Kž-272/2010-7 · Županijski sud u Varaždinu

8 Kž-272/10-7

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ČAKOVCU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Čakovcu, kao sud drugog stupanja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Nade Krnjak, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Nevenke Kovačić, u kaznenom predmetu protiv I okr. M. D. i II okr. TD „D.-tekstil“ d.o.o. S., zbog kaznenih djela iz čl. 114 Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 105/04, u nastavku KZ) u vezi s čl. 61 KZ i dr., odlučujući o žalbama ODO u Čakovcu, I okrivljenika M. D. i II okr. TD „D.- tekstil“ d.o.o. S., protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-322/05-24 od 11. prosinca 2008.g., u sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 2010.g., nakon saslušanja Županijske državne odvjetnice u Čakovcu Božene Komar,

presudio je

I/ Prihvaćaju se žalbe I okr. M. D. i II okr. TD „D.-tekstil“ d.o.o. S. te se povodom tih žalbi i po službenoj dužnosti preinačuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj K-322/05-24 od 11. prosinca 2008.g. tako da se izriče:

protiv I okr. M. D. i II okr. TD „D.-tekstil“ d.o.o. S.

temeljem čl. 353 t. 5 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku ZKP)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi

I okr. M. D.

1) u vremenskom razdoblju od 31. kolovoza do 15. rujna 2004.g. u S. broj 37, u TD „D.-tekstil“ d.o.o. S., kao direktor T. „D.-tekstil“ d.o.o. S. postupajući protivno odredbama čl. 16 Zakona o radu i istom društvu zapošljavao ukupno 22 radnice i to S. B., L. J., A. K., M. B., K. M., S. M., S. N., S. B., L. N., M. K., M. O., K. K. N., E. Š., A. Z., I. B., B. Z., S. V., S. L., G. T., R. M., J. V. i K. K., a da sa istima nije sklopio ugovor o radu, niti im uručio pisanu potvrdu prije početka rada te ih u zakonskom roku od 15 dana nije prijavio na obavezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, što je bilo protivno odredbama čl. 101 Zakona o zdravstvenom osiguranju i čl. 101 Zakona o mirovinskom osiguranju, povrijedivši im osnovna prava iz radnog odnosa,

dakle, da bi uskratio građaninu prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja i druga prava iz rada što su utvrđena zakonom,

II okr. TD „D.-tekstil“ d.o.o. S.

2) kaznenim djelom činjenično i zakonski opisanim pod toč. 1 koje je počinio I okrivljenik M. D. kao direktor TD „D.-tekstil“ d.o.o. S., uskratilo građanima prava iz zdravstvenog i mirovinsko-invalidskog osiguranja i druga prava iz rada što su utvrđena zakonom,

čime bi I okr. M. D. radnjama opisanim pod toč. 1) počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina, povredom prava na rad i drugih prava iz rada, iz čl. 114 KZ u vezi s čl. 61 KZ, a II okr. TD „D.-tekstil“ d.o.o. S. povredom dužnosti na način opisan pod toč. 2) bilo bi odgovorno za kazneno djelo protiv slobode prava čovjeka i građanina, povredom prava na rad i drugih prava iz rada, iz čl. 114 KZ u vezi s čl. 61 KZ u svezi čl. 3 st. 1 i 2 Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03 i 110/07).

Temeljem čl. 123 st. 1 ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 119 st. 2 toč. 1-5 ZKP-a te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja I okr. te punomoćnika po službenoj dužnosti II okr. padaju na teret proračunskih sredstava.

II/ Uslijed odluke pod I/ žalba ODO u Čakovcu je bespredmetna.

