Rev-1000/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1000/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Gutmmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz Z., zastupanog po J. N., odvjetniku u Z., protiv tuženog V. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 27. veljače 2002. br. Gž-815/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 24. siječnja 2001., br. P-401/94, u sjednici vijeća održanoj 20. studenog 2002.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru od 24. siječnja 2001., br. P- 401/94 presuđen je tuženik naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 35.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom uz objavljivanje pravomoćne presude u prvom slijedećem broju bez komentara, te obvezan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.551,88 kuna.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru od 27. veljače 2002. br. Gž- 815/01 navedena presuda je preinačena odbijanjem tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je uložio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud nižestupanjske presude ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Primjerak pravovremene i potpune revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

ena kao nedopuštena.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da ista bude odbač

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnijetoj reviziji. Revizija tužitelja nije dopuštena.

Za dopuštenost revizije prema odredbi članka 382. st. 2. i 3. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 4. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 112/99) mjerodavna je vrijednost predmeta spora, koja u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenju kakve druge činidbe, prelazi iznos od 100.000,00 kuna, a kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na takve zahtjeve, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Kako se revizijom pobija presuda kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 35.000,00 kuna, a tužitelj nije žalbom pobijao prvostupanjsku presudu kojom je odbijen s tužbenim zahtjevom u iznosu od 265.000,00 kuna, to revizija protiv tog dijela pravomoćne presude nije dopuštena, kako s obzirom na činjenicu da su obje nižestupanjske presude donijete nakon 6. studenog 1999, kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a, tako i s obzirom na činjenicu da tužitelj nije pobijao prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu. Tvrdnja tužitelja da je ukupno naznačena vrijednost predmeta spora iznosila 300.000,00 kuna, pa da stoga ima pravo na podnošenje revizije, nije osnovana u situaciji kad tužitelj nije pobijao odbijajući dio prvostupanjske presude, kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev za 265.000,00 kuna, jer je odredbom članka 382. st. 1. ZPP-a propisana dopuštenost revizije samo protiv pravomoćne drugostupanjske, a ne i prvostupanjske presude.

U pogledu dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži objavljivanje pravomoćne presude u prvom slijedećem izdanju V. bez komentara, revizija tužitelja također nije dopuštena, jer osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva ovisi o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete. Naime, člankom 37. Zakona o javnom informiranju ("Narodne novine" broj 22/92), koji se primjenjuje na konkretan slučaj, budući da je sporni članak objavljen u glasilu tuženika 12. veljače 1994, propisana je obveza nakladnika u prvom slijedećem broju objaviti bez komentara cijelu pravomoćnu presudu kojom je osuđen na naknadu štete, dakle je takva objava pravna posljedica osuđujuće presude na naknadu štete. Kad je tužitelj sa zahtjevom za naknadu štete u cijelosti pravomoćno odbijen, a revizija protiv odbijajuće presude za naknadu štete nije dopuštena, onda ni protiv dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži objava pravomoćne presude u prvom slijedećem broju, revizija također nije dopuštena, jer se radi o sporednom zahtjevu koji ovisi o sudbini glavnog zahtjeva, pa prema odredbi članka 35. st. 1. ZPP-a nema svoju samostalnu vrijednost.

Valjalo je stoga primjenom odredbe članka 392. ZPP-a odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 20. studenog 2002.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.