P-2246/2016-13 · Općinski sud u Splitu

P-2246/16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Ani Marović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz K. N., OIB … zast. po pun. D. V., odvj. u K. K., protiv tuženika B.-M. K. unija u likvidaciji, S., OIB …, zast. po pun. V. D., odvj. u S., radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 24. studenog 2016. g. u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika I. Ć. A., odvjetnice u S., dana 13. siječnja 2017. g.,

p r e s u d i o j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su Sporazum o osiguranju novčane tražbine potvrđen dana 07. 03. 2002. g. od strane Javnog bilježnika M. R. iz S. pod brojem OU-124/02-1 i Aneks sporazuma o osiguranju novčane tražbine potvrđen dana 21. kolovoza 2002. g. od strane Javnog bilježnika M. R. iz S. pod brojem OU-487/02-1 ništetni te da isti ne proizvode nikakve pravne učinke.

Nalaže se upis brisanja zemljišnoknjižnog stanja upisanog rješenjem Općinskog suda u Kaštel Lukšiću poslovi broj Z-1392/09 koje je provedeno temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine potvrđenog dana 07. 03. 2002. g. od strane Javnog bilježnika M. R. iz S. pod brojem OU-124/02-1 kojim je upisano pravo vlasništva na čest. zem. 522/7 i čest. zem. 522/13, obje KO K. N. na ime tuženika za cijelo, uz istovremeni upis prava vlasništva na čest. zem. 522/7 i čest. zem. 522/13, obje KO K. N. na ime tužitelja za cijelo.

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena".

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 24.950,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi predanoj ovom sudu dana 2. svibnja 2016. g. navodi da je tuženik zaključio sa J. B. osobno i kao punomoćnicom tužitelja Sporazum o osiguranju novčane tražbine potvrđen dana 7. 3. 2002. g. od strane Javnog bilježnika M. R. iz S. pod brojem OU- 124/02-1 i Aneks sporazuma o osiguranju novčane tražbine potvrđen dana 21.08.2002.g. od strane Javnog bilježnika M. R. iz S. pod brojem OU-487/02-1. J. B. da je sporazum i Aneks prethodno navedene zaključila temeljem punomoći od dana 11. 2. 2002. g. potvrđene od strane Javnog bilježnika J. D. S. iz K. S. pod brojem OU-49/02-1, koja da je sastavio dio navedenog Sporazuma i Aneksa. Iz punomoći da je razvidno da je tužitelj istom ovlastio J. B. da u njegovo ime i za njegov račun može na bilo koji način opteretiti nekretnine označene kao čest. zem. 522/7 i čest. zem. 522/13, obje KO K. N., radi osiguranja kredita kojega će u svoje ime i za svoj račun ishoditi od bilo koje banke. Dakle, tužitelj da je ovu specijalnu punomoć izdao J. B. da ga zastupa isključivo kod odabrane banke, pa se ista nije mogla upotrijebiti za opterećenje predmetnih nekretnina kod kreditne unije. Naime, tužitelj navodi da se radi o dvije različite institucije, te se kreditna unija nikako ne može smatrati bankom, pa su Sporazum i Aneks ništetni jer da ih je J. B. zaključila u ime i za račun tužitelja, a da za to nije ima mandat odnosno punomoć. Temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine potvrđenog dana 7. 3. 2002. g. od strane Javnog bilježnika M. R. iz S., pod brojem OU- 124/02-1 da je izvršen upis prava vlasništva na čest. zem. 522/7 i čest. zem. 522/13, obje KO K. N. na ime tuženika za cijelo, u predmetu koji se kod Općinskog suda u K. L. vodio pod br. Z-1392/09. Budući da je navedeni upis izvršen na temelju ništetne isprave to tužitelj da ima pravni interes tražiti brisanje takvog pogrešnog upisa. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

Tuženik u odgovoru na tužbu ponajprije ističe da se protivi vrijednosti predmeta spora kao prenisko određenoj jer tužitelj svojom tužbom traži da se utvrde ništetnim Sporazum o osiguranju novčane tražbine od 07. 03. 2002. g. i Aneks sporazuma od 21. 08. 2002. g., a kojim ugovorima je primatelj pozajmice pozajmio iznos od ukupno 998.000,00 kn (668.000,00 kn + 330.000,00 kn), što da je ujedno i vrijednost predmetnih ugovora i vrijednost predmeta spora. Tuženik nadalje navodi da bi predmetni Sporazum o osiguranju novčane tražbine te Aneks Sporazuma bili ništetni jer da je predmetne ugovore u ime i za račun tužitelja potpisala J.