Obrazloženje

Općinski sud u Čakovcu je presudom broj K-322/05-24 od 11. prosinca 2008.g. I okr. M. D. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, povredom prava na rad i drugih prava iz rada, iz čl. 114 KZ u vezi s čl. 61 KZ, a II okrivljeno TD „D.-tekstil“ d.o.o. S. radi počinjenja kaznenog djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina, povredom prava na rad i drugih prava iz rada iz čl. 114 KZ u vezi s čl. 61 KZ u vezi s čl. 3 st. 1 i 2 Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

I okrivljenik M. D. je za kazneno djelo pod toč. 1) temeljem čl. 114 KZ u vezi s čl. 61 KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci te mu je temeljem čl. 67 KZ izrečena uvjetna osuda, time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko I okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

Za kazneno djelo pod toč. 2) temeljem čl. 114 KZ u vezi s čl. 3 st. 1 i 2 Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela II okrivljeno TD „D.-tekstil“ d.o.o. Slemenice osuđeno je na novčanu kaznu u iznosu od 12.000,00 kuna.

Temeljem čl. 51 st. 3 KZ II okrivljeno TD „D.-tekstil“ d.o.o. S. je izrečenu novčanu kaznu dužno platiti u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti presude.

Temeljem čl. 9 st. 2 Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, ako pravna osoba TD „D.-tekstil“ d.o.o. S. ne plati u određenom mu roku novčanu kaznu, novčana kazna će se prisilno naplatiti.

Temeljem čl. 122 st. 1 ZKP-a I okrivljenik M. D. i II okrivljeno TD „D.-tekstil“ d.o.o. S. dužni su platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 119 st. 2 t. 6 ZKP-a, svaki u paušalnoj svoti od 500,00 kuna.

Protiv ove prvostupanjske presude žalbe su pravodobno podnijeli ODO u Čakovcu, I okrivljenik osobno i predstavnik II okr. po službenoj dužnosti.

ODO u Čakovcu žalbu podnosi zbog odluke o kazni u odnosu na II okr. smatrajući istu preblagom, dok kaznenu sankciju izrečenu I okrivljeniku smatra adekvatnom.

I okrivljenik navodi da je već 2005.g. platio kaznu te smatra da ne bi bilo pošteno da nakon 5 godina plaća istu kaznu.

II okrivljeno TD „D.-tekstil“ d.o.o. S. po svom predstavniku po službenoj dužnosti M. T., odvjetniku iz Č., presudu pobija u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer nije obrazložio da je protiv okrivljenika već pokrenut i prekršajni postupak kod Prekršajnog suda u Čakovcu. Budući prvostupanjski sud nije utvrdio da li su I i II okrivljenici već prekršajno kažnjeni da je stoga svoju presudu temeljio na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Stoga predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu te da izmijeni pobijanu presudu na način da svojom presudom odbije optužbu spram II okrivljenika.

Drugostupanjski sud je po čl. 373 st. 1 ZKP-a spise dostavio Županijskom državnom odvjetništvu (ŽDO) u Čakovcu na dužno razgledanje te je ŽDO u Čakovcu dostavilo drugostupanjskom sudu svoj podnesak broj KŽ-DO-133/10 od 3. rujna 2010.g., predlažući da se žalba ODO u Čakovcu usvoji, a da se žalbe I i II okrivljenika odbiju.

Do održavanja sjednice vijeća Županijskom sudu u Čakovcu pristigao je odgovor na žalbu ODO podnijet po predstavniku po službenoj dužnosti II okrivljenika TD „D.-tekstil“ d.o.o. S. M. T., odvjetniku iz Č. u kojem ponovno ističe da je II okrivljenik već prekršajno kažnjen za isto djelo koje je činjenično opisano u optužbi, pa da stoga ne može biti ponovno kažnjen. Stoga predlaže da se žalba optužbe u cijelosti odbije kao neosnovana.

Na sjednici vijeća drugostupanjskog suda Županijska državna odvjetnica u Čakovcu Božena Komar podržala je žalbu ODO u Čakovcu i predložila da se žalbe I i II okr. odbiju kao neosnovane.

