Croatian Supreme Court dismisses insurance claim denial for war damage not directly linked to active combat operations.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's revision against a lower court judgment ordering insurance compensation for property damage caused by an explosion. The plaintiff argued the damage was war-related under Article 931 of the Obligations Act, but the court found no direct causal link to active military operations in the specific location. Consequently, the court ruled that the explosion constituted a covered peril under the insurance policy terms, rejecting the defendant's claim of statutory exclusion.
Legislator headnote
AI generatedčl. 931. st. 1. i 2. ZOO; čl. 2. st. 1. toč. 1. i toč. 7. i čl. 9. Uvjeta za osiguranje od opasnosti od požara: An insurer is liable for damage caused by explosions unless directly linked to war operations or uprisings, and the insured must prove such a direct causal connection.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 472/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz Z., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku M. K. odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn- 1093/09-2 od 9. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5712/05 od 17. listopada 2008., u sjednici održanoj 30. travnja 2014.
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Tuženik je dužan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos 562.547,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17.10.2008., pa do isplate, prema stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjih dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%, te nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 42.777,30 kn, sve u roku od 15 dana."
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv pobijane presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, pobijanu presudu preinači u pravcu revizijskih navoda, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže da se revizija tuženika odbije kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH i 84/08 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Ispitujući pobijanu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka utvrđeno je da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je nastala na njegovoj kući u mjestu K. kod Z. uslijed eksplozije 3. prosinca 1992. Nesporno je među strankama da su iste sklopile ugovor o osiguranju od požara i drugih opasnosti 25. ožujka 1992. sa svotom osiguranja od 157.000 DEM uz valutnu klauzulu.
Među strankama je sporna primjena odredbe čl. 931. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje: ZOO), prema kojoj osiguratelj nije dužan nadoknaditi štetu uzrokovanu ratnim operacijama ili pobunama, osim ako je drugačije ugovoreno.
Odredbom st. 2. tog članka propisano da je osiguratelj dužan dokazati da je šteta prouzročena nekim od tih događaja.
U tijeku postupka utvrđeno je da do štetnog događaja - eksplozije nije došlo uslijed izravne ratne operacije, jer se u tom vremenu na području mjesta K. nisu vodile ratne operacije. Konkretni događaj je sporadičnog karaktera i nije u izravnoj uzročnoposljedičnoj vezi s ratom u kojem se našla Republika Hrvatska. Stoga su sudovi ocijenili kako nije riječ o ratnoj šteti koja je isključena kod osiguranja, već o šteti koja je upravo pokrivena ugovorom o osiguranju.
Obveza tuženika se temelji na ugovornom odnosu između osiguratelja i osiguranika, stoga se na taj odnos u skladu s odredbom čl. 142. i čl. 902. ZOO primjenjuju odredbe Općih uvjeta tuženika.
U tijeku postupka tuženik nije priložio Opće uvjete s obzirom na specifičnosti osiguranog rizika, te je stoga valjalo primijeniti uvjete za osiguranje od opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti kao lex specialis, a za koje rizike se tužitelj i osigurao te koji prileže spisu.
Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. i toč. 7. Uvjeta za osiguranje od opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti, osiguranjem se pruža odgovarajuća zaštita od eksplozije (eksplozija nuklearne energije) te od manifestacija i demonstracija, a prema odredbi čl. 9. st. 2. tih Uvjeta smatra se da je nastao osigurani slučaj opasnosti manifestacije i demonstracije ako je osigurana stvar uništena ili oštećena na bilo koji način djelovanjem manifestanata odnosno demonstranata (rušenje, demoliranje, razbijanje, paljenje i drugo). Stoga, da bi mogla biti riječ o isključenju odgovornosti osiguratelja, tuženik je morao dokazati sve okolnosti iz čl. 931. ZOO kao općih propisa, kao i sadržaj Općih uvjeta uz predmetnu policu u primjeni od 15. kolovoza 1991. Kako isti nije u spis dostavio primjerak Općih uvjeta osiguranja od 15. kolovoza 1991., isti nisu bili razmatrani kao izvor prava za stranke iz ugovorenog osiguranja.
S obzirom na naprijed navedeno i s obzirom na to da su prvostupanjski i drugostupanjski sud ocijenili kako se eksplozija kao uzrok štete sama po sebi ne može dovesti u vezu s ratnim operacijama i pobunama, a kako tuženik nije dokazao druge okolnosti koje bi upućivale da je uzrok nastaloj šteti izravno vezan s ratnim operacijama ili pobunama, isti su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 931. st. 1. i 2. ZOO, kao i čl. 2. st. 1. toč. 1. i toč. 7. i čl. 9. Uvjeta za osiguranje od opasnosti od požara i nekih drugih opasnosti), a prema kojim propisima odnosno ugovorenim klauzulama postoji dužnost tuženika da osiguratelju isplati osiguraninu.
S obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, a ne postoje ni povrede prava na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika i presuditi kao u izreci.
U Zagrebu, 30. travnja 2014.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.