Court dismisses appeal against appointment decision, upholding first-instance ruling on administrative selection.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Appeal dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance judgment confirming an illegal appointment decision. The plaintiff argued procedural errors and factual inaccuracies regarding the candidate's qualifications, specifically contesting work experience gained in a kindergarten versus the school. The court ruled that the first-instance court correctly interpreted the statute and evidence, finding no grounds for a new trial.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku; The court of second instance must reject an appeal if the first-instance judgment is clear, evidence is consistent, and no material procedural violations or errors in fact-finding or law application are established.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj 17 Gžr-28/13-2
PRESUDA
U ime Republike Hrvatske, Županijski sud u Velikoj Gorici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Magde Gligora-Tripalo, predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Ankice Jakovina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LĆ iz [adresa], zastupana po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz Ivanić Grada, protiv tuženika Pučko otvoreno učilište Ivanić Grad iz Ivanić Grada, Moslavačka 11, zastupan po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku iz Ivanić Grada, radi poništenja odluke o imenovanju ravnatelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Ivanić Gradu poslovni broj P-442/12-17 od 24. siječnja 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj 3. travnja 2013. godine,
presudio je
I.Odbija se žalba tužiteljice LĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu, poslovni broj P-442/12-17 od 24. siječnja 2013. godine.
II.Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovanim.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice poništenjem i utvrđenjem nezakonitom i nedopuštenom odluke o imenovanju ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta Ivanić Grad od 21. kolovoza 2012., Klasa: 612-01/12-2, Ur. broj: 238/10-07-12-01-2 kojom odlukom se JĆ, dipl. politolog iz [adresa] imenuje ravnateljem Pučkog otvorenog učilišta Ivanić Grad na vrijeme od četiri godine s danom 1. siječnja 2013., kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u cijelosti (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.700,00 kn (točka II. izreke).
Protiv presude žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška sastava žalbe.
Žalba je neosnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenjem i utvrđenjem nezakonitom i nedopuštenom odluke o imenovanju ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta Ivanić Grad od 21. kolovoza 2012., kojom odlukom je za ravnatelja imenovan JĆ.
Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11 pročišćeni tekst i 25/13. - u daljnjem tekstu: ZPP), na koje se tužiteljica poziva u svojoj žalbi, a nisu ostvarene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP mora paziti po službenoj dužnosti. Presuda naime, ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.
Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.
Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi utvrđuje slijedeće odlučne činjenice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari:
- Upravno vijeće Pučkog otvorenog učilišta Ivanić Grad donijelo je odluku o raspisivanju javnog natječaja za izbor ravnatelja sukladno čl. 33. Statuta Pučkog otvorenog učilišta Ivanić Grad (u daljnjem tekstu: Statut), a sadržaj objavljenog natječaja bio je u skladu s čl. 30. Statuta, prema kojem se za ravnatelja može izabrati osoba koja ima visoku školsku spremu društvenog smjera i tri godine radnog iskustava na poslovima u svezi s djelatnošću Učilišta;
- rasprava za izbor ravnatelja provedena je na sjednici kojoj su prisustvovali svi članovi Upravnog vijeća, te je Upravno vijeće sukladno čl. 34. Statuta jednoglasno za ravnatelja imenovalo JĆ;
- o rezultatu izbora obaviještena je tužiteljica, pri čemu je upućena na mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka i mogućnost razgledanja natječajne dokumentacije (koju je i pregledala).
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđujući da je Upravno vijeće Pučkog otvorenog učilišta Ivanić Grad, za ravnatelja imenovanog JĆ, izabralo u zakonito provedenom postupku.
Na žalbene razloge koje tužiteljica iznosi valja prije svega odgovoriti kako je čl. 42. st. 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj: 76/93., 29/97., 47/99. i 35/08. - u daljnjem tekstu: ZOU) propisano kako osoba koja je podnijela prijavu na natječaj može pobijati tužbom odluku o izboru samo zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju, slijedom čega sud prvog stupnja nije trebao posebno niti ocjenjivati navode koje je tužiteljica iznosila u pogledu postojanja sukoba interesa. Stoga niti žalbeni razlozi koji se iznose vezano uz tvrdnju tužiteljice o postojanju sukoba interesa nisu pravno odlučni za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom postupku.
Na žalbene razloge koje tužiteljica iznosi u pogledu bitnih povreda postupka, isti se svode na njezine tvrdnje kako joj nije dostavljena odluka o izboru sa obrazloženjem niti je iz zapisnika sa sjednice Upravnog vijeća razvidno da je bilo uopće bilo kakve rasprave o kandidatima, valja odgovoriti kako je čl. 42. st. 1. ZOU propisana obveza Upravnog vijeća da u roku određenom u natječaju obavijesti svakog prijavljenog kandidata o izboru i da mu pouku o njegovu pravu da pregleda natječajni materijal i da u roku od petnaest dana od dana primitka obavijesti može zatražiti sudsku zaštitu kod nadležnog suda.