Drugostupanjski sud je po čl. 379 st. 1 ZKP-a prvostupanjsku presudu ispitivao iz osnova iz kojih je žalbom I i II okrivljenika pobijana, a po službenoj dužnosti ispitao je i postoje li povrede odredaba kaznenog postupka navedene u točci 1 ovog stavka i članka ZKP- a i je li na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon.

Drugostupanjski sud je preispitivanjem pobijane presude našao da su žalbe I i II okrivljenika osnovane, jer su za isto djelo I i II okrivljenici već pravomoćno osuđeni rješenjem Prekršajnog suda u Čakovcu broj G-7-4320/04 od 7. prosinca 2004.g. te je stoga na štetu I i II okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, a na koju povredu ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti.

Naime, navedenim rješenjem Prekršajnog suda u Čakovcu I okr. D.-tekstil d.o.o. S. i II okr. M. D. proglašeni su krivima, što je dana 17. rujna 2004.g. i 21. rujna 2004.g. u šivaoni koja posluje na adresi S. kbr. 37. kao sjedištu TD i dana 24. rujna 2004.g. u uredu inspektora rada, iz izjava zatečenih na radu te nakon uvida u svu raspoloživu radnopravnu dokumentaciju utvrđeno da su kod okrivljenih radili na poslovima šivanja B. S., J. L., K. A., M. M., M. K., M. T., N. S., B. S., N. L., K. M., K. M., N. K., Š. E., Z. A., B. I., Z. B., V. S., L. S., T. G., M. R., V. J. i K. K. do dana 17. rujna 2004.g. te su im ugovori o radu sklopljeni na određeno vrijeme istekli dana 30. kolovoza 2004.g., a da im isti nisu:

a) prije početka rada, dakle prije 31. kolovoza 2004.g. uručili pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, jer ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku prije početka rada, odnosno za period od 31. kolovoza do 15. rujna 2009.g., nije uopće sklopljen, b) iste radnice nisu do 14. rujna 2004.g. prijavili HZMO i HZZO, jer su iste počele raditi 31. kolovoza 2004.g. na poslovima šivanja, odnosno u periodu od 31. kolovoza -15. rujna 2004.g. nisu ih uopće prijavili HZMO i HZZO,

čime su okrivljenici počinili prekršaje i to pod toč. a) iz čl. 16 st. 2 Zakona o radu kažnjiv po čl. 248 st. 1 i 2 t. 1 istog Zakona, b) iz čl. 101 Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 101 st. 1 i 2 Zakona o zdravstvenom osiguranju, kažnjiv po čl. 71 st. 1 i 2 Zakona o Državnom inspektoratu

Osim za navedene prekršaje pod toč. a) i b) I i II okrivljenici su navedenim prekršajnim rješenjem proglašeni krivima za prekršaje navedene pod toč. c), d), e), f), g) i h), pobliže opisanih u izreci navedenog rješenja Prekršajnog suda u Čakovcu (isti se ne navode, budući su nevažni za ovaj kazneni postupak).

Na I okrivljenu pravnu osobu temeljem istih propisa i primjenom čl. 34 st. 1 i čl. 35 st. 1 Zakona o prekršajima, za prekršaje pod a) do h) primijenjena je opomena, dok je II okrivljeniku M. D. temeljem istih propisa, a primjenom čl. 49 st. 1 i čl. 50 st. 1 Zakona o prekršajima utvrđena novčana kazna za prekršaje i to pod: a) u iznosu od 2.000,00 kuna, b) u iznosu od 1.200,00 kuna, c) u iznosu od 1.500,00 kuna, d) u iznosu od 800,00 kuna, e) u iznosu od 800,00 kuna, f) u iznosu od 800,00 kuna, g) u iznosu od 1.500,00 kuna i h) u iznosu od 1.500,00 kuna te mu je temeljem čl. 49 st. 2 Zakona o prekršajima izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 10.100,00 kuna.

II okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti sukladno čl. 45 st. 3, st. 4 i st. 6 Zakona o prekršajima u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja, u protivnom će se ista naplatiti prisilno. Ukoliko prisilna naplata ne uspije u roku od 6 mjeseci od otvaranja postupka prisilne naplate, zamijenit će se mjerom zatvora u trajanju od 30 dana, računajući svakih započetih 300,00 kuna za jedan dan zatvora.

Temeljem čl. 150 st. 1 točka 7 i čl. 151 st. 1 Zakona o prekršajima okrivljenici su dužni u istom roku kao i kaznu platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna svaki, u protivnom će se troškovi naplatiti prisilnim putem.

Navedeno rješenje Prekršajnog suda u Čakovcu postalo je pravomoćno dana 21. travnja 2005.g.

Kada se usporedi činjenični opis pobijane prvostupanjske presude Općinskog suda u Čakovcu, sa rješenjem Prekršajnog suda u Čakovcu vidljivo je da se poklapaju u činjeničnom opisu. Riječ je o istim okrivljenicima, o istom vremenskom periodu, o iste 22 radnice sa kojima nije sklopljen ugovor o radu i koje nisu bile prijavljene na obavezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje te se kako u prekršajnom, tako i u kaznenom postupku radi o povredi odredaba čl. 16 st. 1 Zakona o radu, čl. 101 Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 101 Zakona o zdravstvenom osiguranju, time da su u prekršajnom postupku I i II okrivljenici kažnjeni i za druge prekršaje (dakle šire), koji su za ovaj kazneni postupak nevažni.

Stoga su osnovane žalbe I i II okrivljenika da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari i povredi načela „ne bis in idem“.

U konkretnom slučaju povrijeđena je odredba čl. 4 Protokola broj 7 donijetog u Strasbourgu 22. studenog 1984.g. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Rim, 4. studenog 1950.) Europska konvencija o ljudskim pravima se u Republici Hrvatskoj primjenjuje od 5. studenog 1997.g.

Članak 4 Protokola broj 7 uspostavlja jamstvo da nitko ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari. Naime, u st. 1 tog članka navedeno je da se nikome ne može ponovno suditi, niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države, time da Europski sud za ljudska prava ne radi razliku između prekršajnog i kaznenog postupka.

Ukazuje se na presudu Maresti protiv Hrvatske od 25. lipnja 2009.g., koja je postala konačna 25. rujna 2009.g., od kojeg datuma je i obvezujuća za primjenu u Republici Hrvatskoj, budući je Europska konvencija o ljudskim pravima iznad svih zakona.

U navedenoj presudi Europski sud za ljudska prava zauzeo je stajalište da se članak 4 Protokola broj 7 mora tumačiti na način da se zabranjuje kazneni progon ili suđenje za drugo djelo ukoliko ono proizlazi iz istih činjenica ili činjenica koje su u biti iste.

Stoga je u konkretnom slučaju došlo do dvostrukog vođenja kaznenog postupka, a time i povrede Kaznenog zakona iz čl. 368 t. 3 ZKP-a, budući je stvar već pravomoćno presuđena.

S obzirom na navedeno, drugostupanjski sud je prihvatio žalbe I i II okrivljenika i povodom tih žalbi, a i po službenoj dužnosti preinačio je prvostupanjsku presudu te je temeljem čl. 353 t. 5 ZKP-a protiv I okr. M. D. i II okr. TD „D.-tekstil“ d.o.o. S. odbio optužbu. Slijedom takve preinake, po čl. 123 st. 1 ZKP-a određeno je da troškovi kaznenog postupka padnu na teret proračunskih sredstava, kako je to pobliže navedeno u točci I/ izreke drugostupanjske presude (čl. 390 st. 1 ZKP).

Uslijed toga je žalba ODO u Čakovcu postala bespredmetna, kako je to navedeno u točci II/ izreke drugostupanjske presude.

U Čakovcu, 10. rujna 2010.g.

ZAPISNIČARKA:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Nevenka Kovačić v.r.

Rajko Kipke v.r.