Rev-604/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 604/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljubice Munić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Olge Jelčić, Marijana Ramušćaka, Vjere Delić i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. K. iz S., zastupanog po M. V., odvjetniku u S., protiv I-tuženika A. S. i II-tuženika F. a. Z. K., radi predaje stvari, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv pravomoćne presude bivšeg Okružnog (sada Županijskog) suda u Splitu od 29. studenoga 1991. br. Gž-3917/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 01. srpnja 1991. br. P-1414/90, u sjednici održanoj 12. kolovoza 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se revizija I-tuženika A. S., te su odnosu na ovog tuženika preinačuju presude Okružnog suda u Splitu (sada Županijskog suda u Splitu) od 29. studenoga 1991. br. Gž- 3917/91 i Općinskog suda u Splitu od 01. srpnja 1991. br. P-1414/90, na način da se tužitelj odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom prema I-tuženiku A. S. u cijelosti.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu od 01. srpnja 1991. br. P- 1414/90 obvezani su tuženici solidarno predati tužitelju novi automobilski motor za automobil J. 4. E., te ga o svom trošku montirati u automobil tužitelja reg. oz. …, a tužitelj se ovlašćuje da u suprotnom na teret tuženih kupi i montira takav motor. Tuženici su ujedno obvezani naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.600 tadašnjih dinara. Drugostupanjskom presudom Okružnog (sada Županijskog) suda u Splitu od 29. studenoga 1991. br. Gž-3917/91 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude I-tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev ili iste ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

čnog postupka revident posebno ne Revizijski razlog bitne povrede odredaba parni

obrazlaže, dok pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u neprimjeni odredaba čl. 488. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZOO) jer su sudovi obvezali tuženika na isporuku novog motora, iako je tužitelj imao pravo izbora zahtijevati uklanjanje nedostataka ili isporuku novog motora bez nedostataka, pa kad se tužitelj u garancijskom roku odlučio na popravak vozila, koji je izvršen tako da je tužitelj bez problema upotrebljavao tako popravljen motor, nema pravo i na isporuku novog motora.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03– u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija I-tuženika je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno isporuče novi automobilski motor za auto J. 4. E., budući da su se u garancijskom roku pojavili takvi nedostaci na bitnim dijelovima motora uslijed kojih – iako popravljenih u garantnom roku – motor više nema značajke novog motora.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj od pravnog prednika I-tuženika kupio 30. rujna 1986. novi automobil J. 4. E., da je 31. ožujka 1987., dakle unutar garancijskog roka od 12 mjeseci (točka 2. Uvjeta garancije) auto predao ovlaštenom servisu na popravak, da su dijelovi motora, koji su imali grešku, zamijenjeni novima, nakon čega je tužitelj nastavio koristiti isto vozilo bez teškoća.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali I-tuženika kao prodavatelja, a II- tužitelja kao proizvođača na solidarnu isporuku i ugradnju novog motora u vozilo tužitelja, nakon što su sudski vještaci za motorna vozila dipl. ing. J. K. i dipl. ing. V. U. bili suglasnog mišljenja da na motoru tužitelja nije došlo do kvara, već je isti bio izrađen s greškom, pa iako je popravak izvršen kvalitetno, dovedeno je u pitanje bitno svojstvo stvari, a to je status novog motora, jer nakon popravka motor je zapravo remontiran, a nije nov, već samo popravljen i zato manje vrijedan.

Osnovano se u reviziji ističe da se prihvaćanje tužbenog zahtjeva temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Nije sporno da je tužitelj kupio novi auto J. 4. E. 30. rujna 1986., nakon čega su na dijelovima motora uočene tvorničke greške uslijed kojih ga je predao na popravak servisu, pa je automobil nakon zamjene dijelova novima vraćen tužitelju u ispravnom stanju.

Nije sporno ni to da je tužitelj uz vozilo preuzeo i garantni list u kojem su navedeni uvjeti garancije, a prema kojima garantni rok traje 12 mjeseci, a nije sporno ni to da je tužitelj predao vozilo na popravak 31. ožujka 1987., dakle unutar garancijskog roka, kao ni to da je auto vraćen u ispravnom stanju tužitelju 43 dana od početka popravka, dakle također unutar roka od 45 dana, kako propisuje odredba toč. 3. C Uvjeta garancije.

Sporno je da li tužitelju pripada pravo na popravak motora i na predaju novog motora. Sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev za predaju novog motora na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka za motorna vozila, da motor sa zamijenjenim dijelovima nema više status novog već remontiranog motora, iako ne sumnjaju da je popravak izvršen kvalitetno što priznaje i sam tužitelj saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja na raspravi 23. svibnja 1990. godine.

Prema odredbi čl. 501. ZOO-a kupac stroja, motora, aparata ili druge tehničke robe za koju je kupcu predan garancijski list, može, ako stvar ne funkcionira ispravno, zahtijevati, kako od prodavaoca tako i od proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku ili ako to ne učini da mu umjesto nje preda stvar koja funkcionira ispravno. Tužitelj, dakle, u ostvarivanju prava koja proizlaze iz Uvjeta garancije, nije imao pravo izbora: popravak ili zamjena, već samo na popravak, a tek u slučaju da isti ne bude izvršen, na zamjenu novim motorom.

Tužitelj je kao kupac postupio prema toj odredbi, jer je zahtijevao od prodavaoca i proizvođača popravak u razumnom roku, popravak je doista izvršen, stvar je predana tužitelju, koji ju je bez teškoća nastavio koristi, kako to proizlazi iz njegovog iskaza.

Time je tužitelj konzumirao svoja prava iz čl. 501. st. 1. ZOO-a, kao i iz Uvjeta garancije.

Tek ukoliko motor ne bi bio popravljen u garancijskom roku od 45 dana ili ne bi bio popravljen dovoljno kvalitetno (čemu se u postupku ne prigovara, upravo suprotno, vještak V. U. smatra da je popravak izvršen kvalitetno), imao bi tužitelj pravo zahtijevati novi motor. S pravom revident smatra da tužitelj ne može zahtijevati novi motor, kad je bez reklamacije prihvatio popravljeni, koji je godinama koristio, pa i tijekom ove parnice.

Valjalo je stoga, primjenom odredbe čl. 501. st. 1. ZOO-a i čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju I-tuženika i u odnosu na njega preinačiti nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti prema I-tuženiku, dok prema II. tuženiku presuda ostaje na snazi.

Ovom presudom nije odlučeno o naknadi troškova parničnog postupka I-tuženiku, jer I-tuženik tijekom postupka, pa ni u žalbi ni u reviziji takvu naknadu ne traži.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Ljubica Munić, v. r.