Kžm-24/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 24/06-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milivoja Mikora, kao predsjednika vijeća, te Erike Kocijančić i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. B. K., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ-a, odlučujući o žalbama mlt. B. K. i državnog odvjetnika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 10. ožujka 2006. broj Kmp-4/05, u sjednici održanoj dana 28. ožujka 2007. u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića i branitelja J. D., odvjetnika iz G.,

r i j e š i o j e:

U povodu žalbi državnog odvjetnika i mlt. B. K., po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Uslijed gornje odluke žalbe državnog odvjetnika i mlt. B. K. postale su bespredmetne.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašena je krivom mlt. B. K. zbog kaznenog djela iz čl. 301. st. 1. i čl. 216. st. 1. KZ-a, te joj je primjenom čl. 23., čl. 24. i čl. 25. Zakona o sudovima za mladež (u nastavku: ZSM) izrečena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ-a maloljetnici je u izrečenu kaznu maloljetničkog zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. srpnja 2002. do 22. srpnja 2002. i od 18. rujna 2002. do 4. ožujka 2004.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) maloljetnica je oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i mlt. B. K. Državni odvjetnik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Mlt. B. K. je podnijela žalbu putem branitelja J. D., odvjetnika iz G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, povrede kaznenog zakona i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predložila da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači na način da bude oslobođena optužbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a, u pismenom mišljenju samo razmatra pojedine prigovore iz žalbi stranaka, ali nije stavilo konkretan prijedlog u pogledu ponesenih žalbi.

Sjednici vijeća ovog suda, pored zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića, prisustvovao je i branitelj J. D., odvjetnik iz G.

Ispitujući pobijanu presudu, po službenoj dužnosti temeljem čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP- a, ovaj drugostupanjski sud je ustanovio da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP-a odnosno da je prekoračio optužbu, uslijed čega su i žalbe državnog odvjetnika i mlt. B. K. bespredmetne.

Objedinjenim opisom djela od 18. studenog 2002. broj K-DO-43/02 državni odvjetnik je teretio pok. G. O. i mlt. B. K. – zajedno, zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ-a počinjenog na štetu M. K.

Prvostupanjskom presudom od 28. ožujka 2003. broj K-53/02 pok. G. O. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 90. i čl. 216. st. 1. KZ-a, a mlt. B. K. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 38. st. 1.i 2. i čl. 216. st. 1. KZ-a.

Protiv te presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik (inzistirajući da se radi o kaznenom djelu iz čl. 91. toč. 4. KZ-a) te pok. G. O. i mlt. B. K.

Rješenjem ovog Vrhovnog suda od 4. ožujka 2004. broj Kž-514/03 kazneni postupak protiv pok. G. O., temeljem čl. 166. ZKP-a je obustavljen, jer je isti tijekom žalbenog postupka umro, dok je prihvaćena žalba maloljetnice i u odnosu na nju predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a žalba državnog odvjetnika je bila bespredmetna.

U označenoj drugostupanjskoj odluci, ovaj Vrhovni sud je zauzeo stajalište da su pravilni zaključci prvostupanjskog suda u pogledu pok. G. O. za učin kaznenog djela ubojstva iz čl. 90. KZ-a, kao i u odnosu na mlt. B. K., odnosno da se ona ne može smatrati supočiniteljem u tom djelu (dakle kaznenom djelu iz čl. 90. KZ-a), iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude, koje je kao ispravne prihvatio i ovaj drugostupanjski sud, jer imaju podlogu u rezultatima do tada provedenog postupka.

U pogledu kaznenopravnog značaja radnji mlt. B. K. prvostupanjski sud je upućen da još jednom razmotri i ispita njenu djelatnost, odnosno ocijeni da li je ona postupala kao pomagatelj u izvršenju kaznenog djela iz čl. 90. u vezi s čl. 38. st. 1. i 2. KZ-a ili su u njenom postupanju eventualno sadržana obilježja kaznenog djela pomoći počinitelju nakon počinjenja djela iz čl. 301. st. 1. KZ-a i kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ-a.

