Rev-x-750/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 750/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića, predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari 1.tužiteljice A. B. iz P., i 2.tužitelja A. B. iz P., oboje zastupani po punomoćniku M. J., odvjetniku iz P., protiv tuženika M. d.o.o. iz F., zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. V. i G. P. iz P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1693/08 od 15. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-3039/06 od 19. rujna 2007., u sjednici održanoj 9. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1693/08 od 15. ožujka 2010. potvrđena je presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-3039/06 od 19. rujna 2007. kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim su tužitelji solidarno tražili da im tuženik isplati iznos 15.650,42 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, te ujedno tužiteljima naloženo tuženiku isplatiti s osnova troškova parničnog postupka iznos 47.496,40 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

Osim paušalnog pozivanja na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti konkretno ne upiru u čemu bi se sastojala ta povreda, a kako ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu im iznosa 15.650,42 EUR-a na ime ugovorene a neisplaćene zakupnine, sve na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog među strankama 20. veljače 1995. i Aneksa tog ugovora od 5. siječnja 1998..

Nižestupanjski sudovi su polazeći od utvrđenih činjenica:

- da je pisanim ugovorom o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između stranaka, tuženik zakupio od tužitelja poslovni prostor u P., …, na rok od pet godina, počev od 5. ožujka 1995.,

- da je tuženik zakupljeni prostor napustio prije isteka ugovorenog roka zakupa i baš 1. veljače 1999., bez da je platio zakupninu za daljnje ugovoreno razdoblje, obzirom

- da su stranke raskinule ugovor o zakupu, a čime da je i prestala obveza tuženika na plaćanje daljnje zakupnine

odbili su tužbeni zahtjev ocijenivši ga neosnovanim.

Pri tome izražavaju pravno shvaćanje da se i sporni ugovor o zakupu sklopljen u pisanom obliku, dakle formalni ugovor može raskinuti neformalnim sporazumom, sve u smislu odredbe čl. 68. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Tom odredbom propisano je da formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom izuzev ako je za određen slučaj zakonom predviđeno što drugo ili ako cilj zbog kojeg je propisana forma za zaključenje ugovora zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi.

Kako za ovakvu vrstu ugovora zakon ne predviđa raskid ugovora u pisanom obliku, a niti na to upućuje sadržaj tog ugovora, odnosno cilj ugovora zbog kojeg je sklopljen u pisanom obliku, zaključiti je da je u smislu odredbe čl. 68. ZOO-a u ovom slučaju dopušten neformalni raskid ugovora o zakupu. Zato, a kako je ugovor raskinut, prestala je i obveza tuženika na ispunjenje daljnjih obveza iz tog ugovora u smislu plaćanja zakupnine.

Stoga je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je reviziju trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 9. ožujka 2011.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.