I Kž-294/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 294/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marina Mrčele i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. Ć. i optuženika I. I., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ i drugih, odlučujući o žalbi optuženika A. Ć. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 18. veljače 2009. broj K-32/08, u sjednici održanoj 6. svibnja 2009., po saslušanju zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

I Povodom žalbe optuženika A. Ć., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u izrečenoj sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta i oduzimanja imovinske koristi tako da se od optuženika A. Ć., na temelju čl. 82. KZ oduzima imovinska korist u iznosu od 400,00 kn, na način da će se ista naplatiti iz novčanih sredstava privremeno oduzetih od optuženika.

II Odbija se žalba optuženika kao neosnovana i u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 18. veljače 2009. broj K-32/08 Županijski sud u Koprivnici proglasio je krivim optuženika A. Ć. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ, te zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ. Za svako od počinjenih kaznenih djela optuženiku A. Ć. utvrđene su pojedinačne kazne pa mu je tako, na temelju čl. 173. st. 2. i čl. 173. st. 5. KZ uz primjenu čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. b. i c. KZ, za kazneno djelo iz toč. I. pobijane presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a za kazneno djelo iz toč. II. pobijane presude kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci. Nakon toga, uz primjenu odredbi čl. 60. st. 1. i st. 2. toč. c. KZ, optuženik A. Ć. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 16. studenog 2008. pa nadalje.

I Kž 294/09-4

Na temelju čl. 76. KZ optuženiku A. Ć. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti čije trajanje je određeno do prestanka razloga zbog kojih je sigurnosna mjera primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne.

Na temelju čl. 82. KZ odlučeno je da se od optuženika A. Ć. oduzima imovinska korist ostvarena izvršenjem kaznenog djela iz toč. I. pobijane presude u iznosu od 400,00 kn. Na temelju čl. 80. st. 1. KZ od optuženika A. Ć. oduzeta je jedna digitalna vaga marke „Laica“, te dvije novčanice od po 200,00 kn, prethodno oduzete od optuženika prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta pobliže opisanim u izreci pobijane presude.

Nadalje, na temelju čl. 173. st. 7. KZ, od optuženika A. Ć. oduzeta je prethodno privremeno oduzeta opojna droga, dok je za ostale privremeno oduzete predmete odlučeno da će se vratiti optuženiku.

Istom presudom optuženik I. I. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi čl. 41. ZID KZ (toč. III. izreke pobijane presude) i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 6. u vezi st. 5. KZ (toč. IV. izreke pobijane presude). Za počinjena kaznena djela optuženiku I. I. utvrđene su pojedinačne kazne, pa su mu na temelju navedenih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 173. st. 8. KZ u vezi čl. 58. st. 3. KZ utvrđene slijedeće kazne; za kazneno djelo iz toč. III. izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a za kazneno djelo iz toč. IV. izreke pobijane presude kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, da bi nakon toga, na temelju čl. 60. st. 2. toč. c. KZ osuđenik I. I. bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci koja je, na temelju čl. 54. st. 1. KZ zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od šezdeset radnih dana. Ujedno je određeno da će rad za opće dobro na slobodi biti izvršen u roku od jedne godine, u skladu sa Zakonom o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro na slobodi. Na temelju čl. 54. st. 5. KZ određeno je da ako optuženik ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro u navedenom roku, sud će donijeti rješenje o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.

Na temelju čl. 82. KZ od optuženika I. I. oduzeta je imovinska korist ostvarena izvršenjem kaznenog djela iz toč. III. izreke pobijane presude u iznosu od 1.700,00 kn. Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika I. I. oduzeta je opojna droga pobliže označena u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP) obojica optuženika oslobođeni su obveze plaćanja troškova provedenog kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP.

Ovu presudu, pravodobno podnesenom žalbom, pobija optuženik A. Ć. po branitelju Ž. K., odvjetniku Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. K. i S. D.-P. iz K.. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i zbog izrečene sigurnosne mjere oduzimanja predmeta s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati

I Kž 294/09-4

podnesenu žalbu i pobijanu presudu preinači u skladu s navodima žalbe ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U skladu s čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis Državno odvjetništvo Republike Hrvatske 29. travnja 2009. pod brojem KŽ-DO-612/09 dostavlja pisano mišljenje u kojem žalbu optuženika A. Ć. smatra neosnovanom i predlaže da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije i potvrdi prvostupanjsku presudu.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude proturječna obrazloženju i provedenim dokazima, te da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama i da je zato takva da se ne može ispitati. Suprotno ovakvoj tvrdnji žalitelja izreka prvostupanjske presude, i po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske je razumljiva, nema proturječnosti koju sugerira žalitelj, a uz to ima razloge o svim odlučnim činjenicama, pa zato nije ostvarena bitna postupovna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju žalitelj upire podnesenom žalbom.

Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik žalbu temelji na analizi obrane optuženika I. I., za koju tvrdi da je neuvjerljiva, naučena i data u cilju osude na značajno blažu sankciju od optuženika Ć., što je ujedno i razlog zašto, po stajalištu žalitelja, optuženik I. tereti optuženika Ć.. Suprotno ovakvim tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud nije imao razloga ne povjerovati optuženiku I. I. koji, iznoseći obranu, tereti prvenstveno sebe za počinjenje kaznenog djela što je tijekom postupka potvrđeno i iskazima saslušanih svjedoka Z. R., T. S. i S. E.. Okolnost što optuženik I. iznesenom obranom tereti i optuženika Ć., zbog svega ranije navedenog, opovrgava tvrdnje žalitelja Ć. da je ta obrana naučena i da ima za cilj prebacivanje krivnje na optuženika Ć.. Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud, je i po mišljenju Vrhovnog suda Republike čno stanje, što je adekvatno i obrazložio, pa je

Hrvatske, potpuno i pravilno utvrdio činjeni

zato žalba optuženika Ć. iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

Optuženik Ć. žali se i iz osnove povrede kaznenog zakona koju izvodi iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je njegova žalba neosnovana i u tome dijelu.

Ispitujući, međutim, pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, temeljem čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP, utvrđeno je da je na štetu optuženika Ć. povrijeđen kazneni zakon.

Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je, na temelju čl. 82. KZ, odlučio od optuženika oduzeti imovinsku korist ostvarenu izvršenjem kaznenog djela. Visina te imovinske koristi nedvojbeno je utvrđena u visini od 400,00 kn, što predstavlja iznos novca dobivenog prodajom opojne droge marihuane optuženiku I. I.. Ujedno je novčani iznos od 400,00 kn oduzet od optuženika Ć. potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 16. studenog 2008. broj … Potom je od optuženika Ć. na temelju čl. 80. st. 1. KZ određeno trajno oduzimanje tih novčanih sredstava na način da je određeno oduzimanje dviju novčanica od po

I Kž 294/09-4

200,00 kn, dakle iznosa od ukupno 400,00 kn. Ovaj iznos predstavlja iznos imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom.

Iz opisanog slijedi da je od optuženika A. Ć. neosnovano, po dva različita osnova, oduzet iznos od 400,00 kn, jednom kao imovinska korist pribavljena počinjenim kaznenim djelom u smislu odredbe čl. 82. KZ, a drugi puta kao oduzimanje predmeta, u smislu odredbe čl. 80. st. 1. KZ, čime je odlukom prvostupanjskog suda povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika. Zato je, povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, u tome dijelu trebalo preinačiti presudu suda prvoga stupnja i odlučiti kako je to navedeno u izreci ove presude, na način da se imovinska korist pribavljena kaznenim djelom naplati iz, od optuženika privremeno oduzetog, iznosa novca od 400,00 kn.

Nije u pravu optuženik A. Ć. kada tvrdi da mu je neosnovano izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama iz čl. 76. KZ. Pravilnost odluke prvostupanjskog suda žalitelj nije doveo u sumnju tvrdnjom da je izricanje sigurnosne mjere nepotrebno, jer se već dulje vremena nalazi u pritvoru te je i bez terapije došlo do prestanka ovisnosti. Upravo suprotno proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljenih na nalazu i mišljenju psihologijskog i psihijatrijskog vještaka, koji su na nesumnjiv način utvrdili psihičku i fizičku ovisnost optuženika o opojnim drogama, što je ujedno uzrok njegovog neadekvatnog ponašanja čak i za vrijeme boravka u pritvoru, što pak je rezultiralo stegovnim postupkom protiv njega. Zato je žalba optuženika u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti neosnovana.

Neosnovano se optuženik žali na odluku o kazni tvrdeći da je ona previsoko odmjerena, posebno kada se uzmu u obzir olakotne okolnosti na strani optuženika A. Ć.. Suprotno iznesenom u žalbi, sud prvoga stupnja optuženiku A. Ć. izrekao je, po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, adekvatnu kaznu i to kako pojedinačne tako i jedinstvenu kaznu, rukovodeći se pritom odredbom čl. 56. KZ. Tako je, pravilno, optuženiku kao olakotno cijenjeno što je osoba mlađe životne dobi i uz to smanjeno ubrojiv, zbog čega

činjena

mu je primjenom odredbi čl. 57. KZ prvostupanjski sud ublažio kazne propisane za po kaznena djela i osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora kojom će se, i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zasigurno ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 50. KZ.

Zbog svega iznesenoga trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 6. svibnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.