Revr-1518/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1518/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnik Ž. L., odvjetnik iz Odvjetničkog društva L. i dr. j.t.d. iz S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžp-783/11 od 21. lipnja 2012. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. P2-6149/10 od 18. travnja 2011., u sjednici održanoj 30. travnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja Š. B..

Obrazloženje

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja kojim je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku 5.727,50 kuna na ime troškova postupka.

Protiv tog rješenja suda drugog stupnja reviziju u smislu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP) smatrajući da odluka u ovoj stvari ovisi o rješenju pitanja važnih za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Prvo pitanje koje tužitelj postavlja odnosi se na primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a te treba li prilikom odmjeravanja uspjeha u sporu radi naknade štete uzeti u obzir činjenicu da je tuženik pored visine postavljenog zahtjeva osporio i osnovu tužbenog zahtjeva te slijedom toga odmjerava li se uspjeh u sporu samo u odnosu na visinu postavljenog zahtjeva ili treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanja uspjeha u sporu da je tužitelj dokazao osnovu tužbenog zahtjeva.

Drugo pitanje odnosi se na primjenu pravila iz čl. 162. ZPP-a te ima li Državno odvjetništvo pravo na nagradu u ovom sporu.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Kada se revizija podnosi u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a sud ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se odluka pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je izjavljena sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a.

Sudovi nižeg stupnja u postupku utvrđuju da je tužitelj u ovom sporu podnio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 99.502,00 kuna i da je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen i to za nematerijalnu štetu u iznosu od 11.000,00 kuna i materijalnu štetu u iznosu od 2,00 kune, dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za iznos od 88.500,00 kuna.

Sudovi utvrđuju da je tužitelj uspio u sporu za 11% te da tijekom čitavog postupka tuženik osporava visinu zahtjeva ali ne i osnovu potraživanja, te da je tužitelju priznat trošak vještačenja u punom iznosu i troškovi zastupanja po odvjetniku razmjerno utvrđenom omjeru uspjeha u sporu.

S obzirom na utvrđenja sudova nižeg stupnja, prvo postavljeno procesnopravno pitanje nije važno za odlučivanje u ovoj stvari jer je suština postavljenog pitanja tužitelja vezana za procesnu situaciju u kojoj tuženik u odštetnoj parnici osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva što u ovom postupku nije slučaj.

Glede drugog pitanja razvidno je da državno odvjetništvo u ovom sporu zastupa Republiku Hrvatsku, a nije samostalna stranka u postupku na što se odnosi odredba čl. 162. ZPP-a pa stoga niti to pitanje nije važno procesnopravno pitanje jer o njegovom rješenju ne ovisi odluka u ovom sporu.

Slijedom navedenog revizija tužitelja nije dopuštena pa je slijedom navedenog valjalo odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. travnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.