I Kž-1196/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1196/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić, mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 30. rujna 2008. broj K-53/08, u sjednici održanoj dana 10. prosinca 2009., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Jasmine Dolmagić,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude (toč. II. izreke), odbacuje se kao nedopuštena.

II. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o primijenjenoj sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. KZ te se određuje da ta mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

III. U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i u nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom, pod toč. I., opt. I. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci te mu je, temeljem čl. 67. KZ, primijenjena uvjeta osuda s rokom kušnje od tri godine. Temeljem čl. 63. KZ I. G. vrijeme provedeno u pritvoru od 23. svibnja 2008. do 30. svibnja 2008. uračunato je u izrečenu kaznu zatvora. Temeljem čl. 173. st. 7. KZ oduzeta je droga opt. I. G., a temeljem čl. 76. KZ primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od tri godine. Temeljem čl. 76. st. 3. KZ u vezi čl. 69. st. 5. KZ određeno je da će se opt. I. G. odrediti izvršenje izrečene kazne, ako se tijekom provjeravanja ne podvrgne obveznom

I Kž 1196/08-3

liječenju od ovisnosti. Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku optuženik je oslobođen u cijelosti od troškova kaznenog postupka.

Pod toč. II. izreke prvostupanjske presude optuženik I. G. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ te je određeno da u odnosu na taj dio postupka, temeljem čl. 123. st. 1. ZKP, troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik, u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o uvjetnoj osudi, a u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se u osuđujućem dijelu preinači u dijelu odluke o uvjetnoj osudi i sigurnosnoj mjeri.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je sukladno čl. 373. st. 1. ZKP dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje i vraćen je s prijedlogom da se u odnosu na djelo pod toč. I. prvostupanjske presude prihvati žalba državnog odvjetnika, dok je temeljem čl. 364. st. 2. ZKP izjavljen odustanak od žalbe u odnosu na oslobađajući dio presude, kazneno djelo iz toč. II. prvostupanjske presude.

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana, a djelomično je nedopuštena, odnosno neosnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da su nejasni razlozi pobijane presude, već nasuprot tome obrazloženje prvostupanjske presude sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama. Ujedno je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je optuženik I. G. postupao s izravnom namjerom, a u vrijeme počinjenja djela je bio smanjeno ubrojiv, jer je nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu i proživljenih traumatskih događaja razvio posttraumatski stresni poremećaj, vrlo teškog stupnja, uz dugogodišnju zlouporabu opojne droge marihuane, zbog čega je psihološki ovisnik. Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je naveo razloge zbog čega je primijenjena uvjetna osuda, nabrajajući olakotne okolnosti, smanjenu ubrojivost, roditeljstvo, obiteljske prilike i odlikovanje pripadnika HV-a sa statusom Hrvatskog branitelja.

Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, kako tvrdi žalitelj.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da primjenjujući ovom optuženiku sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama iz čl. 76. KZ prvostupanjski je sud prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu, jer je suprotno čl. 75. st. 3. KZ trajanje te mjere odredio na rok od tri godine, iako je imao zakonsko ovlaštenje tu mjeru odrediti do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

I Kž 1196/08-3

Stoga je uočenu povredu zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP trebalo otkloniti na način kako je učinjeno ad. II. izreke ove presude.

Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda vezano za učin kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ za koje je opt. I. G. proglašen krivim pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

Državni odvjetnik smatra da je pogrešan zaključak suda da je optuženik 147,18 g marihuane, pohranjene u četiri vrećice, držao za svoje potrebe. Naime, žalbom se ističe da je kod opt. I. G. pronađena i vaga sa smeđim tragovima, a radi se o osobi koja je psihološki ovisnik o marihuani, lošeg je materijalnog stanja, bez imovine, otac dvoje djece, tek zaposlen nekoliko dana prije donošenja prvostupanjske presude pa se treba smatrati obrana optuženika neprihvatljivom.

Suprotno takvim tvrdnjama žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio, pa je osnovano zaključio da je opt. I. G. radi osobne konzumacije u svojem osobnom automobilu držao 147,18 g opojne droge marihuane te PVC kutijicu sa mješavinom duhana i marihuane od 0,11 g te u svom stanu mješavinu duhana i marihuane od 3,05 g.

Ispravno je prvostupanjski sud prihvatio obranu optuženika da se spremao poći u Makarsku obavljati građevinske radove te da je za potrebe dnevne konzumacije od 5 g marihuane, ponio inkriminiranu količinu opojne droge, a da se ne radi o osobi koja je bez sredstava, jer je neprijavljeno radio, koristio je svoj osobni automobil i dobivao je 1.900,00 kuna socijalne pomoći. Stoga, predmetna količina droge i nađeni tragovi tetrahidrokanabinola na vagi još ne mogu sami za sebe i u svojoj ukupnosti dovesti do nedvojbenog zaključka da je ista bila namijenjena za prodaju, tim više jer iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka proizlazi da se radi o osobi koja je psihički ovisnik o marihuani.

Stoga, posjedovanje navedene količine marihuane, uz nalaz i mišljenje vještaka koji govori o dugogodišnjoj psihičkoj ovisnosti optuženika o marihuani, ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. KZ.

Nije u pravu državni odvjetnik da je za djelo za koje je proglašen krivim optuženiku trebalo izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, jer je ispravno prvostupanjski sud cijenio sve olakotne okolnosti, i to optuženikovu smanjenu ubrojivost, roditeljstvo, da je odlikovan pripadnik Hrvatske vojske sa statusom hrvatskog branitelja, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je već osuđivan zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, međutim, na uvjetnu osudu. Stoga je prvostupanjski sud, što u potpunosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispravno primijenio uvjetnu osuda kao mjeru upozorenja, jer je ista adekvatna kaznena sankcija kako u odnosu na počinitelja, tako i u odnosu na kazneno djelo, koja će ostvariti svrhu izricanja.

Kako je državni odvjetnik Republike Hrvatske odustao od žalbe koja se odnosi na oslobađajući dio prvostupanjske presude, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ, taj dio žalbe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku odbačen je kao nedopušten, temeljem čl. 371. st. 2. ZKP u vezi čl. 386. ZKP, kao pod toč. I. izreke.

I Kž 1196/08-3

Kako je žalba državnog odvjetnika samo djelomično osnovana, dok ispitivanjem prvostupanjske presude, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao povrede, na koje u smislu čl. 379. st. 1. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem čl. 390. i čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude pod toč. II. i III.

U Zagrebu, 10. prosinca 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Ileana Vinja, v. r.