Nakon ponovno provedenog postupka i održane nove glavne rasprave, te izvođenja svih potrebnih dokaza i njihove ocjene prvostupanjski sud ponovno utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o ubojstvu iz koristoljublja iz čl. 91. toč. 4. KZ-a, jer koristoljublje kao motiv mora postojati u vrijeme izvršenja djela, a da su pok. G. O. i maloljetnica donijeli odluku o prisvajanju novca i osobnih stvari oštećenika M. K. nakon što je pok. G. O. usmrtio oštećenika, te da se motivi za njegovo usmrćenje nalaze u osobnim razlozima pok. G. O., a koji proizlaze iz karakteristika njegove ličnosti i odnosa prema oštećeniku.

Također prvostupanjski sud utvrđuje da nema dokaza da je maloljetnica u okviru zajedničkog dogovora sa pok. G. O. da oštećenika M. K. liše života ovoga pozvala (namamila) da dođe u kuću pok. G. O., gdje ga je ovaj usmrtio, kao niti da bi sudjelovala u radnji izvršenja djela, a niti da bi na drugi način bitno pridonijela počinjenju kaznenog djela.

Sve radnje koje je maloljetnica poduzela, a to su zamatanje tijela oštećenika u plastičnu foliju i odvoženje njegovog tijela automobilom i bacanje u jarak, prvostupanjski sud je ocijenio kao kaznena djela prikrivanja tragova kaznenog djela i na drugi način pomaganje počinitelju da ne bude otkriven iz čl. 301. st. 1. KZ-a u stjecaju s kaznenim djelom iz čl. 216. st. 1. KZ-a, te maloljetnicu proglašava krivom za ta djela.

Međutim, prvostupanjski sud, kraj utvrđenih činjenica na novoj glavnoj raspravi, a koje se odnose na djelatnost maloljetnice u inkriminiranom događaju, imajući u vidu da državni odvjetnik nije prihvatio sugestiju iz citiranog drugostupanjskog ukidnog rješenja, nije mogao sam, bez izmjene optužbe (prijedloga za kažnjavanje maloljetnice) proglasiti je krivom za druga i drugačija kaznena djela od onog iz optužbe. Naime, u ovom slučaju prvostupanjskom presudom je izmijenjen objektivni identitet optužbe, jer su u presudi bitno izmijenjene okolnosti koje se odnose na terećeno kazneno djelo, a državni odvjetnik i sada u žalbi ustraje na kaznenom djelu teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 4. KZ-a i pored razloga koji su izneseni u prvoj prvostupanjskoj presudi, a istaknuti su i u navedenom ukidnom rješenju ovog Vrhovnog suda da za takvu pravnu oznaku djela nema uporišta u do sada provedenom postupku, pa je u situaciji kada je utvrdio drugo činjenično stanje, a da nije došlo do izmjene optužbe, prvostupanjski sud maloljetnicu mogao jedino osloboditi optužbe, odnosno obustaviti postupak.

Naime, objektivnog identiteta nema, a optužba je prekoračena kada je prvostupanjski sud ispustio iz opisa djela bitne dijelove iz optužbe – "nakon zajedničkog dogovora da će on radi pribavljanja novca i vrijednih stvari ubiti M. K., a da će ga mlt. B. K. prije toga pozvati (namamiti) k njima u K. i poslije mu pomoći u otpremi njegovog leša u šumu pokraj K.". Iz izloženog proizlazi da se opis djela iz prvostupanjske presude razlikuje od opisa djela iz optužbe u pogledu bitnih okolnosti ispuštanjem naprijed citiranih dijelova, odnosno da se temelji na drugim činjenicama, a ne na onim iz optužbe.

Kako je na opisani način došlo do povrede objektivnog identiteta između optužbe i presude, što predstavlja apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 9. ZKP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a), trebalo je u povodu žalbi državnog odvjetnika i maloljetnice pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Uz izneseno, također se ističe da se maloljetnici za kaznena djela iz čl. 301. st. 1. i čl. 216. st. 1. KZ-a, obzirom na odredbu čl. 23. st. 2. ZSM, nije mogla izreći kazna maloljetničkog zatvora, jer se maloljetnički zatvora može izreći starijem maloljetniku samo za kazneno djelo za koje je u zakonu propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, ako je s obzirom na narav i težinu djela i visoki stupanj krivnje potrebno izreći kaznu.

Zbog svih izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja (čl. 388. st. 1. ZKP-a).

U Zagrebu, 28. ožujka 2007.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Milivoj Mikor, v.r.