Rev-818/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 818/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Petra Milasa, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V. iz Z., zastupan po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. veljače 2005. godine, br. Gžn-481/05., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. listopada 2004. godine, br. Pn-5466/04., u sjednici održanoj dana 19. listopada 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju štetu za teretno vozilo marke Mercedes, tip 1936/45 u iznosu od 15.384,61 EUR-a, sa zateznom kamatom u valuti glavnice po stopi koju Z. b. d.d. Z. isplaćuje na štedne uloge u Eurima po viđenju počam od 4. kolovoza 1993. godine do isplate, štetu za vozilu marke Mercedes tegljač, tip 2228 RBDT/6 x 2 u iznosu od 124.950,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate počam od 4. kolovoza 1993. godine do isplate, kao i štetu za prikolicu cisternu tip KASSBOHRER TS 30 S u iznosu od 15.261,29 Eur-a, sa zateznom kamatom u valuti glavnice po stopi koju Z. b. d.d. Z. isplaćuje na štedne uloge u Eurima, po viđenju počam od 4. kolovoza 1993. godine do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu dosuđene glavnice (toč. I. izreke) i troškova spora (toč. II. izreke), dok je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o tijeku dosuđene kamate, tako da je presuđeno da kamate na dosuđenu glavnicu teku od 12. rujna 2000. godine do isplate.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužena je pravovremeno podnijela dopuštenu reviziju pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude odbijen, podredno da obje nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen nižestupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženu Republiku Hrvatsku da mu isplati naknadu za, od strane Vojne policije Republike Hrvatske, oduzeta, a tužitelju ne vraćena motorna vozila.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih u odredbi čl. 392.a) Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP), ovaj revizijski sud je utvrdio da pobijanom presudom nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, niti je presuda opterećena bitnom povredom odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju revizija određeno upire.

Nakon što je u postupku utvrđeno da je Vojna policija Republike Hrvatske dana 4. kolovoza 1993. godine, tužitelju oduzela motorna vozila uvodno navedena u izreci prvostupanjske presude, da tužitelju vozila nisu vraćena, a njihova vrijednost da je procijenjena u iznosima navedenim u izreci navedene presude, nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev prema tuženoj Republici Hrvatskoj, pozivom na odredbe čl. 154., 186. i 187. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO), iz razloga što su tužitelju nezakonito oduzeta vozila.Predmetna vozila tužitelju nisu vraćena, a Republika Hrvatska je pasivno legitimirana neovisno o tome što se u njenom posjedu ne nalaze predmetna motorna vozila, s obzirom da je njen organ – Vojna policija Republike Hrvatske tužitelju oduzela motorna vozila.

Nižestupanjske presude nisu opterećene bitnom povredom odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kako se to neutemeljeno navodi u reviziji, jer presude sadrže potrebne razloge glede odgovornosti tužene Republike Hrvatske prema tužitelju.

Postupak u ovoj pravnoj stvari bio je prekinut u smislu odredbe čl. 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 112/99) i nastavljen je na temelju odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03).

Kraj u postupku utvrđene činjenice da je Vojna policija Republike Hrvatske dana 4. kolovoza 1993. godine nezakonito oduzela tužitelju navedena motorna vozila, da tužitelju vozila nisu vraćena, a u postupku nije utvrđeno, niti tužena tvrdi da šteta nastala tužitelju time što mu nisu vraćena oduzeta motorna vozila, ima karakter ratne štete u smislu odredbe Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (“Narodne novine”, broj 117/03.), utemeljenim se pokazuje pravni zaključak nižestupanjskih sudova da je tužena u obvezi tužitelju isplatiti novčanu naknadu za ne vraćena motorna vozila.

Prema odredbi čl. 2. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, - Republika Hrvatska po općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu, koja je nastala tijekom Domovinskog rata, koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi, koja nema karakter ratne štete.

Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZOO, tko drugom uzrokuje štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

A prema odredbi čl. 187. ZOO, ako je stvar koja je bila oduzeta imatelju na nedopušten način propala uslijed više sile, odgovorna osoba dužna je dati naknadu u novcu.

Pravilno su stoga nižestupanjski sudovi primjenom odredbe čl. 154. i 187. ZOO prihvatili tužbeni zahtjev, kao osnovan.

Budući da se prema izloženom revizija ne pokazuje osnovanom, to je istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 19. listopada 2005.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.