IV Kž-11/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 11/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Z. V. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 04. siječnja 2007. broj Kv-283/06 (Kio-135/05), u sjednici održanoj dana 13. ožujka 2007. godine

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okr. Z. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Varaždinu odlučilo je provesti istragu protiv okr. Z. V. zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ na način pobliže činjenično opisan u tom rješenju.

Protiv navedenog rješenja žali se okrivljenik po branitelju I. K., odvjetniku iz I., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se „prihvati neslaganje istražnog suca s istražnim zahtjevom te da se odbije oštećenikov zahtjev protiv okrivljenika, odnosno da se usvajanjem žalbe ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.

Žalba nije osnovana.

Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka okrivljenik nalazi u nerazumljivosti izreke pobijanog rješenja jer da se "u istoj navodi kako se ne prihvaća neslaganje istražnog suca tog suda s istražnim zahtjevom državnog odvjetnika, a u konkretnom slučaju se radi o istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja 'A. S.R.d.o.o. M. iz M.."

Međutim, iako je u pravu žalitelj kada ukazuje da je ovlašteni tužitelj u ovom enik kao tužitelj, a ne državni odvjetnik, kako je to pogrešno naveo sud prvog predmetu ošteć

stupnja, ta očita omaška suda prvog stupnja nije takova da bi činila izreku pobijanog rješenja

IV Kž 11/07-2

nerazumljivom. To stoga što izreka pobijanog rješenja sadrži sve elemente propisane čl.189 st.1 u svezi s čl.188. st.3 ZKP koje rješenje o provođenju istrage treba sadržavati s obzirom da je u istoj naznačena osoba protiv koje se istraga provodi, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela, okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi, pa činjenica da je sud prvog stupnja očitom omaškom u pisanju umjesto oštećenika kao tužitelja A. S. R. iz M., kao ovlaštenog tužitelja u ovom predmetu naveo državnog odvjetnika, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja. Pobijano rješenje sadrži sve sastojke propisane zakonom, te je iz njegove izreke jasno vidljivo protiv koga se i zbog kojeg kaznenog djela istraga pokreće, te na kojim se to okolnostima temelji osnovana sumnja da je okrivljenik postupio na način činjenično opisan u istom i tako počinio terećeno mu kazneno djelo iz čl.293 st.2 KZ. Zbog izloženog se žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl.367 st.1 toč.11 ZKP ne nalazi osnovanom.

Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj vidi i u tome "što sud nije postupio u skladu s nalogom iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda broj IV Kž-59/06 od 07. listopada 2006., te nije pozvao stranke na prethodno ročište, a u cilju otklanjanja nedostataka o kojima se očitovao Vrhovni sud u gore spomenutom rješenju."

Neosnovano žalitelj smatra da bi nesazivanje prethodnog ročišta od strane suda prvog stupnja predstavljalo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer je spomenutim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odluka o održavanju prethodnog ročišta ostavljena na dispoziciji suda prvog stupnja ukoliko utvrdi da je isto potrebno radi razjašnjenja okolnosti relevantnih za odluku o istražnom zahtjevu.

Naime, ispitujući osnovanost rješenja suda prvog stupnja od 16. svibnja 2006. godine, broj Kv-100/06 povodom žalbe oštećenika kao tužitelja, a po službenoj dužnosti, ovaj sud drugog stupnja je gore spomenutim rješenjem broj IV Kž-59/06 ukazao na eventualno postojanje identiteta kaznenog djela opisanog pod toč.1 i 2 istražnog zahtjeva, te je u tom smislu uputio sud prvog stupnja da, ukoliko ocijeni potrebnim, održi prethodno ročište kako bi se ta nejasnoća razjasnila sa strankama, prvenstveno oštećenikom kao tužiteljem.

Kako je, međutim, oštećenik kao tužitelj podneskom od 19. prosinca 2006. godine (list-112) obavijestio sud prvog stupnja o postojanju identiteta kaznenog djela opisanog pod točkom 1. i točkom 2., čime je otklonjena nelogičnost na koju je upozorio ovaj sud u spomenutom ukidnom rješenju, to sud prvog stupnja osnovano nije zakazao prethodno ročište, zaključivši da njegovo održavanje više nije potrebno.

Okrivljenik podnosi žalbu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nalazeći da je „vijeće Županijskog suda izvelo pogrešan zaključak o osnovanosti sumnje“, pri čemu taj žalbeni navod ne obrazlaže, već "se u cijelosti pridružuje navodima iz neslaganja istražnog suca, smatrajući da ne postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio kazneno djelo."

Međutim, sud prvog stupnja detaljno je i valjano obrazložio svoj zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik Z. V., postupajući na način pobliže činjenično opisan u pobijanom rješenju, počinio kazneno djelo iz čl. 293. st. 2. KZ, potkrjepljujući takav svoj zaključak dokazima i podacima priležećim spisu. Takav zaključak suda prvog stupnja u

IV Kž 11/07-2

potpunosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, te žalitelja, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na okolnosti iznesene u pobijanom rješenju.

Naime, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, iz dokaza i podataka priležećih spisu, detaljno navedenih u obrazloženju suda prvog stupnja, proizlazi osnovana sumnja da je okr. Z. V., kao odgovorna osoba trgovačkog društva T. d.o.o., s ciljem pribavljanja imovinske koristi za to trgovačko društvo, oštećeniku kao tužitelju lažno prikazao i prikrio činjenice, dovevši ga u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine ne pokrene sudski postupak radi naplate potraživanja, a čime je okrivljenik pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 215.306,00 kn, za koji iznos je oštetio trgovačko društvo A. S. R. iz M..

Kako se u žalbi žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne obrazlaže, već se, kao što je rečeno, „pridružuje navodima iz neslaganja istražnog suca“, osnovanost žalbe se u tom dijelu ne može cijeniti. Jednako tako ne može se cijeniti niti osnovanost žalbe u odnosu na povredu kaznenog zakona, koju žalitelj također ne obrazlaže, već je veže uz žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se u konkretnom slučaju i ne radi o žalbenom osnovu povrede kaznenog zakona, već o žalbenom osnovu iz čl.369 ZKP. To stoga što je o žalbenom osnovu povrede kaznenog zakona riječ onda kada sud na točno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijeni kazneni zakon, a što žalitelj u konkretnom slučaju ne ističe, već ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što zapravo predstavlja, kao što je već rečeno, žalbeni osnov iz čl.369 ZKP.

Budući žalbom okrivljenika Z. V. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, ispitivanjem kojeg, sukladno čl.398 st.4 ZKP, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika, odnosno počinio druge povrede navedene u tom članku na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl.398 st.3 ZKP riješeno kao u izreci

U Zagrebu, 13. ožujka 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.