Rev-1661/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1661/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. P., P. D., S. M., M. B., M. P., A. K., M. P., I. H., Z. K., V. V., M. B. , M.

I., Z. R., S. J., V. R., M. V., P. K. i R. B., svi zastupani po punomoćniku Ž. O., odvjetniku u B., protiv tuženika d.d. Z. V. Z., zastupanog po odvjetničkom uredu Z. L. i M. Š. iz G., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući revizije tužitelja P. D., M. B., A. K., M. P., S. J., V. R., M. V., P. K. i R. B., protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1922/97 od 12. ožujka 1998. godine kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Daruvaru broj P-219/97 od 10. studenog 1997. godine, u sjednici održanoj 14. listopada 1998. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1922/97 od 12. ožujka 1998. godine potvrđena je presuda i rješenje Općinskog suda u Daruvaru broj P-219/97 od 10. studenog 1997. kojim su poništene odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljicama M.P. i Z.K. od 12. ožujka 1996. godine i tuženik obvezan vratiti ih na rad, odbijen njihov zahtjev da im tuženik plati sve obveze s osnova mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, odbačena tužba tužitelja P.D., M.B., A.K., M.P., I.H., V.V., M.V., M.I., S.J., V.R., M.V., P.K. i R.B. za poništenje odluke o otkazu im ugovora o radu i ovi tužitelji obvezani naknaditi tuženiku parnične troškove, te konstatirano povlačenje tužbe tužitelja Z.R. i B.P.

Protiv drugostupanjske pravomoćne odluke (rješenje) u dijelu kojim je odbačena njihova tužba tužitelji P.D., M.B., A.K., M.P., S.J., V.R., M.V., P.K. i R.B. izjavili su reviziju pobijajući iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih rješenja i u tom dijelu vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njeno odbijanje i potvrdu pobijanog rješenja.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nižestupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja - sada revidenata kao nedopuštena, pošto isti kao zaposlenici zaštitu svojih prava prethodno nisu zatražili pred nadležnim tijelom tuženika kao poslodavca.

Tužitelji prigovaraju takvom pravnom stajalištu smatrajući da u smislu odredbe čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 45/95 - dalje ZR) traženje zaštite pred nadležnim tijelom poslodavca nije procesna pretpostavka za ostvarivanje prava na sudsku zaštitu.

Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZR zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo odnosno od dana saznanja za povredu zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava.

Prema st. 2 citiranog članka ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva zaposlenika iz st. 1. tog članka ne udovolji tom zahtjevu, zaposlenik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Dakle, u smislu citirane odredbe, sukladno pravnom shvaćanju revidenata, sudsku zaštitu zaposlenik može tražiti samo ako je prethodno tražio zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelom poslodavca, što je dakle procesna pretpostavka za ostvarenje sudske zaštite.

Kako tužitelji nesporno nisu prethodno zatražili zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelom tuženika kao poslodavca, već neposredno zatražili sudsku zaštitu, pravilno su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu ovih tužitelja kao nedopuštenu, sve temeljem odredbe čl. 282. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP).

Zbog navedenog nije od posebnog značaja za ovaj spor pitanje mogućnosti primjene Općeg kolektivnog ugovora na što revidenti upiru.

Dakle, nema pogrešne primjene materijalnog prava niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje revidenti upiru, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je reviziju trebalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje, sve temeljem odredbe čl. 393. a u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 14. listopada 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.