Revr-221/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 221/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Gordane Matasić- Špoljarić, Željka Glušića i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz K., kojeg zastupa punomoćnica I. B., dipl. pravnica u Sindikatu…., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu i savjetodavnu službu iz Zagreba, kojeg zastupa punomoćnica B.

V., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 920/07 od 31. listopada 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-281/05 od 21. veljače 2007., u sjednici održanoj dana 17. rujna 2008.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-920/07 od 31. listopada 2007. i presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-281/05 od 21. veljače 2007. i sudi:

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike naknade putnih troškova iznos od 19.312,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate tekućom kako slijedi:

- na iznos od 599,64 kn od 2. travnja 2002.,

- na iznos od 603,56 kn od 2. svibnja 2002.,

- na iznos od 775,78 kn od 2. lipnja 2002.,

- na iznos od 649,74 kn od 2. srpnja 2002.,

- na iznos od 399,76 kn od 2. kolovoza 2002.,

- na iznos od 608,76 kn od 2. rujna 2002.,

- na iznos od 596,60 kn od 2. listopada 2002.,

- na iznos od 677,92 kn od 2. studenog 2002.,

- na iznos od 990,00 kn od 2. prosinca 2002.,

- na iznos od 1.071,00 kn od 2. siječnja 2003.,

- na iznos od 633,84 kn od 2. veljače 2003.,

- na iznos od 739,53 kn od 2. ožujka 2003.,

- na iznos od 1.093,95 kn od 2. travnja 2003.,

- na iznos od 900,12 kn od 2. svibnja 2003.,

- na iznos od 799,36 kn od 2. lipnja 2003.,

- na iznos od 347,20 kn od 2. srpnja 2003.,

- na iznos od 972,40 kn od 2. kolovoza 2003.,

- na iznos od 485,94 kn od 2. rujna 2003.,

- na iznos od 921,69 kn od 2. listopada 2003.,

- na iznos od 834,40 kn od 2. studenog 2003.,

- na iznos od 575,40 kn od 2. prosinca 2003.,

- na iznos od 471,10 kn od 2. siječnja 2004.,

- na iznos od 697,68 kn od 2. veljače 2004.,

- na iznos od 967,18 kn od 2. ožujka 2004.,

- na iznos od 954,32 kn od 2. travnja 2004.,

- na iznos od 945,12 kn od 2. svibnja 2004., sve do isplate i u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade putnih troškova iznos od 19.312,00 kn sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci i riješeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu, potvrdio prvostupanjsku presudu i protiv ove presude dopustio reviziju.

Reviziju je dopustio zbog materijalnopravnog pitanja primjenjuju li se na djelatnike tuženika odredbe Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 3/02, 33/03, 82/03 – dalje: TKU), njegovog dodatka I ("Narodne novine", broj 33/03) i dodatka II ("Narodne novine", broj 82/03) budući da u ime i za račun tužitelja nije sklopljen ugovor, a niti je kasnije pristupljeno ugovoru.

Tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku postupka i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku naknade za korištenje osobnog automobila u službene svrhe za razdoblje od 2002. do 2004. u iznosu od 19.312,00 kn. Ovaj iznos predstavlja razliku između naknade koju mu je tuženik isplatio (1,20 kn po prijeđenom kilometru) za sporno razdoblje i 30% od cijene litre benzina (Eurosuper) po prijeđenom kilometru sukladno odredbi čl. 67. TKU.

Odbijajući tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo.

Odredbom čl. 199. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje ZR) propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Kolektivni ugovor obvezuje i sve osobe koje su pristupile kolektivnom ugovoru, te sve osobe koje su naknadno postali članovi udruge koja je pristupila kolektivnom ugovoru.

Odredbom čl. 202. ZR propisano je da se u kolektivnom ugovoru moraju naznačiti osobe i područje na koje se on primjenjuje.

Vlada Republike Hrvatske osnovala je tuženika, kao ustanovu koja obavlja javnu službu Uredbom o Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu ("Narodne novine", broj 6/97, 48/00). Odredbom čl. 8. spomenute Uredbe propisano je da uposleni u Zavodu ostvaruju prava, obveze te imaju odgovornost sukladno propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

Tužitelju se kao službeniku u javnoj službi određuje plaća i druge naknade sukladno odredbi Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01).

Odredbom čl. 3. st. 1.Zakona o plaćama u javnim službama propisano je da se na pitanje plaća i drugih naknada na osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koji nisu uređeni ovim Zakonom primjenjuju opći propisi o radu, odnosno u skladu sa njima sklopljeni kolektivni ugovori. Stavkom 2. propisano je da Kolektivne ugovore na temelju tog Zakona sklapaju Vlada Republike Hrvatske na strani poslodavca i sindikati javnih službi.

Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama sklopili su 13. prosinca 2001. Vlada Republike Hrvatske na strani poslodavca te dio sindikata javnih službi.

Iz odredbe čl. 1. TKU proizlazi da se tim ugovorom utvrđuje prava i obveze iz rada i poslovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama.

U čl. 67. TKU propisano je da ukoliko je zaposleniku odobreno korištenje privatnog automobila u službene svrhe, nadoknadit će mu se troškovi u visini 30% cijene litre benzina (Euro-super) po prijeđenom kilometru.

Sve ove zakonske odredbe ukazuju da se suprotno ocjeni nižih sudova na stranke spora u ovom konkretnom slučaju primjenjuju odredbe TKU. Tužitelj je službenik u ustanovi koja obavlja javnu poljoprivrednu-savjetodavnu službu. Njegova plaća i ostala primanja određuju se prema Zakonu o plaćama u javnim službama. Kada je Vlada Republike Hrvatske 3. prosinca 2001. sa sindikatima javnih službi sklopila TKU za službenike i namještenike u javnim službama u čl. 1. je naznačila je osobe na koje se on primjenjuje, a to su službenici i namještenici u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama.Prema tome se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje i na tužitelja kojemu se plaća i ostala primanja iz radnog odnosa određuju prema spomenutom zakonu.

Stoga je odgovor na materijalnopravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija da se na stranke spora primjenjuju odredbu TKU za službenike i namještenike javnih službi jer ga je Vlada Republike Hrvatske kao poslodavac sklopila sa sindikatima javnih službi prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

U kolektivnom ugovoru je naznačila osobe na koje se primjenjuje, a to su službenici u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama službenika u javnim službama. Kako se spomenuti zakon primjenjuje i na tužitelja to je tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za korištenje privatnog automobila u visini 30% cijene litre benzina (Euro-super) po prijeđenom kilometru prema odredbi čl. 67. TKU.

Budući je u spornom periodu tuženik isplatio tužitelju manju naknadu od one na koju ima pravo to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a preinačio obje nižestupanjske presude i prihvatio tužbeni zahtjev.

Stranke u postupku nisu tražile trošak, te ovaj sud nije donio odluku o trošku postupka.

U Zagrebu, 17. rujna 2008.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.