B., a da za takve radnje, po mišljenju tužitelja, imenovana nije imala valjanu punomoć. Predmetne isprave J. B. da je u ime i za račun tužitelja potpisala temeljem punomoći od 11. 02. 2002. g., a potvrđene od strane Javnog bilježnika J. D. S. iz K.. S. pod br. OU-49/02, a koja da je sastavni dio navedenog Sporazuma i Aneksa. U spornoj punomoći od 11. 02. 2002. g. tužitelj da je ovlastio J. B. da u njegovo ime i za njegov račun na bilo koji način optereti predmetne nekretnine radi osiguranja kredita kojeg će ishoditi od bilo koje banke pa tužitelj iz toga zaključuje da je time tužitelj J.

B. ovlastio da ga zastupa isključivo kod odabrane banke, a što da ne podrazumijeva i odabranu kreditnu uniju. Nadalje tuženik ističe da je više nego očigledno da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja od strane tužitelja koji potpuno nekritički koristi predmetni postupak kako bi pokušao onemogućiti tuženika da namiri svoje potraživanje. Predmetni postupak da je pokrenut sa jednim isključivim ciljem, a to je da tužitelj temeljem ove tužbe u zemljišnoj knjizi za KO K. N. ishodi zabilježbu spora te da na taj način onemogući tuženika da predmetnu nekretninu proda te namiri svoje potraživanje.

Navedeno da proizlazi iz e-izvatka od 6. 10. 2016. g. iz kojeg da je razvidno da je tužitelj već 15. 5. 2016. g. izvršio zabilježbu predmetnog spora na nekretninama u nespornom vlasništvu tuženika te time istog onemogući da slobodno raspolaže vlastitim nekretninama. Činjenica jest da je J. B. imala valjanu punomoć za potpisivanje isprava kojima je opteretila nekretnine tužitelja jer da ista nije imala valjanu punomoć tuženik sigurno ne bi ulazio u takav rizik i imenovanoj isplatio gotovo milion kuna na temelju osiguranja koje će naknadno biti osporeno, a niti bi isprave bile solemnizirane od strane Javnog bilježnika.

Naime, Javni bilježnik da je u svojoj potvrdi od 7.

3. 2002. g. te od 21. 08. 2002. g. jasno potvrdio da su ovjerene isprave ispitane te da javni bilježnik potvrđuje da one po svom obliku odgovaraju propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkih akata. Dakle, Javni bilježnik je ispitao i sadržaj i formu predmetnih isprava te potvrdio da su iste u skladu sa zakonskim propisima. Tuženik nadalje ističe da J. B. nije imala valjanu punomoć, odnosno da je ista poduzela nekakvu radnju za koju je tužitelj nije opunomoćio onda da bi tužitelj zasigurno reagirao i ranije, a ne bi čekao 14. g. i reagirao bi 2002. g. kada se tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine, a sve radi osiguranja njegove tražbine upravo iz ovog pravnog posla kao što ni zk odjel suda ne bi upisao tuženika kao fiducijarnog vlasnika predmetne nekretnine.

Kao najvažnije tuženik navodi da je J. B. založila nekretnine tužitelja bez valjane punomoći onda tužitelj zasigurno ne bi tu istu J. B. opunomoćio "… da ga može zastupati u postupku javnobilježničkog osiguranja temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine koji je zaključen između ŠKZ B.-m. S., kao vjerovnika, J. B., kao dužnika i mene, kao fiducijarnog dužnika…", a što da je upravo tužitelj učinio i svojom drugom punomoći od 13. 8. 2003. g. Dakle, ovim tužitelj da potvrđuje da je J.