U skladu s citiranom zakonskom odredbom tuženik je Obaviješću o rezultatima izbora za ravnatelja Pučkog otvorenog učilišta od 22. kolovoza 2012. (list 3 spisa) obavijestio tužiteljicu kako je 21. kolovoza 2012. na održanoj sjednici, Upravno vijeće, povodom objavljenog javnog natječaja od 30. lipnja 2012. za ravnatelja imenovalo JĆ, te je dana propisana pouka o pravnom lijeku.
Slijedom navedenog, nije postojala obveza bilo temeljem ZOU ili Statuta za dostavu bilo kakvih drugih dokumenata iz postupka izbora ravnatelja.
Iz iskaza saslušanih članova Upravnog vijeća prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je vijeće nakon provedene rasprave jednoglasno kao boljeg kandidata izabralo ZĆ, a što proizlazi i iz dostavljenog zapisnika od 21. kolovoza 2012. (list 35 - 36 spisa).
Polemiziranje tužiteljice u žalbi s iskazima saslušanih članova Upravnog vijeća u pogledu kvalitete njezina programa rada i programa rada JĆ, ne predstavlja zakonsku osnovu u smislu već citirane odredbe čl. 42. st. 2. ZOU, zbog kojeg bi tužiteljica mogla pobijati odluku o izboru, jer ocjenu kandidata u pogledu kvalitete ponuđenog programa vrši Upravno vijeće u postupku izbora, te ne postoji zakonska osnova temeljem koje bi sud preispitivao istu ocjenu.
Preostali žalbeni navodi kojima tužiteljica tvrdi kako izabrani kandidat ne ispunjava uvijete koji su objavljeni na natječaju svode se na osporavanje traženog radnog iskustva.
Odlukom o raspisivanju natječaja (list 34 spisa) navedeno je kako za ravnatelja može biti imenovana osoba koja ispunjava uvijete visoke stručne spreme - društvenog smjera i ima tri godine radnog iskustva na poslovima vezanima uz rad Učilišta, te su navedeni dokazi koje kandidati uz svoj u prijavu trebaju dostaviti.
Tužiteljica ne osporava da bi JĆ dostavio dokaze tražene u natječaju (isti i prileže u spisu, list 37 - 73 spisa), no, osporava da bi se kao radno iskustvo u smislu natječaja JĆ moglo priznati vrijeme provedeno na poslovima u Upravnom vijeću Dječjeg vrtića Ivanić Grad, u kojem je bio član od 2006., a od 2008. godine obnaša funkciju predsjednika, jer navedeni rad nije obavljao svakodnevno, a posve vezane uz rad dječjeg vrtića ne smatra radnim iskustvom vezanim za poslove Učilišta.
Na navedeni žalbeni razlog valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je čl. 71. Statuta, Upravno vijeće ovlašteno za davanje autentičnih tumačenja općih akata među koje se prema čl. 66. Statuta ubraja i sam Statut, pa je stoga bilo ovlašteno i tumačiti koji su to poslovi koji su u svezi s djelatnošću Učilišta u smislu odredbe čl. 30. Statuta, pa su tako utvrdili da su to poslovi koje je izabrani kandidat imao u srednjoj školi i koji su evidentirani u radnoj knjižici (list 41 spisa) i poslovi člana i predsjednika Upravnog vijeća Dječjeg vrtića (list 48 - 49 spisa). Stoga su žalbeni razlozi kojima tužiteljica iznosi svoja tumačenja o tome kako su trebali biti ocjenjivani poslovi koji se mogu priznati kao radno iskustvo vezano uz rad Učilišta, odbijeni kao neosnovni.
I odluka o trošku je pravilna i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12), te je žalbeni navod tužiteljice kako je ista nezakonita odbijen kao neosnovan.
U pogledu žalbenog navoda kojime tužitelj ukazuje kako odluka o trošku ne sadrži rok za plaćanje valja odgovoriti kako je prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 328. ZPP tužiteljici trebao odrediti rok za isplatu dosuđenog troška, no kako se zbog toga žali samo tužiteljica, to temeljem odredbe čl. 374. ZPP ovaj sud ne može preinačiti pobijanu odluku o trošku u tom dijelu, jer bi to bilo na štetu same tužiteljice.
Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno je o zahtjevu tužiteljice o troškovima žalbenog postupka, te je zahtjev obijen kao neosnovan temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, jer tužiteljica nije uspjela s žalbom.
U Velikoj Gorici, 3. travnja 2013. godine
Predsjednica vijeća:
Magda Gligora-Tripalo