠ) propisano je: "Pravne osobe koje u R. H. obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma."

Nema sumnje da je tuženik koji je osoba registrirana za proizvodnju i preradu plastičnih masa, a čiji je predmet djelatnosti između ostalog kupnja i prodaja robe, obveznik plaćanja spomenute zakonske obveze, budući da je predmetna djelatnost koju obavlja nesumnjivo gospodarska (obavlja se radi ostvarivanja gospodarski procjenjivih koristi).

Čl. 62. st. 2. ZŠ koji uključuje i izmjenu iz "Narodnih novina" broj 129/08, a koji se primjenjuje od 6.12.2005. g. propisuje: Naknada iz stavka 1. ovoga članka plaća se u visini 0,07% od ukupnog prihoda i uplaćuju se na poseban račun Trgovačkog društva za namjene iz članka 28. ovoga Zakona, tromjesečno i po završnome računu.

Čl. 62. st. 2. ZŠ koji uključuje i izmjenu iz "Narodnih novina" broj 80/10, a koji se primjenjuje od 1.7.2010. g. propisuje: Naknada iz stavka 1. ovoga članka plaća se u visini 0,0525% od ukupnog prihoda i uplaćuje se na poseban račun Trgovačkog društva za namjene iz članka 64. ovoga Zakona, tromjesečno i po završnome računu.

Čl. 62. st. 2. ZŠ koji uključuje i zadnju izmjenu iz "Narodnih novina" broj 25/12, a koji se primjenjuje od 28.2.2012. g. propisuje: Naknada iz stavka 1. ovoga članka plaća se u visini 0,0265% od ukupnog prihoda i uplaćuje se na poseban račun Trgovačkog društva za namjene iz članka 64. ovoga Zakona, tromjesečno i po završnome računu.

Čl. 63. st. 2. ZŠ koji se primjenjuje od 29.7.2006. g. ("Narodnih novina" broj 82/06 nadalje) propisuje Način obračuna, obrazac i rokove uplate naknade iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona propisat će ministar.

U spornom razdoblju na snazi su bila dva Pravilnika koja uređuju pitanje obračuna, obrazac i rokove uplate naknade za OKFŠ, i to Pravilnik o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma ("Narodne novine" broj 84/10, dalje u tekstu: Pravilnik/10), koji je stupio na snagu 15.07.2010. g. i Pravilnik o načinu obračuna, obrascima i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma ("Narodne novine" broj 39/12, dalje u tekstu: Pravilnik/12), koji je stupio na snagu 4.4.2012.

Pravilnik/10 u čl. 2. i 6. propisuje:

- da se u skladu s člankom 62. stavkom 2. Zakona o šumama, naknada plaća u visini 0,0525% od osnovice za obračun, a uplaćuje se tromjesečno i po završnom računu na poseban račun trgovačkog društva Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, a da će se na konačni obračun naknade za 2010. godinu primijenit prosječna stopa u visini od 0,06125% od osnovice za obračun

- da se obračun naknade sastavlja na obrascu OKFŠ, koji je sastavni dio Pravilnika.

Čl. 3 Pravilnika propisuje:

- da se akontacija naknade plaća tromjesečno na poseban račun trgovačkog društva H. š., Z., u sljedećim rokovima:

1. za razdoblje 1. 1. – 31. 3. do 30. 4.

2. za razdoblje 1. 4. – 30. 6. do 30. 6.

3. za razdoblje 1. 7. – 30. 9. do 30. 9.

4. za razdoblje 1. 10. – 31. 12. do 31. 12.,

- da se zaduženje obveznika za iznos tromjesečne akontacije u tekućoj godini, vrši na temelju konačnog obračuna na obrascu OKFŠ za prethodnu godinu,

- da se konačni obračun OKFŠ-a vrši za razdoblje 1. 1. – 31. 12. i dostavlja trgovačkom društvu H. š.

Z. do 30. 04. naredne godine,

- da razliku za uplatu iz obrasca OKFŠ treba uplatiti na račun trgovačkog društva H. š., Z. do 30. 04. naredne godine.

Pravilnik/12 sadrži identične odredbe kao i Pravilnik/10, s time da u čl. 2. propisuje:

Naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma plaća se u visini 0,0265% od osnovice za obračun, a uplaćuje se tromjesečno i po završnom računu na poseban račun H. š., Z. (u daljnjem tekstu: Trgovačko društvo).

Iz dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da je tuženik dostavio tužitelju ispunjene OKFŠ obrasce za 2010.-2012. g.

Članak 240. st. 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisuje: Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

Sud utvrđuje da je tuženik na taj način, dostavom OKFŠ obrazaca koji su uredno od njega potpisani i poštambiljani, na posredan način priznao dug prema tužitelju, budući da su obrasci ispunjeni sukladno zakonskim propisima, pa je tako tuženik na svakom obrascu naznačio razliku za uplatu, koja je budući da tuženik nije uopće plaćao akontacije, jednaka njegovoj obvezi koja je izračunata na način da je ukupan prihod tuženika u prethodnoj godini pomnožen sa važećom stopom, te su tako dobiveni iznosi upravo istovjetni iznosima koje sada tužitelj potražuje od tuženika za svaku od godina u razdoblju 2010.-2012.