B. postupila sukladno njegovoj punomoći, a isto tako potvrđuje i svoj status fiducijarnog dužnika, a iz čega da je razvidno da u predmetnom postupku osiguranja nije došlo do nikakvog nesporazuma, mana volje ili nekih drugih pobojnih razloga na koje ukazuje tužitelj već je J. B. postupila potpuno u skladu sa ispuštenom punomoći. Tužitelj ovom tužbom traži da se predmetne isprave utvrde ništetnim, dok u narativnom dijelu svoje tužbe ističe razloge koji bi se odnosili na pobojnost predmetnih isprava, a s obzirom da su rokovi za pobijanje predmetnog pravnog posla odavno protekli sasvim da je jasno da je tužitelj prekludiran u svom tužbenom zahtjevu.

Ukoliko sud bude ispitivao pobojnost predmetnih ugovora tuženik ističe i prigovor zastare. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Na ročištu dana 24.11.2016.g. sud je prihvatio primjedbe tuženika, te je u smislu odredbe čl. 40 st.3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14-odluka Ustavnog suda RH, dalje ZPP-a) odredio v.p.s. na iznos od 998.000,00 kuna. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 7. 3. 2002. g., punomoći od 11. veljače 2002. g., Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 7. ožujka 2002. g., Aneksa sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine od 21. 8. 2002. g., Aneksa ugovoru o kreditu/pozajmici broj: 51-70-20097-6 od 21. 8. 2002. g., izvatka iz zemljišne knjige za ZK uložak 2753 KO K.

N. od 5. 5. 2016. g. i 15. 10. 2016. g., Rješenja sa prilogom Trgovačkog suda u Splitu od 31. 12. 2008. g. i 3. svibnja 2016. g., punomoći od 13. 8. 2003. g. te je sud ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka temeljem odredbe čl. 8 ZPP-a donio odluku kao u izreci.

Stranke su postavile zahtjev za naknadu troškova postupka.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Između parničnih stranaka nije sporno, a tako proizlazi i iz materijalnih dokaza priloženih u spisu, slijedeće:

- da je dana 11. veljače 2002.g. tužitelj pristupio u Javnobilježnički ured J. D. S. u K. S. i da je opunomoćio J. B. da u njegovo ime i za njegov račun može na bilo koji način opteretiti njegovu nekretninu označenu sa čest.zem. 522/7 kuća, površine 131 m2 i 522/13 dvor površine 348 m2 zk.ul. 2753 K.O. K. N. u cijelosti radi osiguranja kredita kojeg će u svoje ime i za svoj račun J. B. ishoditi od bilo koje banke i u svezi sa time da može dati i ovjeriti hipotekarnu izjavu, odnosno potpisati i podnijeti javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju) Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine bilo zasnivanjem hipoteke bilo prijenosom prava vlasništva na nekretnini, sa ovršnom klauzulom, kao i potpisati svu drugu dokumentaciju i priloge, te u njegovo ime i za njegov račun da može prihvatiti sve obveze nastale po solemnizaciji navedenog ugovora.

- da je dana 07.03.2002.god. između Štedno kreditne zadruge „B.-M.“ S. kao vjerovnika, J. B. kao dužnika i tužitelja kao fiducijarnog dužnika zastupanog po J. B. temeljem, gore citirane Punomoći sastavljene u formi Javnobilježničke isprave u uredu Javnog bilježnika J. D. S. iz K. S. pod posl. br. OU 49/02-1 od 11.02.2002.g. zaključen Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine,

- da je predmetni Sporazum podnijet na potvrdu kod Javne bilježnice M. R. u S. dana 07.03.2002.g. zajedno sa Ugovorom o kratkoročnoj pozajmici od 07.03.2002.g., zk. izvatkom i punomoći sastavljenoj u formi javnobilježničke isprave u uredu Javnog bilježnika J. D. S. od 11.02.2002.g. pod posl. broj. OU 49/02-1,

- da je između tuženika i J. B. zaključen dana 07.03.2002.g. ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 51-70-20097-6 prema kojem je tuženik pozajmio J. B. iznos od 668.000,00 kuna sa kamatom od 4,80 % mjesečno, sa rokom vraćanja od 6 mjeseci zaključno do 07.09.2002.g.

