Gž-3595/2013-2 · Županijski sud u Rijeci



Poslovni broj Gž-3595/2013

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Ivanki Maričić Orešković, u pravnoj stvari tužitelja LIBURNIJA PARKING d.o.o., Opatija, Sv. Florijan 8, zastupan po punomoćnicama Ani Blečić Jelenović i Aneli Troskot, odvjetnicama iz Rijeke, protiv tuženice SZ iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvejtničkog ureda GZ, OZ i SZĐ iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj 4-Povrv-7/12 od 6. veljače 2013. godine, dana 28. studenog 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj 4-Povrv-7/12 od 6. veljače 2013. godine, osim u dijelu u kojem se odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan za troška ovrhe preko iznosa od 442,00 kn.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke, posl.br. Ovrv-854/2012 od 21. veljače 2012. godine te se nalaže tuženici da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 1.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2011. godine pa do isplate po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene eskontne stope HNB, ista se ima obračunati sukladno odredbi čl. 22. st. 4. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) određene za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo prethodnom polugodištu za pet postotnih poena, kao i da namiri trošak ovrhe u iznosu od 442,80 kn uvećano za zakonske zatezne kamate obračunate sukladno odredbi čl. 22. st. 4. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određene za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo prethodnom polugodištu za pet postotnih poena, dok se u preostalom iznosu do ukupno 633,45 kn zahtjev odbija.

Citiranom presudom nalaže se tuženici da tužitelju namiri i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.350,00 kn sa istom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana.

Protiv presude (osim dijela u kojem se tužitelj odbija u preostalom iznosu troška ovrhe) žali se tuženica, pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže presudu suda prvog stupnja ukinuti te predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Budući da se radi o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, presuda se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ovaj sud nije ovlašten ispitivati pravilnost utvrđenih činjenica. Naime, prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženica tvrdnjama da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, kao i da je izreka predmetne presude proturječna razlozima navedenim u obrazloženju iste, odnosno da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a i razlozi koju su navedeni da su nejasni i/ili proturječni. To stoga jer presuda nema nedostataka, ista sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama pa ju je moguće ispitati. Isto tako nije ostvarena niti neka od drugih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije sporno među strankama da je tuženica vlasnica osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], kao i da je ista u pet navrata parkirala svoje vozilo na javnom parkiralištu Grada Opatije, točnije na parkiralištu u Voloskom-plato uz vaterpolo igralište, a koji je dio zone "0". Međutim, sporno je da li je gradska odluka, kojom se tužitelju dozvoljava obavljati poslove naplate parkiranja na javnim parkiralištima Grada Opatije, zakonita.

Sud prvog stupnja utvrđuje da je vozilo u vlasništvu tuženice bilo parkirano u pet navrata (5. rujna 2010. godine, 11. kolovoza, 14. srpnja, 26. srpnja te 31. srpnja 2011. godine) na javnom parkiralištu Grada Opatije, točnije parkiralištu u Voloskom-plato uz vaterpolo igralište, a koji je dio zone "0", obzirom je isto razvidno iz fotografija sadržanih u fotonalozima, kao i izvještaja o nalogu. Nadalje, uvidom u račun broj 2420-2011 od 13. prosinca 2011. godine, utvrđuje da se isti odnosi na 5 dnevnih parkirnih karti, svaka u iznosu od 162,50 kn, uvećano za PDV, što da sveukupno iznosi 1.000,00 kn.

Također, utvrđuje da je tužitelj pravna osoba koja temeljem odredbe čl. 7. Općih uvjeta organizacije parkiranja na javnom parkiralištu Grada [adresa] (Službene novine PGŽ br. 45/07, 6/08, 33/08, 7/09, 21/09 i 52/09, u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), kao i odluke Gradskog poglavarstva Grada [adresa], obavlja poslove naplate parkiranja na javnim parkiralištima na području Grada Opatije te da je za obavljanje tih poslova imenovan temeljem javnog natječaja, slijedom čega je s Gradskim poglavarstvom zaključio Ugovor o obavljanju poslova naplate parkiranja.

Sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 11. Općih uvjeta , utvrđuje da je zaustavljanjem ili parkiranjem vozila na javnom parkiralištu, između tužitelja i tuženice nastao obvezno pravni odnos te da taj ugovor ima obilježja tzv. tipskog-formularnog ugovora u smislu odredbe čl. 295. ZOO-a. Nadalje, uvidom u odredbu čl. 3. i 9. Općih uvjeta da je vidljivo da je plato uz vaterpolo igralište svrstan u javna parkirališta na kojima se obavlja naplata tijekom ljetne sezone i to od 1. svibnja do 30. rujna od 7,00 do 21,00 sat.

Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je obvezao tuženicu na isplatu iznosa od ukupno 1.000,00 kn. Na navedeni iznos sud dosuđuje tužitelju zakonsku zateznu kamatu pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. ZOO-a i to od 13. prosinca 2011. godine, odnosno od 22. prosinca 2011. godine do isplate, dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 148/09).

Ovaj sud u potpunosti prihvaća pravne zaključke suda u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a (ZID ZPP-a NN 25/13) presuda neće posebno obrazlagati već se žaliteljica upućuje na opsežno, sveobuhvatno i potpuno obrazloženje presude suda prvog stupnja, kako u pogledu činjeničnog utvrđenja tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

Iz navedenih razloga pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

Presuda suda prvog stupnja u dijelu u kojem se tužitelj odbija kao neosnovan u preostalom iznosu troška ovrhe od 442,00 kn do zatraženog iznosa do ukupno 633,45 kn, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 28. studenog 2013. godine

SUDAC

Ivanka Maričić Orešković

OPĆINSKOM SUDU U OPATIJI

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.