Rev-2303/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2303/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić Špoljarić, mr.sc. Andrije Erakovića i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. D. iz S., koga zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u S., protiv tuženika A. B. iz S., koga zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u S., uz sudjelovanje Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, kao umješača na strani tužitelja, radi ispražnjenja i predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 8. listopada 1999. godine br. Gž-3170/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 3.lipnja 1999. godine br. P-550/98 u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika A.B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isprazniti od osoba i stvari poslovni prostor u S., anagrafske oznake ……, površine 22,75 m , smješten u dijelu prizemlja stambeno-poslovnog objekta, dio kat. čest. br. 13983, odnosno čest. zgr. 5360 k.o. S., upisnog u zk. ul. br. 15060 te ga slobodnog od osoba i stvari predati tužitelju.

Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku presudu.

Tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o njoj izjasnilo nadležno državno odvjetništvo. Revizija nije osnovana.

Prema reviziji, tuženik je uz suglasnost pravnog prednika tužitelja produžio ugovor o zakupu spornog poslovnog prostora i taj ugovor tuženiku da nije otkazan u skladu s odredbama Zakona o zakupu poslovnog prostora (Narodne novine 91/96, 124/97; dalje Zakon o zakupu), zbog čega da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo ustvrdivši da on poslovni prostor koristi bez pravne osnove.

Suprotno tvrdnji revidenta, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženiku R.H., Ministarstvo obrane (pravni prednik tužitelja) u listopadu 1997. godine pismeno otkazala kako ugovor o zakupu spornog poslovnog prostora broj 28/59 od 27. 8. 1984. koji je bio sklopljen na neodređeno vrijeme tako i ugovor o zakupu broj 30/41 od 1. 4. 1987. godine sklopljen na određeno vrijeme do 1. 3. 1997. godine.

Prema odredbi čl. 23. st. 1. Zakona o zakupu ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, dok je odredbom čl. 24. st. 1. istog Zakona regulirano da ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme prestaje otkazom, s tim da je otkazni rok tri mjeseca, ako ugovorom nije utvrđen drugi otkazni rok (čl. 25. st. 3. Zakona o zakupu).

Istekom otkaznog roka odnosno vremena na koje je ugovor bio sklopljen, tuženik sporni poslovni prostor koristi bez valjane pravne osnove, što znači da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, kada su tuženika obvezali da iseli i preda tužitelju u posjed navedeni poslovni prostor.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92 i 112/99; dalje ZPP ), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Dosljedno izloženom revizija tuženika je odbijena kao neosnovana temeljem čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 08. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.