- da je Javna bilježnica M. R. potvrdila pod br. OU 124/02-1 da je prednju ispravu ispitala i da je utvrdila da po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da je sudionicima pravnog posla ispravu pročitala te ih upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog-javnobilježničkog akta,

- da je između tuženika, J. B. i tužitelja kao fiducijarnog dužnika zast. po pun. J. B. (na temelju iste punomoći od 11.02.2002.g.) dana 21.08.2002.g. zaključen i Aneks Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine, a koji aneks je ponovno solemniziran kod Javne bilježnice M. R. dana 21.08.2002.g. pod br. OU 487/02-1,

- da je dana 21.08.2002.g. između tuženika i J. B. zaključen Aneks ugovoru o pozajmici br. 51-70/20097-6 na temelju kojeg je iznos pozajmice povećan za 330.000 kuna sa rokom korištenja za daljnjih 6 mjeseci, tako da ukupan iznos dospijeva 08.03.2003.god.,

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik čest.zem. 522/7 kuća 131 m2 i čest.zem. 522/13 dvor 348 m2 upisana B.-M. kreditna unija, OIB …S., i to na temelju rješenja Općinskog suda u Kaštel Lukšiću broj Z 1392/2009 koje je provedeno temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine potvrđenog dana 07.03.2002.g od strane javnog bilježnika M. R. iz S. pod brojem OU 124/02-1.

Dakle, između stranaka nije sporno da je tužitelj ovlastio J. B. da podigne kredit kod bilo koje banke i da zbog toga može opteretiti njegovu nekretninu i nije sporno da je J. B. na temelju takve punomoći zaključila ugovor o kratkoročnog pozajmici sa tuženikom.

Kao sporno između parničnih stranaka trebalo je raspraviti je su li valjane isprave citirane u toč. I izreke ove presude kod činjenice da su iste zaključene sa Štedno kreditnom unijom na temelju punomoći kojom se ovlašćuje za zaključenje ugovora kod banke, odnosno je li sporazum valjan s obzirom da je zaključen bez valjane punomoći kako to smatra tužitelj. Čl. 1 Zakona o štedno kreditnim zadrugama (NN RH br. 47/98 i 67/01) koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja pobijanih pravnih poslova, je propisano da je štedno-kreditna zadruga financijska institucija zadrugara u čijem poslovanju sudjeluje svaki zadrugar prema načelu uzajamne pomoći, pri čemu unapređuje i zaštićuje svoj gospodarski i drugi profesionalni interes u skladu s ovim Zakonom i statutom štedno-kreditne zadruge.

Čl. 2 st. 1 Zakona o bankama (NN RH br. 161/98) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog sporazuma je propisano da je banka dioničko društvo čiji je predmet poslovanja primanje novčanih depozita i davanje kredita i drugih plasmana u obavljanju djelatnosti utvrđenih ovim Zakonom.

Slijedom citiranih zakonskih odredbi jasno je da se štedno kreditna zadruga ne može izjednačiti sa bankom, a osim toga između stranaka i nije sporno da štedno kreditna zadruga je institucija različita od banke.

Prema odredbi čl. 85 st.1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine RH br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99, dalje ZOO-a) koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163 Zakona o obveznim odnosima (NN RH br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje ZOO-a/05) je propisano da ugovor što ga sklopi zastupnik u ime zastupane osobe i u granicama svojih ovlaštenja obvezuje neposredno zastupanog i drugu ugovornu stranu. St. 2. istog članka je propisano da pod istim uvjetima i ostali pravni poslovi zastupnikovi proizvode pravni učinak neposredno prema zastupanoj osobi.

Odredbom čl. 87 st.1 ZOO-a je propisano da kada zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje. St.2 istog članka je propisano da ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno.

Odredbom čl. 88 st.1 ZOO-a je određeno da ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugog bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. St. 2 i 3 istog članka je propisano da strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni je li ugovor odobrava. Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

Također je odredbom čl. 91 st.1 ZOO-a određeno da punomoćnik može poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten, a st. 3 istog članka je propisano da posla koji ne dolazi u redovno poslovanje punomoćnik može poduzeti samo ako je posebno ovlašten za poduzimanje tog posla odnosno vrste poslove među koje on spada.

