Croatian Supreme Court dismisses appeal on evidence burden regarding soil mass type in construction contract dispute.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court judgment confirming a construction contract dispute. The court found that the appellant failed to prove the soil mass type differed from the contract specifications, relying on expert reports from a separate insurance proceeding which were deemed insufficient. Consequently, the court applied the burden of proof rule, concluding that since the appellant did not provide conclusive evidence, the claim for payment was rejected.
Legislator headnote
AI generatedčl. 221.a ZPP; čl. 385. st. 1. ZPP; čl. 392.a ZPP; čl. 393. ZPP: If a court cannot ascertain a decisive fact with certainty based on presented evidence, it must apply the burden of proof rule to reject the claim if the party asserting the fact has not proven it.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revt 218/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženika A. S. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2201/05 od 23. srpnja 2008., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-3001/02 od 12. siječnja 2005., u sjednici održanoj 19. listopada 2011.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2201/05 od 23. srpnja 2008. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-3001/02 od 12. siječnja 2005. kojom je pod toč. I. izreke odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev kojim traži nalaganje tuženiku u roku od 8 dana i nakon provedene ovrhe isplatu tužitelju iznosa 798.528,37 kn sa zateznom kamatom počev od 1. siječnja 2000. do isplate, te naknadu parničnih troškova. Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju u roku od 8 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 102.934,45 kn. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz razloga bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava preloživši ukidanje osporenih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Popisuje trošak revizije.
U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije.
Revizija nije osnovana.
Revizijski sud je pobijanu presudu ispitao u okviru razloga određeno navedenih u reviziji u smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, i 88/05 – dalje: ZPP).
Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tužitelj iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego to čini revident. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu sa čl. 8. ZPP.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu 798.528,37 kn. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da su stranke dana 28. studenog 1998. sklopile ugovor o izvođenju radova na objektu radnog naziva „F.-L.“ u S., po kojem je tužitelj kao izvoditelj radova za tuženika kao investitora gradnje trebao izvesti zemljane radove i radove na uređenju terena na poslovno stambenom objektu „F.-L.“ u S. za ukupno ugovorenu cijenu 786.305,05 ondašnjih DEM, te da je cijena fiksna i nepromijenjena po sistemu „ključ u ruke“ a sukladno projektnoj dokumentaciji i ponudi tužitelja od 17. studenog 1998.,
- da je tužitelj kao izvoditelj radova uveden u posao dana 4. prosinca 1998., te da je za izvedene radove u prosincu 1998., tuženiku ispostavio privremenu situaciju br. 1, a za izvedene radove u siječnju 1998., tuženiku ispostavio privremenu situaciju br. 2, koje su od strane tuženika nakon što su ovjerene i korigirane plaćene tužitelju, u iznosima 532.801,99 kn i 779.546,01 kn, s time što je privremena situacija br. 2 tužitelju u cijelosti plaćena tek nakon provedenog sudskog postupka pred prvostupanjskim sudom,
- da je tužitelj kao izvoditelj radova za tuženika kao investitora gradnje izveo radove na iskopu terena na poslovno stambenom objektu „F.-L.“ u S. zaključno do 31. siječnja 1999. (što je obračunato u privremenoj situaciji br. 2 od 24. veljače 1990.) od 29.233.30 m³, a što je utvrđeno i u nalazu i mišljenju vještaka I. M. dipl. ing. arhitekture iz S. u postupku osiguranja dokaza koji je izveden pred Općinskim sudom u Splitu, u predmetu broj IR-793/99, te u izvješću nadzornog tijela tuženika od 30. siječnja 1999., time što po izvješću nadzornog tijela tuženika ukupno iskopana kubatura zemlje na teretnu iznosi 29.298.20 m³, neznatno odstupanje u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka I. M. dipl. ing. od 64.90 m³,
- da je tužitelj s izvođenjem radova na iskopu zemlje na stambeno poslovnom objektu „F.-L.“ u S. prestao s danom 4. veljače 1999., radi rješavanja problema podignute razine podzemnih voda u iskopu, a s danom 27. veljače 1999. da su prekinute svake aktivnosti tužitelja na gradilištu, nakon čega je tužitelj zbog nepostignutog sporazuma s tuženikom kao investitorom gradnje o izmjeni cijene ugovorenih radova i to zbog izmijenjene kategorizacije stijenske mase iskopa kojeg je radio R.-g.-n. f. u Z., a kojega je angažirao tužitelj, napustio gradilište,
- da je tužitelj nakon toga dana 21. siječnja 2000., tuženiku ispostavio privremenu situaciju br. 3 na vrijednost izvedenih radova po ovoj situaciji u iznosu 798.528,37 kn, a koja od strane tuženika nije plaćena tužitelju.
Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nije dokazao da bi stijenska masa bila drugačija od ugovorene, te primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) odbijaju tužbeni zahtjev na isplatu iznosa 798.528,37 kn. Ovakvo stajalište nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud. Odredbom čl. 221.a ZPP određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Kako na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene nižestupanjski sudovi nisu mogli sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice za ovaj spor, to su o njihovom postojanju odnosno ne postojanju zaključili primjenom pravila o teretu dokazivanja te odbili tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice o kojoj ovisi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva (da je stijenska masa tla bila drugačija od ugovorene i navedene u geotehničkom izvješću I. g. H.), jer nalaz i mišljenje vještaka I. M. dipl. arhitekte u postupku osiguranja dokaza proveden pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem IR-793/99 ne predstavlja takav dokaz.
Tužitelj je tijekom postupka predložio izvođenje dokaza vještačenjem na okolnosti koje se odnose na promijenjenu stijensku strukturu tla, a što je prvostupanjski sud prihvatio i donio rješenje o izvođenju tog dokaza ali tužitelj nije uplato trošak vještačenja iako ga je sud dva puta pozivao da to učini.
činjenica
Stoga ovakvo pasivno držanje tužitelja u postupku dokazivanja odlučnih nedvojbeno opravdava zaključak sudova da te činjenice tužitelj nije dokazao. Slijedom izloženog, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena je kao neosnovana.
U Zagrebu, 19. listopada 2011.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.