Zbog navedenog, sud je pod toč. I/ i III/ izreke usvojio tužbeni zahtjev, zajedno sa zakonskim kamatama koje teku na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a), koja se, s obzirom da se radi o obvezi tuženika koja proistječe iz zakona, određuje uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Odluka o parničnom trošku (što uključuje i ovršni sukladno čl. 151. st. 1. ZPP-a), temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove, na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci priznaju samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, na odredbi čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje u tekstu: OZ), prema kojoj je tuženik dužan naknaditi tužitelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu, na odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11, dalje u tekstu: Pravilnik), te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, dalje u tekstu: Tarifa).

Sukladno odredbama čl. 14. st. 4. OZ-a, sud je tužitelju kao ovršni trošak priznao trošak za javnog bilježnika (čl. 3. i 6. Pravilnika) koji se odnosi na izdavanje rješenja o ovrsi 715,12 kuna) i dostavu (30,00 kuna), te trošak za sastav prijedloga za ovrhu (Tbr. 11. t. 1. Tarife) po punomoćniku – odvjetniku (1.000,00 kuna), sve sa pripadajućim PDV-om (436,28 kuna), u ukupnom iznosu od 2.181,40 kuna, pri čemu tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu na taj trošak, sukladno čl. 27. st. 3. OZ- a.

Tužitelju nije kao ovršni trošak priznat trošak razmatranja i pregleda spisa te uvida u sudski registar (250,00 kuna), materijalni trošak (30,00 kuna), trošak pribave klauzule pravomoćnosti (250,00 kuna), trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINI (500,00 kuna), te trošak izdavanja potvrde ovršnosti i pravomoćnosti (30,00 kuna), budući da tužitelj nije dokazao nastanak tih troškova, nadalje. Dakle, tužitelju ukupno sa pripadajućim PDV-om (265,00 kuna) nije priznat ovršni trošak u iznosu od 1.325,00 kuna, u kojem dijelu je njegov zahtjev odbijen. U dijelu u kojem je usvojio tužbeni zahtjev, sud je održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi, dok je u dijelu u kojem je odbio zahtjev za naknadu ovršnog troška, ukinuo platni nalog, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

I na kraju, tužitelju je tijekom samog parničnog postupka nastao trošak koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku, odnosno sastav podnesaka (Tbr. 8. t. 1. Tarife) od 29.11.2012. g., u iznosu od 1.000,00 kuna, od 27.6.2013. g. u iznosu od 1.000,00 kuna, od 27.8.2013. g. u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištima (Tbr. 9. t. 1. i 5. Tarife) dana 21.10.2013. g., u iznosu od 1.000,00 kuna, te dana 5.12.2013. g. u iznosu od 500,00 kuna, a pridoda li se tome iznos PDV-a od 1.125,00 kuna, tužitelju je nastao potreban trošak u iznosu od 5.625,00 kuna, koji mu je tuženik dužan naknaditi, o čemu je odlučeno kao pod toč. IV/ izreke.

Sud tužitelju nije priznao trošak pribavljanja GFI za tuženika od FINE u iznosu od 117,00 kuna, budući da iz podneska tužitelja od 29.11.2012. g. proizlazi da je tuženik dostavio OKFŠ obrasce za 2010. i 2011. g., no da zbog informatičke pogreške, isto nije bilo ranije vidljivo, dok glede obrasca OKFŠ za 2012. g., u podnesku od 27.8.2013. g. tužitelj navodi da ga je tuženik dostavio u međuvremenu (posljednji prethodni podnesak tužitelja je od 27.6.2013. g., dok je obrazac OKFŠ za 2012. g. tuženik ispunio i ovjerio već 31.3.2013. g.).

Naime, tužitelj je radi utvrđenja svoje tražbine sudu dostavio GFI za utuženo razdoblje, no kako se tražbina tužitelja mogla utvrditi i putem OKFŠ obrazaca koje je tuženik dostavio tužitelju, i to putem OKFŠ obrazaca za 2010. g. i 2011. g. koje je tuženik podnio pravovremeno (proizlazi iz podneska tužitelja da se radilo o grešci zbog koje to njemu nije bilo vidljivo), odnosno putem OKFŠ obrasca za 2012. g. a za koji tužitelj nije dokazao da ga tuženik nije pravovremeno podnio (štoviše iz samog OKFŠ obrasca proizlazi da je ispunjen već 31.3.2013. g.), to tužitelj nije dokazao da mu je trošak pribavljanja GFI bio potreban za vođenje ovog postupka.

Iz istog razloga tužitelju nije priznat ni trošak nagrade odvjetniku za pribavljanje GFI u iznosu od 625,00 kuna.

Osim toga tužitelju nije priznat ni trošak ppt u iznosu od 13,50 kuna, jer ga tužitelj nije dokazao, dakle ukupno tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 755,50 kuna, te je tužiteljev zahtjev u tom dijelu odbijen.

U V., 5. prosinca 2013. godine

SUDAC:

J. L., v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba V. t. s. R. H. u Z., a podnosi se putem ovog suda u roku od osam (8) dana po primitku otpravka, pisano, u tri (3) primjerka. Za stranku koje je bila uredno pozvana na objavu odluke, rok za žalbu počinje teći od dana objave odluke.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA :

1. tužitelju, po punomoćniku Z. T., odvjetniku iz Z.

2. tuženiku, T.., iz H.