U smislu citiranih zakonskih odredbi i nespornih činjenica u ovom postupku razvidno je da su zaključenjem sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnine i aneksa sa tuženikom, prekoračene granice ovlaštenja koje je tužitelj dao J. B. na temelju punomoći od 11.02.2002.god., jer je tužitelj ovlastio J. B. da može podignuti kredit kod banke i u tu svrhu da može opteretiti njegovu nekretninu u K.O. K. N., dok je J. B. suprotno izričitom ovlaštenju iz punomoći, kod tuženika kao štedno kreditne zadruge (što je potpuno različito od banke) sklopila ugovor o kratkoročnoj pozajmici (dakle, ne kredit), što znači da je postupila izvan ovlaštenja koje su joj dane u specijalnoj punomoći od 11.02.2002.g. kod Javnog bilježnika J. D. S. pod br. OU 49/02-1.

Stoga u daljnjem tijeku postupku treba raspraviti je li tužitelj odobrio prekoračenje ovlaštenja u smislu odredbe čl. 87 ZOO-a, odnosno je li pobijani sporazum naknado odobrio u smislu odredbe čl. 88 ZOO-a.

Sud je pregledom Punomoći od 13. kolovoza 2003.g. ovjerene u potpisu po tužitelju kod Javnog bilježnika J. D. S. pod br. Ov 4527/03 (str.27 spisa) utvrdio da je tužitelj opunomoćio J. B. da u njegovo ime i za njegov račun može ga zastupati u postupku javnobilježničkog osiguranja temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva nekretnine koji je zaključen između ŠKZ „B.-M.“ S., kao vjerovnika, J. B. kao dužnika i tužitelja kao fiducijarnog dužnika koji sporazum je solemniziran pred Javnom bilježnicom M. R. pod br. OU 1247/02 dana 07.03.2002.g. , da primi sva pismena koja će tužitelju kao fiducijarnom dužniku biti upućena od strane vjerovnika, suda ili javnog bilježnika u postupku koji će eventualno biti pokrenut u smislu čl. 277 OZ-a, da u njegovo ime pred Javnim bilježnikom da izjavu kojom traži prodaju nekretnina označenih sa čest.zem. 522/7 i 522/13 Z.U. 2753 K.O. K. N. koje su radi osiguranja prenesene na vjerovnika, da odredi najnižu cijenu nekretnine, predujmi troškove, odredi uvjete prodaje, imenuje javnog bilježnika koji će obaviti prodaju po svom izboru, zastupa ga u postupku koji će se eventualno voditi pred sudom ili drugim nadležnim organom radi predaje nekretnine u posjed vjerovniku te da poduzima sve druge zakonom predviđene radnje za koje se ukaže potrebe, naročito je tužitelj ovlašćuje da punomoć može prenijeti na treću osobu po svom slobodnom izboru.

Tužitelj je upravo potpisivanjem ove punomoći, iz koje je razvidno da je tužitelj u cijelosti upoznat sa postojanjem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine koji je zaključen sa tuženikom, odobrio prekoračenje ovlasti, odnosno odobrio pobijani Sporazum od 07.03.2002.g. zbog čega navedeni sporazum i aneks su valjani u smislu citiranih odredbi ZOO-a, te obvezuju tužitelja kao fiducijarnog dužnika.

Slijedom navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti i presudio kao u izreci.

U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud ističe da je isti neosnovan u cijelosti. Tužitelj u svojoj tužbi ne ističe razloge pobojnosti sporazuma i aneksa istom, već traži utvrđenje ništavosti sporazuma, a pravo na isticanje ništavosti se ne na gasi u smislu odredbe čl. 110 ZOO-a.

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154 st.1 i čl. 155 ZPP-a. Sud je tuženiku obistinio trošak zastupanja po punomoćniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i priloženim zahtjevom za naknadu troška. Trošak tuženika odnosi se na sastav odgovora na tužbu 9.980,00 kuna te zastupanja na ročištu 24.11.2016.g. 9.980,00 kuna, što sveukupno zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 24.950,00 kuna. Na ovaj iznos sud je tuženiku obistinio tijek kamate od dana presuđenja do isplate u skladu sa odredbom čl. 29 ZOO-a.

U Splitu, 13. siječnja 2017. g.

S U T K I NJ A

Ana Marović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste.

DNA: pun. tužitelja,

pun. tuženika