Rev-101/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 101/1997-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. B.-V. iz Z., koju zastupa Đ. M.-B., odvjetnica iz Z., protiv tuženika A. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-3604/96 od 23. srpnja 1996., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-7178/95 od 16. siječnja 1996., u sjednici održanoj dana 28. siječnja 1997.,

p r e s u d i o j e :

1. Prihvaća se djelomično revizija tužiteljice kao osnovana i preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-3604/96 od 23. srpnja 1996. i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-7178/95 od 16. siječnja 1996. u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici sa osnova nematerijalne štete pored dosuđenog iznosa od 77.000,00 kn plati i iznos od 23.000,00 kn (ukupno iznos od 100.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od dana 16. siječnja 1996. pa do isplate i naknadi cjelokupne troškove postupka u iznosu od 6.651,00 kn a u roku od 15 dana.

2. U ostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e:

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici sa osnova nematerijalne štete plati iznos od 105.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 16. siječnja 1996. pa do isplate i tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 6.442l,85 kn.

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja, na način da je tuženiku naloženo da tužiteljici sa osnova nematerijalne štete plati ukupno iznos od 77.000,00 kn i tužiteljica je odbijena sa dijelom zahtjeva u iznosu od 28.000,00 kn. Tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 5.177,40 kn, a tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi trošak žalbe u iznosu od 4.780,00 kn.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja i to protiv dijela presude kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljice, reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude preinači i u cijelosti prihvati zahtjev tužiteljice ili da se ukine.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 10. srpnja 1994.

U revizijskom stadiju postupka sporna je visina štete sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede radi kojih je trpjela fizičke bolove preko tri mjeseca, da je pretrpjela primarni i sekundarni strah koji joj je izazvao neurotiziranost, te da su joj ostale trajne posljedice koje joj smanjuju životnu aktivnost za 35% i to radi ozljede kralježnice i glave 20% i radi oštećenja oba vidna živca 15%.

Tužiteljici je dosuđena šteta sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 15.000,00 kn i šteta sa osnova pretrpljenog straha u iznosu od 7.000,00 kn.

Tužiteljica neosnovano prigovara, da je žalbeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini ovih šteta, jer i po mišljenju ovog suda dosuđeni iznosi predstavljaju pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91 i 3/94).

Sa osnova duševnih bolova koje trpi tužiteljica radi smanjene životne aktivnosti žalbeni sud dosudio je tužiteljici štetu u iznosu od 55.000,00 kn. Tužiteljica osnovano prigovara da je materijalno pravo pogrešno primijenio žalbeni sud odlučujući o visini ove štete, jer uzimajući u obzir postotak smanjenja životne aktivnosti, zanimanje tužiteljice i činjenicu da je do trajnog oštećenja tijela tužiteljice došlo u području glave i očiju, ovaj sud smatra da pravičnu novčanu naknadu u smislu naprijed navedene zakonske odredbe čini iznos od 78.000,00 kn.

Dakle, temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN b. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP), tužiteljici je trebalo dosuditi i daljnji iznos od 23.000,00 kn. Presuda suda drugog stupnja nema nedostataka, radi kojih se ne bi mogla ispitati, pa tužiteljica u reviziji neosnovano ističe revizijski razlog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Iz iznesenih razloga a uz primjenu odredaba čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

Tužiteljici je trebalo dosuditi cjelokupne troškove postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP s tim da je tužiteljici dosuđen srazmjerni dio troškova njezinom uspjehu u parnici u odnosu na zastupanje tužiteljice po odvjetniku i čitavi troškovi vještačenja koje je tužiteljica snosila, a temeljem odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

U Zagrebu, 28. siječnja 1997.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.